VIJESTI

Zg željeznički kolodvor, zima 2014.
Zg željeznički kolodvor, zima 2014.



 


06. 08. 2014.

Što nam od sutra donosi novi ZOR

 

 

IZMJENJENO RADNO ZAKONODAVSTVO

Autor: Gabrijela Galić



Kod neisplate plaće više se neće trebati čekati 30 dana da bi se pokrenule sindikalne akcije. S dospjećem plaće radnici će moći najaviti štraj i pokrenuti postupak mirenja, samo je jedna od novosti iz ZOR-a.



(Novilist.hr) ZAGREB Poslodavac koji ima više poduzeća, odnosno povezanih društava od sutra će moći radnike seliti iz jedne u drugu tvrtku. Mogućnost »selidbe« radnika unutar povezanih društava omogućuje mu novi Zakon o radu čija primjena započinje 07. kolovoza.

 

Radnika ili radnike za koje ocijeni da su mu u poduzeću u kojem rade nepotrebni, poslodavac će u drugu svoju tvrtku moći preseliti na rok od najduže šest mjeseci. S druge stane, radnici koji rade u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, ili to puno radno vrijeme skupljaju radeći kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu, dodatnih osam sati tjedno, uz dozvolu poslodavca ili poslodavaca, moći će odraditi kod nekog drugog. To je samo dio novina domaćeg radnog zakonodavstva.

 

 

Prekovremeni sati

 

Prekovremeni rad do 50 sati tjedno, odlukom poslodavca, za koji dan postaje stvarnost. Zakon i dalje propisuje da je puno tjedno radno vrijeme 40 sati, uz mogućnost osam sati prekovremenih. No, promijenjene su odredbe o preraspodjeli radnog vremena pa se taj tjedni limit u stvarnosti povećava na 50 sati, odnosno 60 sati ako je kolektivnim ugovorom tako dogovoreno. Pritom, u razdoblju od četiri mjeseca prosječno tjedno radno vrijeme radnika ne smije prelaziti 48 sati (40 redovnih i osam prekovremenih).

 

 

Radničko vijeće ulazi u područje rada sindikata

 

Radničko vijeće zakonskim izmjenama ulazi na područje rada sindikata. Pa će moći sklopiti pisani sporazum s poslodavcem »koji može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa«. Taj ugovor ne smije urediti pitanja plaća, trajanja radnog vremena te druga pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorom, »osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ovlaste stranke toga sporazuma«.

 

Agencijski radnici moći će biti ustupljeni korisniku tri umjesto jedne godine. Dok nije ustupljen agencijski radnik i dalje će imati pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. No, ta će naknada mnogim agencijskim radnicima vjerojatno padati. Naime, ustupljeni radnik primat će istu plaću kao i radnik kod korisnika samo u slučaju da agencija koja ga iznajmljuje nema sklopljen kolektivni ugovor u kojem su ugovorena niža prava. Uz kolektivni ugovor agencijski radnik za vrijeme dok je ustupljen zarađivat će manje od radnika kojeg zapošljava korisnik.

 

 

Otkazi i otkazni rokovi

 

I dok sadašnje zakonsko rješenje priječi otkaz trudnici, odnosno rodilji u slučaju da poduzeće odlazi u likvidaciju, više neće biti tako. U razloge za prestanak ugovora o radu uključuje se tako smrt poslodavca fizičke osobe ili prestanak obrta po sili zakona, odnosno brisanje trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima. Redoviti otkaz, pak, moći će dobiti i radnik koji ne zadovolji na probnom radu.

 

Otkazni rok će teći i za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te bolovanja, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. U sslučaju prekida otkaznog roka zbog radnikova odlaska na bolovanje, otkaz će nastupiti istekom šest mjeseci od trenutka kada je radniku uručena odluka o otkazu.

 

U slučaju neisplate plaće radnici više neće trebati čekati 30 dana da bi pokrenuli sindikalne akcije. Već s dospijećem plaće moći će najaviti štrajk i pokrenuti postupak mirenja.

 


Od sutra primjena novog Zakona o radu

 

HRVATSKA, 6.8.2014. 

Poslovni.hr/Hina

 

Radnike koji rade kod poslodavca s više poduzeća poslodavac će moći seliti iz jedne u drugu svoju tvrtku i to na rok do najdulje šest mjeseci.

 

Od 7. kolovoza započinje primjena novog Zakona o radu (ZOR) koji je naišao na žestoku kritiku oporbe te nezadovoljstvo sindikata i HUP-a, a njegovo donošenje u Hrvatskom saboru aktivistice Ženske fronte simbolično su popratile pjevanjem "Internacionale" sa saborske govornice.

 

Novi ZOR omogućio je da se radni tjedan, uz preraspodjelu radnog vremena, produlji na 50, odnosno 60 sati, ako je tako utvrđeno kolektivnim ugovorom. Vlada je svojim amandmanom naknadno predložila da se ta ograničenja ne primjenjuju u slučajevima kada se nejednaki raspored radnog vremena kolektivnim ugovorom ugovara kao ukupan fond sati, odnosno "banka sati".

 

Radnike koji rade kod poslodavca s više poduzeća poslodavac će moći seliti iz jedne u drugu svoju tvrtku i to na rok do najdulje šest mjeseci.

 

Iako je bilo prijedloga da se vrijeme u kojem agencijski radnik može biti ustupljen istom korisniku ograniči na godinu dana u novom je ZOR-u ipak ostalo da agencijski radnik može biti ustupljen do tri godine, a u tvrtci u kojoj radi imat će jednaka prava kao i drugi zaposlenici, osim prava na božićnicu i regres.

 

Agencije će svojim radnicima zaposlenima na određeno za vrijeme u kojem nisu iznajmljeni morati plaćati doprinose na minimalnu plaću, ali ne i isplaćivati plaću.

 

Prosječnu tromjesečnu plaću neangažiranom radniku agencija će morati isplaćivati samo ako je zaposlen na neodređeno vrijeme.

 

Prijedlozi da se ograniči sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme nisu prihvaćeni pa će se tako prvi sklopljeni na određeno vrijeme istekom tri godine moći ponovo sklopiti kao ugovor na određeno.

 

Mijenja se i dosadašnje rješenje koje nije dopuštalo otkaz trudnici u slučaju da tvrtka odlazi u likvidaciju.

 

Redoviti će otkaz moći biti uručen i radniku koji ne zadovoljava na probnom roku.

 

Otkazni rok teče i tijekom godišnjeg odmora ili bolovanja ako nije drugačije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ogovorom o radu.

 

Po novom ZOR-u, radnici više neće morati čekati mjesec dana da bi pokrenuli sindikalne akcije zbog neisplate plaće.

 

Saborska većina novi je ZOR donijela 15. srpnja uz žestoko pritivljenje oporbe i SDSS-a, a aktivistice Ženske fronte koje su donošenje zakona simbolično popratile pjevanjem "Internacionale", udaljene su sa saborske govornice.

 

 


Što zapravo znače izmjene Zakona o radu?

 

21.7.2014. 

Poslovni.hr

 

Prva analiza izmjena, kada se radi s aspekta poslodavaca, doista daje naslutiti kako je većina promjena kozmetičke prirode.

 

Sabor je na svoj posljednji radni dan prije ljetne stanke, 15.07.2014., izglasao novi Zakon o radu. Najvažniji je to nacionalni opći propis o radu koji propisuje prava i obveze individualnih i kolektivnih radnih odnosa. To je zakon na koji se dugo čekalo i čije su izmjene digle popriličnu buru u javnosti.

 

Vlada je Zakon u saborsku proceduru uputila s uobičajenim popratnim objašnjenjem kojim pojašnjava što se izmjenama željelo postići i koji su alati korišteni u svrhu postavljanja tih ciljeva. Tako se u objašnjenju navodi kako je poduzimanje reformi radnopravnog zakonodavstva neophodno „zbog ubrzanog povećanja zaposlenosti, suzbijanja sive ekonomije i omogućavanja zakonodavnog okvira koji će poslodavcima omogućiti brzu prilagodbu i fleksibilnost poslovanja, a radnicima pružiti odgovarajuću zaštitu i sigurnost“.

 

Očekivanja su bila velika. Vladina je namjera očito bila postići da novim Zakonom budu zadovoljne obje (suprotstavljene) strane – i radnici, i poslodavci. A pri tome naravno i Europska komisija, MMF, Svjetska banka i ostali veliki igrači koji uporno traže reformu hrvatskog radnopravnog okvira. Oni koji se bave Zakonom o radu u praksi neminovno postavljaju pitanje – može li se ovim izmjenama postići ostvarenje tih ciljeva?

 

Vlada je izmjene Zakona usmjerila u tri osnovna pravca: poticanje netipičnih oblika zapošljavanja, poput rada na izdvojenom mjestu rada, rada u nepunom radnom vremenu i rada putem agencija za zapošljavanje, fleksibilizacija odredbi o radnom vremenu te rasterećenje odredbi vezanih za otkazivanje ugovora o radu. Sindikati i nevladine organizacije najviše su buke digli oko agencijskog zapošljavanja i pitanja rasporeda radnog vremena. Smatraju kako su ovim izmjenama prava radnika, posebice pojedinih ugroženih skupina, umanjena. To je samo djelomično točno. Odredbe koje se tiču agencijskog rada jesu liberalizirane, ali ne narušavaju značajno položaj i stečena prava radnika. Položaj žena i trudnica se, iako udruge tvrde suprotno, generalno nije pogoršao. I dalje postoji zakonski okvir koji na papiru onemogućava iskorištavanje tih osjetljivih skupina. Uvedene su izmjene koje omogućavaju da trudnici prestane radni odnos ako njen poslodavac umre ili kao obrtnik prestane poslovati. Također će biti moguće otkazati ugovor o radu s trudnicom ako njen poslodavac prolazi kroz proces likvidacije. Sve te izmjene su vrlo logične i životne. Njihovo dosadašnje nepostojanje nije bilo od pretjerane koristi nikome, a posebno ne poslodavcima kojima poslovne i osobne okolnosti nisu više dozvoljavale nastavak poslovne aktivnosti.

 

Poslodavci s druge strane tvrde kako izmjene nisu dovoljno hrabre i da neće dati potreban zamah gospodarstvu.

 

Prva analiza izmjena, kada se radi s aspekta poslodavaca, doista daje naslutiti kako je većina promjena kozmetičke prirode bez snage da zaista dovede do snažnih pomaka u trendovima i potakne zapošljavanje. Izmjene kojima je cilj potaknuti netipične oblike zapošljavanja kao što su rad od kuće i rad u nepunom radnom vremenu su minimalne. Poslodavci su i dalje neskloni dozvoljavati radnicima rad od kuće jer im je onemogućena izravna kontrola nad njihovim radom. Nepuno radno vrijeme i dalje ostaje neatraktivno za radnike jer im, između ostalog, za vrijeme takvog rada ne teče puni mirovinski staž.

 

Odredbe o organizaciji radnog vremena ovim su izmjenama dodatno zakomplicirane te iziskuju popriličnu koncentraciju u njihovom iščitavanju i razumijevanju. To samo upućuje na veliku mogućnost da će se način razumijevanja takvih kompliciranih odredbi uvelike razlikovati između poslodavaca, radnika i inspekcije rada. A to bi moglo dovesti do mnogih nepotrebnih tenzija i problema. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će inspekcija rada u praksi provoditi one odredbe zakona koje im daju ovlasti odlučivati o upravnim mjerama koje poslodavac treba provoditi.

 

Odredbe o otkazu ugovora o radu su također minimalno izmijenjene. Izmjene vezane za protek otkaznog roka za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora i sl. su dobrodošle, jer se njima odgovara na pitanje sve učestalijih zlouporaba od strane zlonamjernih radnika. Pozdravljene su i izmjene vezane za obvezu izrade plana zbrinjavanja viška radnika. No poslodavcima i dalje nije omogućeno da iz radnog kolektiva maknu one radnike čijim radom doista nisu zadovoljni i koji negativno utječu na radnu atmosferu.

 

Važno je međutim napomenuti kako nije uopće (bilo) opravdano očekivati da promjene samo jednog zakona dovedu do tako značajnih promjena u društvu kakve očekujemo i trebamo. Zakon o radu samo je jedan od elemenata koji utječu na klimu radnih odnosa u zemlji. Drugi iznimno bitni faktori su sami radnici, sindikati, poslodavci, inspekcija, a u konačnici i sudovi. Svi oni svojim ponašanjem, utemeljenim na Zakonu o radu ili mimo njega, utječu na uvjete rada u Hrvatskoj. Radnici i poslodavci nisu i ne bi trebali biti neprijatelji.

 

Zakon o radu bi trebao pružiti pravni okvir za uspješno poslovanje onim poslodavcima koji su spremni držati se pravila, ali ta pravila ne smiju polaziti od pretpostavke da su svi poslodavci loši. Našem je tržištu rada potreban jedan veći pomak u svijesti svih onih koji na njemu aktivno sudjeluju, ako želimo da se na njemu konačno počinju događati pozitivni pomaci.

 

 

 

  


24. 06. 2014.

Vlada na prepad mijenja Zakon o radu: Radit ćemo i do 50 sati tjedno, a imati manje godišnjeg odmora

 

  Piše: Petar Vidov

(Index.hr) NOVI Zakon o radu (ZOR) napokon se, sasvim iznenada, našao na dnevnom redu Vlade. Raspravu o Saboru možemo očekivati već prije ljeta. Iznenadilo je to sindikate, kojima je Vlada obećala da će korigirani prijedlog dobiti na uvid prije nego bude upućen u Sabor.

Vladini pregovarači o ZOR-u u ponedjeljak 16. lipnja imali su sastanak s predstavnicima sindikata i poslodavaca. Tada je sklopljen dogovor da će Vlada u roku od nekoliko dana dostaviti svim zainteresiranim stranama novi prijedlog zakona, te da će se sindikati i poslodavci na njega očitovati u razumnom roku.

 

No, Vlada se odlučila izigrati socijalne partere: bez ikakvih daljnjih konzultacija poslali su na Vladu prijedlog o kojem se sindikati nisu dobili priliku očitovati. "Očekivali smo da ćemo dobiti prijedlog ovaj tjedan pa smo se iznenadili kad je na Vladi završio prijedlog Zakona uz obrazloženje da je prošao uži kabinet i da ga Vlada šalje u Sabor", kaže za Index Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

 

Odustalo se od otkaza bez obrazloženja, ali radit ćemo duže

 

Iako Vlada nije poštivala dogovor sa sindikatima, Sever je zadovoljan određenim pozitivnim pomacima koji su ostvareni u prijedlogu ZOR-a koji ide u Sabor. Vlada je tako odustala od odredbe prema kojoj je poslodavac s pet ili manje zaposlenih radniku mogao bez obrazloženja uručiti otkaz. Sve sindikalne središnjice jasno su Vladi poručile da im je takva odredba apsolutno neprihvatljiva pa su ministar Mirando Mrsić i njegovi suradnici na kraju morali popustiti.

 

"Vlada je također prihvatila kompromisni prijedlog sindikata vezano za preraspodjelu i organizaciju radnog vremena u onim tzv. malim ciklusima od četiri mjeseca", kaže Krešimir Sever. U prvom je prijedlogu, naime, stajalo da se radni tjedan odlukom poslodavca može produljiti na 56 sati, odnosno na 60 sati ako je tako propisano kolektivnim ugovorom.

 

Sindikati su predložili mogućnost produljenja radnog tjedna do 50 sati odlukom poslodavca, odnosno do 60 sati ako je tako propisano kolektivnim ugovorom. To zapravo znači da će radnici u nekim razdobljima raditi više, a u drugim manje intenzivno, a sve kako bi poslodavac izbjegao plaćanje prekovremenog rada. Ukupno radno vrijeme se, prema novoj odredbi ZOR-a, obračunava u ciklusima od četiri mjeseca u kojima u prosjeku ne smije biti odrađeno više od 40 sati tjedno, odnosno 48 sati tjedno s uračunatim prekovremenima.

 

"To je i dalje lošije nego što je u sadašnjem zakonu, gdje stoji da radni tjedan može biti produljen do maksimalno 48 sati, a sve što je bilo iznad 40 sati se smatralo prekovremenim radom. Poslodavac će sada moći preraspodijeliti radno vrijeme da izbjegne prekovremene, tako što će radnicima ranije puštati kući kada bude imao manje posla", objašnjava Sever.

 

Agencijski radnici i dalje ugroženi

 

U ZOR-u je ostala i odredba koju sindikati smatraju rizičnom, a koja propisuje da poslodavac može radnika na šest mjeseci ustupiti povezanoj firmi u slučaju da u matičnoj firmi za tog radnika trenutno nema dovoljno posla. Vlada tvrdi da se radi o odredbi uvedenoj za spašavanje radnih mjesta, ali Sever strahuje da bi je poslodavci mogli zloupotrebljavati da radnika dodatno uposle.

 

Također, kako kaže Sever, radniku koji kod jednog poslodavca tjedno ima punu satnicu od 40 sati, omogućeno je da s drugim poslodavcem sklopi ugovor o radu do osam sati tjedno. "To ostavlja prostor da se na mala vrata produlji radni tjedan na 48 sati, što je svakako štetno", ističe Sever.

 

Problem s novim ZOR-om je i nepovoljan položaj u kojeg stavlja agencijske radnike. Ljudi koji rade putem agencija za privremeno zapošljavanje do sada su poslodavcu mogli biti ustupljeni na rok od godinu dana, a sada je taj rok produljen na tri godine. Agencijski radnici nemaju ista plaća kao radnici zaposleni putem ugovora o radu; radnicima koje iznajmljuje preko agencije poslodavac ne mora isplaćivati božićnice, regrese i slična prava koja imaju zaposleni. Također, otvara se mogućnost da agencijski radnici, u razdoblju kojem nisu ustupljeni poslodavcu, primaju smiješnu plaću u iznosu od, primjerice, jedne kune.

 

Koliko imamo godišnjeg?

Radnička prava smanjena su i kada su u pitanju godišnji odmori. Sve do sada radnik koji poslodavca napušta (odnosno daje otkaz) nakon 1. srpnja tekuće godine imao je pravo na korištenje punog godišnjeg odmora. Sada će radnici, bez obzira na datum davanja otkaza, imati pravo na razmjerni godišnji, ovisno o tome koliko su mjeseci u godini proveli kod poslodavca.

 

"Do sada je razmjerni dio godišnje vrijedio samo ako je radnik odlazio od poslodavca u prvoj polovici godine. Sada je to brisano pa ispada da će imati neodređen broj godišnjeg do kraja godine, sve dok se ne bude znalo da je odradio cijelu godinu. Zapravo imamo godišnji na određeno vrijeme", objašnjava Sever.

 

Što se tiče idućih sindikalnih poteza vezano za ZOR, Sever ističe da će sve sindikalne središnjice najprije detaljno proučiti prijedlog Zakona pa zatim poslati zajedničko očitovanje Saboru i Vladi. "O ostalim aktivnostima ćemo se još dogovoriti", kaže Sever, te ističe da sindikati smatraju kako bi odredbe o otkazivanju radnog odnosa trebalo jasnije urediti, isto kao odredbe o preraspodjeli radnog vremena, godišnjim odmorima, agencijskim radnicima...

 

 


BEZ USPJEHA U TRIPARTITNIM RAZGOVORIMA

 

Vlada neće čekati pristanak sindikata, Zakon o radu će biti usvojen do 15. srpnja? 

 

Autor: Jagoda Marić
Objavljeno: 17. lipnja 2014. u 13:07

 

VEZANO ČLANCI

 

Kako je većina novosti sindikatima neprihvatljiva šanse da se i nakon toga postigne dogovor ravne su nuli, pa će Vlada, po svemu sudeći, ako želi da se izmjene ZOR-a izglasaju prije ljetne stanke, u Sabor uputi svoj prijedlog zakona bez suglasnosti sindikata.

 

ZAGREB » Vlada, sindikati i poslodavci ni jučer, kako se i očekivali, nisu postigli dogovor oko izmjena Zakona o radu. Otkazi bez objašnjenja i mogućnosti sudske tužbe kod malih poslodavaca, mogućnost poslodavca da odredi da radni tjedan traje 50 sati, zapošljavanje, odnosno unajmljivanje agencijskih radnika na tri godine, samo su neke odredbe oko kojih se tri strane nisu ni približile dogovoru.

 

Tako je gotovo besmislen postao nastavaka pregovora, pa će sada Vlada, kao predlagatelj zakona, sindikatima i poslodavcima uputi svoj nacrt zakona za drugo čitanje, a oni će dobiti mogućnost da se očituju u roku od tjedan dana.

 

   Kako je većina novosti sindikatima neprihvatljiva šanse da se i nakon toga postigne dogovor ravne su nuli, pa će Vlada, po svemu sudeći, ako želi da se izmjene ZOR-a izglasaju prije ljetne stanke, u Sabor uputi svoj prijedlog zakona bez suglasnosti sindikata.

 

 

   – Nisu to bili pregovori jer su sve naše primjedbe bile neprihvatljive: tako pregovori gube smisao. Pa ne možemo pristati na to da zaposleni kod malog poslodavca (do pet radnika) mogu dobiti otkaz bez ikakvog objašnjenja i da još gube pravo na sudsku tužbu. Oni postaju zakinuti u tom pravu na sudsku zaštitu u odnosu na zaposlene kod velikih poslodavca.

 

Agencijske radnike, bez prava koje imaju ostali zaposleni, primjerice regresa ili božićnice, poslodavci mogu zapošljavati na tri godine, što znači da postaju nelojalna konkurencija i zaposlenima na određeno vrijeme, ističe Krešimir Sever predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

 

 


12. 05. 2014.

Sever: Pregovori o ZOR-u se odugovlače

 

 

(HRT) Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever izjavio je nakon još jednog kruga trostranih pregovora o izmjenama Zakona o radu (ZOR), da se pregovori odugovlače dulje od predviđenog roka kako bi završili tek nakon izbora za Europski parlament.



Neovisno o tome, moramo se postaviti puno čvršće jer je jasno da ništa ne ide kako treba, a sve se lomi preko leđa građana i radnika, ustvrdio je Sever i optužio nesposobnu Vladu i jednako nesposobne poslodavce da im radnici služe kao sredstvo za potkusurivanje.

 

Sindikati ne smiju nasjesti na te produljene rokove, već svoju podršku za izbore za Europski parlament trebaju objaviti neovisno o tome što pregovori o izmjenama ZOR-a nisu gotovi, poručio je Sever.

 

Na upit o izvješću Kuće ljudskih prava o stanju ljudskih prava, po kojem su lani u Hrvatskoj smanjena radnička prava, Sever je rekao da se u pregovorima o izmjenama ZOR-a pokušava progurati stajalište kako se radi o poboljšanju u odnosu na dosadašnje stanje, što je netočno.

 

U odnosu na postojeći ZOR, tekst koji je izašao iz Hrvatskog sabora drastično je pogoršanje za radnike, tvrdi Sever za koga je imperativ da sindikati ne popuštaju u ime svih onih za koje pregovaraju.

 

Novi krug pregovora predviđen je za ponedjeljak, 19. svibnja, kada bi poslodavci trebali završiti s iznošenjem primjedaba, a nakon toga bi trebalo utvrditi koja su preostala sporna pitanja.

 


6. 04. 2014.

Sever: Slijedi završni krug pregovora o ZOR-u

 

(Index.hr)

SINDIKALNI predstavnici iznijeli su danas primjedbe na prijedlog izmjena Zakona o radu (ZOR), u idućem krugu to će učiniti poslodavci, a nakon toga trebali bi dobiti čistopis zakonskog teksta koji će biti ključ pregovora, izjavio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever nakon današnjeg sastanka u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.



Očekuje nas završni krug pregovora, nakon čega će se vidjeti do koje mjere je Ministarstvo rada, kao predlagatelj zakona, prihvatilo primjedbe sindikata i poslodavaca, rekao je Sever novinarima.

 

Tada će se otvoriti i ona sporna pitanja koja su se u pojedinim trenucima činila zatvorenim - organizacija i preraspodjela radnog vremena, otkazi kod malih poslodavaca, zapošljavanje preko agencija...

 

Sever je simptomatičnim ocijenio jučerašnji razgovor poslodavaca s premijerom Milanovićem koji je prošao u poprilično pomirljivim tonovima unatoč najavama povećanja pristojbi za teleoperatere. Izrazio je bojazan da je Vlada na neki način "prodala radnička prava" poslodavcima, a zauzvrat će "dobiti neke novce".

 

Odgovarajući na novinarski upit o tome da je Milanović, prema pisanju jednog dnevnog lista, izjavio kako su mu sindikati najveći problem, Sever je rekao kako to ne čudi jer je "Vlada zaboravila da je socijaldemokratska".

 

Matijašević zadovoljan dosadašnjim tijekom pregovora

 

Predsjednika Vlade najviše žuljaju sindikati jer mu vrlo otvoreno i jasno prigovaraju zbog potpuno pogrešne i loše ekonomske politike koja zemlju gura u još veću krizu. Sindikati mu i dalje neće ići niz dlaku jer Vlada "apsolutno nije zadovoljila i mora otići", poručio je Sever.

 

Upitan kada će pregovori biti završeni, Sever je najavio i nakon 1. svibnja još dva do tri sastanka, jer ni sindikatima ne paše da se pregovori vuku unedogled. Traje i kampanja za Europarlament i mi ćemo imati što za reći ne bude li nam odgovarao prijedlog ZOR-a, najavio je Sever.

 

Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević izrazio je zadovoljstvo dosadašnjim tijekom pregovora jer očekuje da će rezultirati kvalitetnijim, poštenijim i boljim prijedlogom zakona. Ocijenio je da su sada puno bliže prihvatljivijem prijedlogu ZOR-a nego nakon prvog saborskog čitanja.

 


28. 02. 2014.

Sabor prihvatio izmjene ZOR-a u prvom čitanju,

pozvao na obnovu socijalnog dijaloga

 

 

ZAGREB, 28. veljače 2014. (Hina) - Hrvatski sabor danas je većinom glasova u prvom čitanju prihvatio prijedlog izmjena Zakona o radu (ZOR), te pozvao Vladu i sindikate da do drugog čitanja zakona obnove socijalni dijalog.



Vlada i sindikati pozvani su da postignu suglasje o spornim pitanjima, poput radnog vremena, modela rada, zapošljavanja posredstvom agencija i statusa radničkih vijeća, koja su uočena u saborskoj raspravi i koja su dovela do zastoja u pregovorima Vlade i socijalnih partnera, zaključak je koji je predložio je Klub SDSS-a, a podržao HSU.

 

Zaključak je uvjet da Klub SDSS-a podrži predloženi zakon u prvom čitanju, rekao je Milorad Pupovac.

 

Socijalni dijalog izašao je iz faze rasprave argumentima i ušao u emotivnu fazu, a to nije dobro, rekao je Silvano Hrelja (HSU).

 

Socijalni dijalog je civilizacijski doseg i trebali bi biti zabrinuti nad njegovom razinom, kaže Hrelja te naglašava kako se dijalog neće razvijati ako jedna strana drugu preko medija poziva da sjednu za pregovarački stol.

 

"Ovdje ne može biti interes jednih iznad interesa drugih, mora biti ravnoteža interesa i mora se postići dogovor među partnerima", poručuje Hrelja.

 

Laburist Dragutin Lesar ističe da je ZOR duboki društveni ugovor, da svaki takav ugovor utječe ne samo na socijalnu nego i političku stabilnost države.

 

Upozoravali smo vas, nemojte otvarati raspravu o ZOR-u bez novog pokušaja dogovora sa sindikatima, niste slušali. Osim socijalne nestabilnosti koja u Hrvatskoj traje predugo, prenijet će tu destabilizaciju i na političku stabilnost ako ostanete tvrdoglavi, poručio je Lesar Vladi i vladajućima.

 

Upitao je i kome se zapravo pokušava pogodovati - jesu li to poslodavci koji su 2012. iz Hrvatske iznijeli preko dvije milijarde dobiti, a nisu investirali ni lipu.

 

Lesar tvrdi da je predloženi ZOR na tragu novog pokušaja eksperimentiranja. "Kamen ne možete tlačiti, možete ga zabijati u zemlju koliko god želite, prije ili kasnije će vam negdje ponovo izaći. Nemojte s tim eksperimentirati jer je već dokazano", poručio je Laburist.

 

Pozvao je na odgađanje glasovanja kako bi se Vladi dala šansa da u toku idućeg tjedna obnovi socijalni dijalog u sklopu Gospodarsko-socijalnog vijeća.

 

HDZ optužuje Vladu da je ukinula socijalni dijalog u uvjetima pada BDP-a, rastuće nezaposlenosti i prognoza da će tržište rada stagnirati.

 

Osim toga, dodaje Ivan Šuker, ZOR nije dio sustavnih reformi koje bi u Hrvatskoj trebale promijeniti negativne trendove.

 

Za prijedlog izmjena ZOR-a glasovalo je 79 zastupnika, jedan je bio suzdržan, a 29 protiv. Zaključak Kluba SDSS-a podržala su 83 zastupnika, pet je bilo protiv, a 19 suzdržanih.

 

 


 

01. 04. 2014.

Agencijama lakši uvjeti rada, radnicima – kako bude

 

POD SVIJEĆAMA BURZE RADA GABRIJELE GALIĆ



Privremeno i povremeno zaposleni najčešće ne ispune punu satnicu. Imaju posao i od njega teško mogu živjeti. To se vidi i iz podataka o rastu siromaštva među zaposlenima i to prije svega radnicima u neformalnim oblicima rada.



(NOVI LIST) Privremeno zapošljavanje s nastupanjem krize prestalo je biti siguran korak do stalnog zaposlenja. Istovremeno, broj stalnih radnih mjesta s punim radnim vremenom u neznatnom je oporavku. Tržište rada, naprosto, pokazuje interes za manje formalnim radnim angažmanima te je u godinama krize porastao broj radnika koji rade na privremenim i povremenim poslovima.

 

U nekim sektorima radnici su stalan posao zamijenili nesigurnijim oblikom rada u kojem ne ispunjavaju punu satnicu. Pokazalo je to i zadnje izvješće o zapošljavanju i socijalnoj situaciji u Europskoj uniji.

 

Agencijski rad uklapa se u sliku tržišta na kojem rastu neformalni oblici zapošljavanja. Dobar dio radnika u te neformalne oblike rada prelazi jer drugog izbora nema. Njihovo radno mjesto je ugašeno. Novi posao teško mogu naći. Ali, mogu zadržati djelić starog radnog mjesta. Ne kao stalno zaposleni već radnici koji su u firmi u kojoj su možda radili desetljeće ili više, sada rade u neformalnijem obliku rada. Pa su ili privremeno zaposleni ili rade povremeno i najčešće ne ispune punu satnicu. Imaju posao i od njega teško mogu živjeti. To se pak vidi iz podataka o rastu siromaštva među zaposlenima i to prije svega radnicima u neformalnim oblicima rada.

 

Nedavno je Europska komisija objavila izvještaj o radu agencija za privremeno zapošljavanje, odnosno primjeni zakonodavstva koje regulira to područje. Cilj direktive donesene prije šest godina bio je postizanje ravnoteže između veće zaštite radnika zaposlenih u poduzećima za privremeno zapošljavanje i to posebno utvrđivanjem načela jednakog postupanja podržavajući pritom i pozitivnu ulogu koja agencije za privremeno zapošljavanje mogu imati na tržištu. Tako se otvara i mogućnost za odstupanje od načela jednakog postupanja u određenim situacijama.

 

No, analiza primjene zakonodavstva u praksi pokazala je da kako balans koji se njime htio postići još uvijek nije dosegnut. Opseg primjene određenih odstupanja od načela jednakog postupanja u nekim slučajevima nije poboljšao zaštitu agencijskih radnika. S druge strane, preispitivanje ograničenja i zabrana primjene rada preko agencija u većini slučajeva poslužilo je za opravdanje postojećeg stanja umjesto, kako se Komisija navodi »poticanja promišljanja o ulozi rada poduzeća na modernim i fleksibilnim tržištima«.

 

Dakle, na razini Unije raste udio radnika u neformalnim oblicima zapošljavanja. I Hrvatska je dio te slike. Možda ne u mjeri u kojoj bi željela biti, ali za koju godinu tko zna što će se zbivati. Izmjenama radnog zakonodavstva mijenjaju se i uvjeti rada agencija. Odnosno, financijski im se olakšava rad na tržištu. Financijsko olakšavanje u osnovi znači da će agencijski radnici biti manje plaćeni. Izuzetak od načela jednakog postupanja postići se se kroz kolektivno pregovaranje u samim agencijama.

 

No, te iste agencije kojima se ide na ruku, i koje su na tržištu cijelo desetljeće, nisu u stanju u rokovima ministarstvu koje je nadležno za njihov rad, dostaviti podatke o broju radnika koje iznajmljuju, njihovim primanjima, vremenu koje radnici provedu kod poslodavca kod kojeg su ustupljeni...

 

Zakon o radu, novi, postoji i s njime odredbe o agencijskom radu kako ih je predložilo resorno ministarstvo. Traju i pregovori između resornog ministarstva, poslodavaca i sindikata o mogućim poboljšanjima rješenja nakon prvog čitanja. Sve se to odvija bez ikakvih podloga, pa tako i bez podloge o agencijskom radu kojemu, eto , treba olakšati položaj na tržištu. Kakve bi to posljedice na tržištu moglo izazvati, kao da nikog nije briga.

 

 


31. 03. 2014.

Sutra konačni rasplet oko izmjena Zakona o radu?

 

Poslovni.hr/Hina


Tripartitni sastanak predstavnika Vlade, poslodavaca i sindikata o izmjenama Zakona o radu (ZOR) trebao bi se održati sutra u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, a nakon njega bi trebalo biti jasno jesu li socijalni partneri uspjeli postići ikakav dogovor oko te vruće teme.



Zbog izmjena ZOR-a sindikati su donedavno bili "na ratnoj nozi" s Vladom i poslodavcima, optužujući ih da žele u Hrvatsku uvesti "robovlasništvo", zbog čega su privremeno prekinuli socijalni dijalog, organizirali dvosatni štrajk solidarnosti i održali bučan prosvjed pred Saborom.

 

Ključna pitanja na kojima inzistiraju sindikati su preraspodjela radnog vremena, rad preko agencija za zapošljavanje i otkaz ugovora o radu.

 

Određena približavanja stajališta oko ključnih pitanja su moguća, a koliki pomaci će stvarno biti znat će se nakon sutrašnjeg sastanka, doznaje se u sindikatima. Opširnije informacije nisu se mogle dobiti, jer su socijalni partneri dogovorili da u međuvremenu neće s detaljima izlaziti u javnost.

 

U Ministarstvu rada iz istog razloga nisu imali poseban komentar uoči sastanka koji je trebao biti održan prošlog tjedna, ali je na zamolbu predstavnika poslodavaca odgođen za sutra.

 

Na prošlom tripartitnom sastanku, održanom 18. ožujka, sindikalni čelnici izrazili su spremnost na dogovor i kompromis, no dali su do znanja da ispod određene razine ne mogu ići, odnosno da Vladin prijedlog ZOR-a ne može biti tek polazište za daljnje smanjenje radničkih prava. Nisu isključili ni mogućnost novih prosvjeda i štrajkova ne budu li prihvaćeni njihovi argumenti.

 

Poslodavci su izrazili zadovoljstvo ponovnom uspostavom dijaloga te se zauzeli za pronalaženje rješenja primjerenijih vremenu u kojem živimo, kako bi se potaknulo zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta, zaštitu radnika i veću konkurentnost gospodarstva.

 

I sindikati i poslodavci izrazili su želju da se dogovor postigne što prije, jer smatraju da odugovlačenje ne koristi nikome.

 

Hrvatski sabor prihvatio je Vladin prijedlog izmjena ZOR-a u prvom čitanju i pritom pozvao socijalne partnere da se do drugog čitanja pokušaju usuglasiti oko spornih pitanja.

 

 


24. 03. 2014.

Agencijski radnici unatoč direktivi EU – nezaštićeni

 

NIJE ISPUNJEN CILJ - EUROPSKA KOMISIJA PRIZNALA PROPUSTE PROPISA



Sadašnje hrvatsko zakonodavstvo propisuje da agencijski radnik treba imati jednaku plaću kao i radnik kod poslodavca koji ga koristi, ali u praksi nije tako.



(NOVI LIST) ZAGREB»Sve su članice Europske unije uglavnom ispravno provele i primijenile Direktivu o radu putem agencija za privremeno zapošljavanje, ali je analiza Europske komisije pokazala kako još nije ispunjen dvostrani cilj tog propisa. Kako se u tom dokumentu navodi, opseg primjene određenih izuzetaka od načela jednakog postupanja prema agencijskim radnicima u nekim slučajevima dovodi do situacije da odredbe direktive nemaju stvarni učinak na poboljšanje zaštite agencijskih radnika.

 

Komisija upozorava i kako je, s druge strane, preispitivanje ograničenja i zabrane agencijskog rada u većini slučajeva poslužilo kao opravdanje za zadržavanje postojećeg stanja »umjesto poticanja promišljanja o ulozi rada poduzeća na modernim i fleksibilnim tržištima rada«.

 

Manje od ostalih

 

Koji su stvarni učinci direktive na agencijske radnike tek će se vidjeti u narednim godinama jer još nema dovoljno prakse koja bi mogla potaknuti izmjenu propisa. Naime, direktivu je u nacionalna zakonodavstva trebalo ugraditi do prosinca 2011. godine, no u nekim slučajevima to je učinjeno tek u proljeće prošle godine. Hrvatska je, primjerice, kod prošlogodišnjih izmjena Zakona o radu provela dodatna usklađivanja zakona u dijelu koji se odnosu na agencijski rad. Aktualnim zakonskim izmjenama rad agencija dodatno se liberalizira pa se planira uvesti i izuzetak od primjene jednakih načela. Sadašnje zakonodavstvo propisuje da agencijski, odnosno ustupljeni radnik treba imati jednaku plaću kao i radnik kod poslodavca koji ga koristi. U vremenu kada agencijski radnik nije ustupljen agencija mu isplaćuje naknadu u visini prosjeka tri zadnje plaće. No, u praksi se na agencijske radnike u Hrvatskoj nerijetko nije primjenjivalo načelo jednakog postupanja, što bi se trebalo legalizirati s predloženim zakonskim izmjenama. Pa će agencijski radnik, ukoliko je pokriven kolektivnim ugovorom agencije, moći raditi i za daleko manje novca od radnika u poduzeću u kojem je ustupljen. A za vrijeme dok nije ustupljen, kako je predloženo zakonskim izmjenama može računati najviše na minimalac. Sve je to u skladu s izuzecima od primjene jednakog načela.

 

Udio agencijskih radnika u radnoj snazi Europe je na razini 1,6 posto, a ta je skupina radnika rastuća. Prema procjenama, udio agencijski radnika u domaćoj radnoj snazi kreće se oko 0,6 posto. Kako posluju agencije, kako plaćaju radnike, koliko je doista agencijskih radnika u Hrvatskoj trebalo bi se znati uskoro jer resorno ministarstvo rada prikuplja sve te podatke. Pritom se u analizu rada agencija za privremeno zapošljavanje, koje na našem tržištu djeluju već desetljeće, krenulo nakon što su predložene najnovije zakonodavne izmjene.

 

Različita ograničenja

 

Prema izvješću Komisije o primjeni direktive o agencijskom radu, jedno od najčećih nacionalnih ograničenja jest zabrana korištenja agencijskih radnika kao zamjene za radnike kod korisnika kod kojeg se provodi štrajk. Takvu zabranu, primjerice, ima Hrvatska, ali i Austrija, Belgija, Bugarska, Francuska, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Slovenija te Španjolska. Navode se i sektorska ograničenja. Tako se u Hrvatskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Poljskoj i Sloveniji agencijski radnik ne smije koristi na radnim mjestima koja su opasna za zdravlje i sigurnost. Belgija, Grčka i Španjolska imaju ograničenja u zapošljavanju agencijskih radnika u javnom sektoru, dok Njemačka, Grčka i Belgija propisuju ograničenja i za građevinarstvo. Posebna ograničenja broja ili udjela agencijskih radnika kod korisnika propisuju, primjerice, Austrija, Italija i Nizozemska. Kod nas takvog ograničenja nema. No, zabranu korištenja agencijskog rada tijekom određenog razdoblja kao zamjene za radnike otpuštene zbog poslovnih razloga osim Hrvatske imaju i Francuska, Grčka, Italija, Poljska, Slovenija i Španjolska. Dio zemalja Unije strikno propisuje situacije u kojima je dopušteno koristiti iznajmljene radnike. Takva je situacija u Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu i Rumunjskoj.

 

Agencijski rad, sudeći prema izvješću Komisije, ne poznaje Cipar koji je direktivu ugradio u zakonodavstvo, ali u toj zemlji agencije za privremeno zapošljavanje ne djeluju ili nisu djelovale u vrijeme kada je izvješće pripremano. Francuska, Luksemburg i Poljska tri su zemlje koje koje nacionalno zakonodavstvo nisu usklađivale s direktivom navodeći kako je njihovo zakonodavstvo od ranije u skladu s njom.

 

 

Dodatno ograničenje kolektivnim ugovorom

 

Hrvatsko zakonodavstvo otvara i mogućnost da se agencijski rad dodatno ograniči kolektivnim ugovorima. No, za sada takva ograničenja kolektivnim ugovorima nisu propisana. Takvu mogućnost zabrane agencijskog rada, primjerice, ima i Slovenija.

 

Gabrijela GALIĆ

 





28. 02. 2014.

Sabor prihvatio izmjene ZOR-a u prvom čitanju, pozvao na obnovu socijalnog dijaloga

 

 

ZAGREB, 28. veljače 2014. (Hina) - Hrvatski sabor danas je većinom glasova u prvom čitanju prihvatio prijedlog izmjena Zakona o radu (ZOR), te pozvao Vladu i sindikate da do drugog čitanja zakona obnove socijalni dijalog.
 


Vlada i sindikati pozvani su da postignu suglasje o spornim pitanjima, poput radnog vremena, modela rada, zapošljavanja posredstvom agencija i statusa radničkih vijeća, koja su uočena u saborskoj raspravi i koja su dovela do zastoja u pregovorima Vlade i socijalnih partnera, zaključak je koji je predložio je Klub SDSS-a, a podržao HSU.

 

Zaključak je uvjet da Klub SDSS-a podrži predloženi zakon u prvom čitanju, rekao je Milorad Pupovac.

 

Socijalni dijalog izašao je iz faze rasprave argumentima i ušao u emotivnu fazu, a to nije dobro, rekao je Silvano Hrelja (HSU).

 

Socijalni dijalog je civilizacijski doseg i trebali bi biti zabrinuti nad njegovom razinom, kaže Hrelja te naglašava kako se dijalog neće razvijati ako jedna strana drugu preko medija poziva da sjednu za pregovarački stol.

 

"Ovdje ne može biti interes jednih iznad interesa drugih, mora biti ravnoteža interesa i mora se postići dogovor među partnerima", poručuje Hrelja.

 

Laburist Dragutin Lesar ističe da je ZOR duboki društveni ugovor, da svaki takav ugovor utječe ne samo na socijalnu nego i političku stabilnost države.

 

Upozoravali smo vas, nemojte otvarati raspravu o ZOR-u bez novog pokušaja dogovora sa sindikatima, niste slušali. Osim socijalne nestabilnosti koja u Hrvatskoj traje predugo, prenijet će tu destabilizaciju i na političku stabilnost ako ostanete tvrdoglavi, poručio je Lesar Vladi i vladajućima.

 

Upitao je i kome se zapravo pokušava pogodovati - jesu li to poslodavci koji su 2012. iz Hrvatske iznijeli preko dvije milijarde dobiti, a nisu investirali ni lipu.

 

Lesar tvrdi da je predloženi ZOR na tragu novog pokušaja eksperimentiranja. "Kamen ne možete tlačiti, možete ga zabijati u zemlju koliko god želite, prije ili kasnije će vam negdje ponovo izaći. Nemojte s tim eksperimentirati jer je već dokazano", poručio je Laburist.

 

Pozvao je na odgađanje glasovanja kako bi se Vladi dala šansa da u toku idućeg tjedna obnovi socijalni dijalog u sklopu Gospodarsko-socijalnog vijeća.

 

HDZ optužuje Vladu da je ukinula socijalni dijalog u uvjetima pada BDP-a, rastuće nezaposlenosti i prognoza da će tržište rada stagnirati.

 

Osim toga, dodaje Ivan Šuker, ZOR nije dio sustavnih reformi koje bi u Hrvatskoj trebale promijeniti negativne trendove.

 

Za prijedlog izmjena ZOR-a glasovalo je 79 zastupnika, jedan je bio suzdržan, a 29 protiv. Zaključak Kluba SDSS-a podržala su 83 zastupnika, pet je bilo protiv, a 19 suzdržanih.

 

 


04. 03. 2014.

Dogovoren nastavak pregovora o izmjenama ZOR-a

 

 

(HRT) Vlada je prihvatila prijedlog socijalnih partnera da se pregovori o prijedlogu izmjena Zakona o radu (ZOR), koji je u Hrvatskom saboru prošao prvo čitanje, nastave na bipartitnoj razini, izjavio je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić nakonsastanka s predstavnicima sindikata i poslodavaca.



Socijalni partneri su suglasni da će na bipartitnoj razini (sindikati i poslodavci) razgovarati o spornim pitanjima kao što su radno vrijeme, agencije za privremeno zapošljavanje, otkazivanje ugovora o radu te ostalim otvorenim pitanjima, kaže se u zaključcima podijeljenim novinarima nakon sastanka.

 

Slijedeći tripartitni sastanak održat će se u utorak, 18. ožujka, u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, a sva pitanja u vezi s prijedlogom novog ZOR-a, koja sadržajno nisu njegov dio, dogovarat će se naknadno.

 

Mrsić je izrazio zadovoljstvo sastankom koji je održan nakon žestokih sukoba oko novog ZOR-a sa sindikatima, koji su organizirali dvosatni štrajk solidarnosti i prosvjed pred Hrvatskim saborom, te je ocijenio da surazgovori bili dobri i konstruktivni.

 

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel rekao je da sindikati, kao i u završenom prvom poluvremenu oko ZOR-a u Hrvatskom saboru, pristupaju u dobroj vjeri rješavanju problema argumentima za stolom. Hoće li i drugo poluvrijeme završiti dobrom voljom i vjerom, vrijeme će pokazati, a mi ćemo dati svoj maksimum. Ako ne, prvo poluvrijeme pokazalo je da se može i drugačije raditi, rekao je Novosel aludirajući na prosvjede i štrajkove.

 

Drago mi je da počinjemo konkretne pregovore socijalnih partnera u dobroj vjeri oko esencijalnog zakona. Vremena nema puno do 18. ožujka, kada ćemo imati idući sastanak, rekao je predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević.

 

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever izrazio je zadovoljstvo jer su sindikati dobili što su tražili i očekivali od sastanka. Bit će dovoljno vremena za nastavak pregovora, jer nismo u stisci i moći ćemo sami odrediti potrebno vrijeme. Vrijemedo 18. ožujka smo odredili za bipartitne razgovore između sindikata i Hrvatske udruge poslodavaca, kako bismo ključne teme probali riješiti sa njima, nakon toga krećemo ponovno u tripartitne razgovore onoliko koliko bude potrebno. U idućem razdoblju mogu se otvoriti i neke druge teme, sve ostaje otvoreno za pregovore. Danas nismo pregovarali o pojedinim institutima, već će se to učiniti u idućem razdoblju, rekao je Sever.

 

Dodao jekakoVlada neće uputiti prijedlog izmjena ZOR-a u drugo čitanje dok traju pregovori. To je razdoblje koje nam treba za ozbiljne pregovore, a na to se obvezao i ministar, istaknuo je Sever.

 

 

 


27.02.2014.

 

ŠTO KAŽU SINDIKATI, VLADA I POSLODAVCI

VELIKA ANALIZA JUTARNJEG

Doznajte što se sve mijenja u novom Zakonu o radu

 

 

 

Autor: Kristina Turčin, Gordana Galović

 

Sindikati: Ako majka mora raditi 12 sati, tko će djeci nadoknaditi to izgubljeno vrijeme? Zaposlenost se ne povećava lakšim otkazima i duljim radnim vremenom.

 

Rijetko koja djelatnost ima tako loš imidž kao što ga imaju agencije za privremeno zapošljavanje. U modernim uredima jedne od najvećih agencija koje rade u Hrvatskoj, međunarodnom Adeccu, u utorak oko podneva desetak zaposlenika mirno je radilo svoj posao.

 

VEZANE VIJESTI

Vijesti

 

U isto vrijeme deseci tisuća ljudi štrajkali su, među ostalim, i zbog onoga čime se takve agencije bave: novi Zakon o radu o kojem je Sabor jučer počeo raspravljati, a koji produžuje mogućnost privremenog zapošljavanja putem agencija s jedne na tri godine.

 

Sindikati tvrde da će takva liberalizacija dovesti do smanjenja stalnih poslova jer će poslodavci masovno početi zapošljavati takve “iznajmljene” radnike - one koji će raditi kod njih, ali će formalno biti zaposleni u agencijama pa će ih poslodavac moći otpustiti kad želi. I to bez otkaznog roka, otpremnine i drugih davanja, koja su u Hrvatskoj visoka, a koje novi Zakon o radu nije dirao ni smanjivao.

 

- To naprosto nije moguće! U Hrvatskoj danas preko agencija radi 0,3 posto zaposlenih, sve zajedno oko 5.000 ljudi. U europskim državama u kojima je agencijski rad mnogo liberaliziraniji, prosjek je 1,8 posto. Dakle, takve bojazni sasvim sigurno nema. Najveći klijenti agencija uvijek su velike industrije, koje u Hrvatskoj ima sve manje i manje - objašnjava Bojan Poljičak, direktor Adecca, koja u Hrvatskoj radi od 2003., a lani je ostvarila oko 60 milijuna kuna prihoda.

 

Agencija se bavi pronalaskom nezaposlenih radnika, mahom niže stručne spreme, koje zapošljava kod sebe na određeno vrijeme i iznajmljuje poslodavcima po potrebi.

 

Ti su radnici, tvrde ovih dana sindikati, obespravljeni, imaju niže plaće i manja prava od ostalih.

 

- Radnici koji rade preko naše agencije imaju u lipu jednaku plaću za svoj rad kao i radnici stalno zaposleni kod tog poslodavca. Imaju pravo na jednaku naknadu za prijevoz i godišnji. Naši radnici dobivaju plaću na vrijeme čak i kad radnicima stalno zaposlenima kod poslodavca plaća kasni jer im je isplaćuje naša agencija - objašnjava Poljičak.

 

Svoj poslovni interes ostvaruju naplatom naknade od poslodavca.

 

- Već nekoliko godina tako zapošljavamo radnike na zamjene. Nekad nam ljudi trebaju na dva dana. Zamislite u malom gradu koliko traje da ih prijavimo pa odjavimo, a dogodi nam se da već pet dana kasnije trebamo istog tog čovjeka. Jer ako nam je dvoje ljudi istovremeno na bolovanju, cijeli je proizvodni proces u zastoju. Agencija nam je tu neprocjenjiva - objašnjava Darko Baljak, direktor tvrtke za proizvodnju dječje hrane Vivera iz Gline, koju je 2001. kupio njemački div Hipp.

 

Agencijski rad, slažu se svi, nije najbolnija točka hrvatskog tržišta rada. U državi u kojoj radi jedva 1,3 milijuna ljudi, više radnosposobnih ne radi nego što ih radi i gotovo 385.000 ih je prijavljeno na burzi, glavno je pitanje kako povećati zaposlenost i hoće li novi ZOR na to uopće utjecati? - Izmjene ZOR-a, ovakve simbolične kakve jesu, mogu dovesti do manjih promjena na tržištu rada. Izmjene ZOR-a bez ostalih reformi sigurno neće dovesti do povećanja zaposlenosti. Ali ako ni ovakve izmjene Zakona ne prođu, bit će to jasan znak da smo pali na prvom koraku i da promjena koje bi dovele do bolje gospodarske klime ne treba ni očekivati - jasan je Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, čovjek s bogatim iskustvom, prije svega na direktorskim mjestima u Microsoftu.

 

Jer činjenica je da predložene izmjene Zakona o radu nisu ni dotaknule ono što je radnicima najbolnije - plaće, otpremnine i uvjete za otkaz. Liberalizaciju u tom segmentu poslodavci smatraju nužnom za, kako kažu, “relaksaciju poslovanja”.

 

- Otpuštanje i otkazi trebali bi biti stvar kolektivnih i individualnih ugovora, a ne Zakona o radu - smatraju u HUP-u. U Ministarstvu rada kažu da takva radikalizacija nikada nije dolazila u obzir. Takve bi mjere kratkoročno dovele do još snažnijeg rasta nezaposlenosti, a krivulja zaposlenosti počela bi rasti tek nakon što bi BDP dostignuo rast veći od 2,5 posto. Stoga su predložili daleko blaže izmjene koje bi, prije svega, trebale sada osigurati lakše restrukturiranje poslovanja poslodavcima. Ukinuli su obvezu poslodavca da, tijekom kolektivnog otpuštanja, izradi plan zbrinjavanja za Zavod za zapošljavanje, a u slučaju pojedinačnog poslovno uvjetovanog otkaza ne mora radniku ponuditi drugo radno mjesto.

 

- Te dvije mjere olakšat će poslodavcu da brzo ukine dio poslovanja na kojem gubi i tako spasi zdravi dio tvrtke. Do sada je, zbog ovih obveza, restrukturiranje trajalo od 180 do 270 dana, a u tom periodu su i cijele tvrtke često propadale. Sad se taj rok skraćuje na 30 do 60 dana - kaže ministar.

 

Međutim, i te “blage” mjere bile su dovoljne da sindikati pokrenu akcije i usprotive se izmjenama ZOR-a.

 

- Ovakvo olakšavanje otkaza dodatno ruši sigurnost radnika, a ne postoji ni jedna analiza koja bi potvrdila da će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta ili lakšeg zapošljavanja - kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, jedan od čelnika koji je organizirao štrajk.

 

Druga nepremostiva prepreka za sindikate jest prijedlog da radni tjedan iznimno može trajati i 56 umjesto dosadašnjih 40 sati, pa čak i 60 sati ako se to utvrdi kolektivnim ugovorom.

 

- To je obezvrjeđivanje osobe i svake njezine dimenzije osim radne. Ljudi imaju privatni život, imaju djecu, imaju prijatelje. Ovakav zakon nudit će poslodavcima mogućnost da naredi majci da radi 12 sati dnevno i neće je pitati gdje će ostaviti dijete ni tko će djetetu nadoknaditi to što nije s majkom - kaže Sever.

 

Poslodavci objašnjavaju kako takav raspored radnog vremena već odavno postoji u velikim granskim kolektivnim ugovorima poput onog za turizam ili građevinu i besprijekorno funkcionira.

 

- Izmjene ZOR-a ovaj put omogućavaju i malim i srednjim poduzetnicima da, ako iznenada dobiju neki veliki posao, mogu povećati radno vrijeme radnicima i to legalno odraditi i platiti svoje radnike. To ne može biti stalno stanje već iznimno i mora se najaviti. ZOR kaže da u periodu od četiri mjeseca moraju iznivelirati radni tjedan na 40 sati tako da će možda radnici jedan tjedan raditi 11 sati dnevno jer je povećan posao, ali će drugi tjedan raditi pet sati dnevno - kaže Majetić, objašnjavajući da će ovakve mjere dozvoliti malim poduzetnicima da lakše dišu, što će s vremenom dovesti i do novih radnih mjesta.

 

Posebno pozdravljaju izmjene prekršajnih odredbi.

 

- Dobar primjer je ugostitelj koji je kažnjen s nekoliko desetaka tisuća kuna jer je imao Knjigu žalbe umjesto Obavijesti o načinu podnošenja pisanih odgovora. Sada će ga inspektor upozoriti i kazniti tek ako to ne ispravi u zadanom roku. Tako je ovim izmjenama regulirana gotovo polovica prekršaja. Ne svi. Ni mi ne mislimo da treba biti blag prema poslodavcu koji ima neprijavljene radnike - kaže.

 

Ministarstvo je u izradi Zakona pokušalo izbalansirati interese sindikata i poslodavaca iako štrajkovi pokazuju da u tome nije uspjelo, a sindikati najavljuju i daljnje akcije, pa čak i masovno skupljanje potpisa za promjenu vlasti. Izmjene ZOR-a u nekim dijelovima i radnicima idu na ruku jer, na primjer, legaliziraju mogućnost štrajka već nakon jednog dana kašnjenja plaća. Zastara za radne sporove povećana je s tri na pet godina. Odustalo se i od smanjenja prava trudnica, tako da trudna radnica i dalje ne može dobiti izvanredni otkaz.

 

- Jasno je da bi HUP sve izmjenio, a sindikati ništa. Najbolnije točke nismo htjeli dira- ti, ali nam je važno pojednostaviti poslovanje i od ovoga nećemo odustati - kaže Mrsić.

 

 

‘Imamo 14 definicija plaća!?’

 

U sindikatima i u HUP-u ističu kako je rigidni Zakon o radu tek na sedmom mjestu prepreka investitorima. Na prvom su mjestu porezna i zakonska nestabilnost, pa birokratiziranost, neujednačenost sudske prakse, korupcija te visoka cijena bruto rada.

 

- U hrvatskim zakonima postoji 14 definicija plaće. Poslodavci imaju Lex Perković svaki dan: dva različita suca donose dvije različite presude u identičnim predmetima. Pritom je jedan poduzetnik uništen, jer ga visina kazne tjera u stečaj, a drugi je oslobo- đen.

 

Zakoni se mijenjaju tako brzo da investitor još nije uspio ni pokrenuti biznis, a sva su pravila izmijenjena. Pridodamo li tome nevjerojatan lokalni ustroj i obrazovanje koje ne stvara ljude koje mi trebamo, jasno je koliko će Zakon o radu sam za sebe imati efekta - kaže Majetić.

 


 

Što se sve mijenja u Zakonu o radu?

 

1. FLEKSIBILNO RADNO VRIJEME U slučaju povećanja opsega posla radnik na zahtjev poslodavca mora raditi i do 56 sati tjedno, ali ukupan broj radnih sati u razdoblju od četiri mjeseca mora se svesti na 40 sati tjedno (48 s prekovremenim satima). To znači da ako je radnik jedan tjedan radio 56 sati, neki drugi tjedan unutar 4 mjeseca mora raditi 24 sata. Kolektivnim ugovorom moguće je ugovoriti i do 60 sati tjedno.

 

2. DULJI AGENCIJSKI RAD Zapošljavanje preko agencija za privremeno zapošljavanje produljeno je s jedne na najviše tri godine. Poslodavac nakon poslovno uvjetovanog otkaza ne smije šest mjeseci na to radno mjesto zaposliti drugog radnika, pa niti preko agencije.

 

3. SUDSKI RASKID UGOVORA O RADU Maksimalna visina naknade štete smanjena je sa 18 na 8 plaća.

 

4. PRODULJENA ZASTARA Rok zastare prava iz radnih odnosa produljuje se s tri na pet godina.

 

5. UKINUTA APSOLUTNA ZAŠTITA TRUDNICAMA Omogućen je prestanak radnog odnosa radnicima koji koriste rodiljna i roditeljska prava u slučaju smrti poslodavca, zatvaranja obrta ili tvrtke ili likvidacije. Do sada poslodavac nije mogao zatvoriti tvrtku dok god je imao trudnicu.

 

6. OTKAZI Bolovanje prekida otkazni rok, ali je trajanje otkaznog roka ograničeno na šest mjeseci i u slučaju bolovanja. Poslodavcima su olakšani otkazi: brisana je obveza da radniku mora ponuditi drugo radno mjesto ili edukaciju, a kod kolektivnog otkazivanja (najmanje 20 radnika) moraju provesti savjetovanje s radničkim vijećem, ali ne moraju raditi program za Hrvatski zavod za zapošljavanje. Skraćeni su rokovi.

 

7. ŠTRAJK ZBOG KAŠNJENJA PLAĆE Štrajk se može pokrenuti i za jedan dan kašnjenja plaće.

 

8. SMANJENJE PREKRŠAJNIH ODREDBI Dio prekršaja iz zakona sveden je na upravni postupak. To znači da inspektori za dio prekršaja poslodavcima, primjerice nevođenje evidencije o radnom vremenu, mogu izdati upozorenje uz rok do kada moraju ispraviti prekršaj.

 


Viktor Gotovac - profesor radnog prava na Pravnom fakuletu: 'Hrvatskoj jako trebaju izmjene zakona o radu'

 

Izmjene Zakona o radu mogu samo marginalno djelovati na promjenu stanja i trendova u niskoj stopi zaposlenosti koja nas smješta na začelje država članica Europske unije, upozorava Viktor Gotovac, docent na Katedri za radno i socijalno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

 

Taj stručnjak za radno pravo tvrdi da je za značajnije promjene nužan i radikalnije izmijenjeni zakon.

 

Zakon o radu, ističe Gotovac, trebao bi jamčiti radnicima nužnu zaštitu egzistencijalnog minimuma, a cijeli niz odredbi, kao što su otpremnine i otkazni rokovi, trebalo bi prepustiti pregovorima između sindikata i poslodavaca jer takva prava moraju biti usklađena s mogućnostima poslodavaca.

 

- U Zakonu treba smanjivati broj iznimaka od pravila, primjerice zaštite nekih kategorija radnika kao što su članovi radničkog vijeća i sindikalni povjerenici - smatra Gotovac.

 

Valjalo bi, kaže, uvažiti i različite mogućnosti manjih u odnosu na velike poslodavce.

 

- U svemu tome treba imati mudrosti i mjere jer bi glavni cilj trebao biti konkurentnost, proizvodnja i održivi sustav radnih odnosa, a ne samo reduciranje prava. Ne treba pisati zakon protiv radnika ili sindikata već promovirati rad i radne odnose. To je fleksibilnost. Nju neosporno trebaju pratiti mjere socijalne države u području socijalnih prava i socijalne sigurnosti do novog zaposlenja - pojašnjava Gotovac.

 

Samo Zakon o radu u predloženom obliku, obrazlaže, neće nikoga zaposliti. Za to su potrebne daljnje mjere ekonomske politike, prije svega racionalizacija državne i javne uprave i dijelu gospodarstva koji je u državnim rukama.

 

- To je prostor u kojem vladaju sasvim drugačija, upitno racionalna, pravila u usporedbi s privatnim sektorom. To su dva, odvojena tržišta rada. Na strani države i javnog sektora radne odnose treba urediti tako da javni sektor prati sudbinu privatnog, a ne da privatnom bude prepreka.

 

Svakako treba racionalizirati sustave zdravstva i obrazovanja jer ta dva sofisticirana sustava još uvijek kao da žive u vremenu Austro-Ugarske države, a ne Googlea i Microsofta - tvrdi Gotovac. Hrvatskoj, dodaje, svakako trebaju izmjene Zakona o radu jer postoji potreba za fleksibilizacijom. Više je razloga za to: neke odredbe treba doraditi jer nisu sasvim jasne, neke se odredbe praksom nisu potvrdile, ili je praksa njima bila zakočena pa ih treba mijenjati kako bi se njihovi učinci ostvarili.

 

- O tome treba razmišljati aktualna vlast, ako želi biti odgovorna, stranke u opoziciji, a i sindikati i sindikalno neorganizirani bradnici. Svi oni trebaju pokazati odgovornost ako žele održati proizvodnju i rad u Hrvatskoj i stvoriti prostor za zapošljavanje armije sada nezaposlenih - poručuje Gotovac koji tvrdi da su i poslodavci i sindikati neprimjereno reagirali na ZOR.

 

Hrvatska udruga poslodavaca, kaže, šuti i ne trudi se obrazlagati probleme i predlagati rješe- nja, dok su sindikati glasni i fo-kusirani na promašene teme.

 

 


29.01.2014.

UBRZANI ODLASCI

Umirovljenja po sili zakona bit će i u javnim službama

 

Autor: Gabrijela Galić
Objavljeno: 29. siječnja 2014. 

 

VEZANO

 

Ostaje opcija da se donese poseban zakon koji bi regulirao umirovljenje po sili zakona u javnim službama u skladu s odredbama novog mirovinskog zakona, odnosno s navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, ili 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja.

 

ZAGREB  Državni službenici i namještenici kojima će, prema prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o državnim službenicima, državna služba po sili zakona prestati čim steknu uvjete za zakonsku mirovinu prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju, ne bi trebali ostati diskriminirani u odnosu na zaposlene u javnim službama, a u konačnici vjerojatno i zaposlene u lokalnoj upravi i samoupravi.

 

Na isti način plan je regulirati i umirovljenja po sili zakona u javnim službama, no za sada nije jasno kada i kojim propisom. Zakon o plaćama u javnim službama to područje ne regulira, a Temeljni kolektivni ugovor za javne službe, kao i granske kolektivne ugovore Vlada ne može izmjeniti jednostrano, bez pregovora sa sindikatima.

 

Tako ostaje opcija da se donese poseban zakon koji bi regulirao umirovljenje po sili zakona u javnim službama u skladu s odredbama novog mirovinskog zakona, odnosno s navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, ili 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja. 

 

Sindikati, pak, upozoravaju kako bi se tada pozivali na primjenu povoljnijeg prava, odnosno kolektivne ugovore i Zakon o radu. No, dio naših sugovornika naglašava kako to sindikatima ne bi trebalo proći s obzirom da se u slučaju da se umirovljenje po sili zakona regulira u skladu s novim odredbama mirovinskog zakona.

 

Pritom se objašnjava i kako bi u slučaju jedinstvenog kriterija za umirovljenja u javnim službama trebalo ostaviti i diskrecijskog pravo, odnosno mogućnost da se u određenim slučajevima umirovljenje po sili zakona ne provede.

 

No, takve mogućnosti prema sadašnjem prijedlogu, za državne službenike i namještenike nema. Koliko bi, pak, zaposlenih u javnim službama u ovoj godini po sili zakona trebalo biti umirovljeno, nije poznato. U vladi se, naime, ne zna niti tko bi trebao pripremiti zakonski prijedlog kojim bi se regulirali uvjeti umirovljenja – ministarstvo uprave, socijalne skrbi ili rada. 

 


 

MINISTAR O NUŽNIM PROMJENAMA ZOR-A

 

Mrsić: Nije nam cilj preko leđa radnika pogodovati poslodavcima.

 

Autor: HINA
Objavljeno: 29. siječnja 2014. 

 

VEZANO

 

U izmjenama ZOR-a nema ništa što bi radnike dovelo u nepovoljniji položaj, istaknuo je .

 

ZAGREB - Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić rekao je danas da su promjene radnog zakonodavstva nužne te kako Vlada predloženim izmjenama Zakona o radu želi sačuvati postojeća i otvoriti nova radna mjesta te povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva.

 

Izmjenama ZOR-a ne umanjuju se bitno radnička prava koja se odnose na otkazni rok i otpremnine, istaknuo je ministar Mrsić danas gostujući u emisiji Hrvatskog radija "A sada Vlada". Nije nam cilj preko leđa radnika pogodovati poslodavcima, kako tvrde sindikati, i u izmjenama ZOR-a nema ništa što bi radnike dovelo u nepovoljniji položaj, istaknuo je.

 

Promjene radnog zakonodavstva su nužne jer se Hrvatska već šestu godinu nalazi u recesiji, rekao je i izrazio nadu da će Sabor podržati izmjene ZOR-a.

 

U vezi prijedloga da radnici mogu raditi i do 60 sati tjedno, Mrsić je rekao kako je namjera omogućiti poslodavcima preraspodjelu radnog vremena kad to zahtjeva radni proces, ali uz prethodnu najavu i pisani trag. Ustvrdio je da sindikati to dopuštaju samo ako je utvrđeno kolektivnim ugovorom. Željeli smo poslodavcima omogućiti da odgovore na zahtjeve tržišta bez obzira na to je li produljenje radnog vremena utvrđeno kolektivnim ugovorom ili ne, rekao je Mrsić napominjući kako i neke druge zemlje EU imaju takva rješenja.

 

Na upit o općem štrajku koji najavljuju sindikati, Mrsić je rekao kako je to legitimno pravo, ali da najave "grčkog scenarija" nikome ne donose dobro.

 

Izrazio je žaljenje što sa sindikatima unatoč nastojanjima nije postignut dogovor te da se došlo do točke kada konsenzus više nije bio moguć. Opetovao je da će radnička prava biti zaštićena, pogotovo, kazao je, trudnicama.

 

Odbacio je tvrdnje da će se pogodovati zapošljavanju preko agencija na uštrb stalno zaposlenih jer je, kako tvrdi, zapošljavanje preko agencija skuplje za poslodavca.

 

Odgovarajući na upit o mogućim rješenjima za proračunski deficit, Mrsić je rekao kako će Vlada razmotriti razne opcije i ponuditi najbolje rješenje. Vlada će ponuditi rješenje koje će biti prihvatljivo za probleme proračunskog deficita, ali i za one koji će ići u mirovinu za 20 ili 30 godina.

 

Što se tiče tvrtke HŽ Cargo, Mrsić je rekao kako će neodrživa dosadašnja praksa da se u javnim tvrtkama gomilaju radnici, a novac troši za plaće umjesto za razvoj.

 

Također je rekao da Imunološki zavod ima budućnost i izrazio uvjerenost da će opstati u interesu Hrvatske.

 

Ministar Mrsić nije želio prognozirati koliki će biti najveći broj nezaposlenih rekavši kako očekuje da će nezaposlenost rasti do sredine ožujka.

 




VIJESTI

13.01.2014.

PROTIV ZOR-A

Počelo izjašnjavanje sindikata o generalnom štrajku

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon obrade podataka predstavnici pet sindikalnih središnjica izvijestit će hrvatsku javnost o rezultatima provedenog osobnog izjašnjavanja.

 

AUTOR:
Romana Kovačević

 

– Jeste li za organiziranje generalnog štrajka u Republici Hrvatskoj sa svrhom sprečavanja donošenja novog Zakona o radu i Zakona o povremenim poslovima? – pitanje je o kojem će se danas početi izjašnjavati članovi svih sindikata udruženih u pet sindikalnih središnjica. Izjašnjavanje o organiziranju generalnog štrajka odvijat će se do 24. siječnja u prostorima poslodavaca, neovisno je li riječ o javnom ili privatnom sektoru.

 

Moguće je zaokružiti jedan od dva ponuđena odgovora: ZA organiziranje generalnog štrajka ili PROTIV organiziranja generalnog štrajka. – Odgovorom na pitanje radnici šalju poruku vladajućima žele li divlji kapitalizam ili socijalno uređeno tržište rada, odnosno kakvu budućnost žele sebi, svojoj djeci, unucima... Naime, radni su odnosi temeljni odnosi bilo koje ljudske zajednice! – poručuju čelnici centrala Krešimir Sever (NHS), Mladen Novosel (SSSH), Vilim Ribić (MHS), Ozren Matijašević (HURS) i Damir Jakuš (URSH).

 

Nakon obrade podataka predstavnici pet sindikalnih središnjica izvijestit će hrvatsku javnost o rezultatima provedenog osobnog izjašnjavanja.

 

>> Sindikati najavljuju štrajk u školama, a zovu sve u generalni

 

 



VIJESTI

29. 11. 2013.

Očitovanje NHS-a i SSSH na Prijedlog Zakona o radu

 

 

Zagreb, 28. studenoga 2013. – Nezavisni hrvatski sindikati i Savez samostalnih sindikata Hrvatske uputili su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava očitovanje na Prijedlog Zakona o radu koji im je dostavljen 25. studenoga 2013. godine.

 

Kako se navodi, apsolutno je neprihvatljivo isključivanje kolektivnih ugovora odnosno sindikata iz Zakona o radu, kao i fleksibilno uređenje radnog vremena na način da svi poslodavci, u svim sektorima, za sve radnike, mogu radno vrijeme organizirati kako hoćete!

 

Očitovanje NHS-a i SSSH, Prijedlog Zakona o radu od 25. studenog 2013. godine i pismo ministra rada i mirovinskog sustava od  28. listopada 2013. godine možete pročitati u nastavku.




VIJESTI

ZAKON O RADU

SINDIKATI NAPUSTILI PREGOVORE, SLIJEDI OPĆI ŠTRAJK!? 'Tražimo ostavku ministra Mrsića'

 

Autor:  Hina

Objavljeno: 28.11.2013.

 

 ZAGREB - Sindikalne središnjice povlače se iz pregovora o izmjenama Zakona o radu (ZOR) i Gospodarskog socijalnog vijeća (GSV), te traže ostavku ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića zbog jednostrano nametnutih rješenja u novom ZOR-u, objavili su danas njihovi čelnici s konferencije za novinare održane ispred Banskih dvora.

 

Najavili su prosvjedni skup na Markovu trgu u četvrtak, 5. prosinca, kada se očekuje da će Vlada sa sjednice uputiti u Hrvatski sabor izmjene ZOR-a. Poručili su da će na nasilje vladajućih odgovoriti koristeći sve zakonske mogućnosti, a nije isključena ni organizacija generalnog štrajka.

 

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever optužio je Vladu da je nevjerodostojan pregovarač, jer je već usuglašena rješenja jednostrano promijenila.

 

Ministar Mrsić ne poštuje prethodni dogovor da radni tjedan ne može biti dulji od 48 sati, a eventualno produljenje može biti utvrđeno isključivo kolektivnim ugovorom. Sada predlaže da poslodavac može produljiti radni tjedan na 56 sati bez kolektivnog ugovora, a kolektivnim ugovorom samo iznad 56 do 60 sati tjedno, rekao je Sever.

 

Mrsić jednostrano ukida dosadašnju odredbu o 8 sati dopuštenog prekovremenog rada tjedno i uvodi novu odredbu o 16 sati prekovremenog rada, i to bez kolektivnog ugovora. Time je pogazio svoju riječ i potpis u vezi zahtjeva SSSH i NHS o rasporedu radnog vremena, istaknuo je Sever.

 

Upozorio je na neprihvatljiv odredbe o produljenju roka za rad preko agencija za privremeno zapošljavanje, upitavši kakvo je to privremeno zapošljavanje na tri godine. Vlast je prevarila radnike, nju nije briga za radnike i vlastitu nesposobnost prevaljuje na radnička leđa, ustvrdio je Sever.

 

Vlada maksimalno nastoji smanjiti radnička prava, a Mrsić slijepo slijedi zahtjeve Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda kako bi povećao konkurentnost hrvatskog radnika, no pravi problem leži u nesposobnosti hrvatskih managera, tvrdi predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel.

 

Neprihvatljivim je ocijenio povišenje dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina i najavio da sindikati na to neće pristati.

 

Predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske Damir Jakuš ocijenio je argument da će "lakše otpuštanje omogućiti lakše zapošljavanje" neprihvatljivim. Vlada je dovoljna sama sebi i mi bismo očito trebali samo platiti porez i ništa ne pitati kako bismo bili izručeni krupnom kapitalu na milost i nemilost, ustvrdio je Jakuš dodavši kako Vlada ruši cijenu rada da bi radnici nesigurni u svoju budućnost pristali na sve.

 

Vladin neoliberalni koncept i neznanje ne mogu izvući Hrvatsku iz krize pa je vrijeme da premijer Zoran Milanović građanima kaže da su zatečeni situacijom i da nemaju rješenje, rekao je predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić.

 

Podsjetio je da je Milanović na početku mandata tvrdio kako nema potrebe mijenjati ZOR jer radnička prava nisu velika, a cijelo vrijeme Vlada radi suprotno. Hrvatska ima mnoge probleme, no Vlada nema kulturu dijaloga i iz toga proizlazi većina tih problema, drži Ribić.

 



Utorak, 12.11.2013.

 

Država će tjerati žene u mirovinu na 61. rođendan

 

DISKRIMINACIJA ZAKONOM KOJI STUPA NA SNAGU 1. SIJEČNJA 2014. PROTIV RADA DO 65. GODINE

 

 

Radnicama u državnim i javnim službama uskratilo bi se pravo izbora, već bi ih se slalo u mirovinu danom stupanja na snagu novog propisa. Otpremnina za umirovljene službenike i namještenike iznosila bi 9.978 kuna.

 

Gabrijela GALIĆ

 

(NOVI LIST) ZAGREB » Vlada priprema Zakon o prestanku službe i ugovora o radu u državnoj i javnim službama, kojim će se regulirati prestanak službe službenicima i namještenicima kada navrše 65 godina života. Cilj tog zakona je onemogućiti ženama rad u državnim i javnim službama do 65 godine života, odnosno one bi bile primorane otići u mirovinu čim steknu uvjete umirovljenja po povoljnijim uvjetima. Starosna dob za umirovljenje žena do 2030. godine postupno se izjednačava s mušarcima, koji u mirovinu odlaze sa 65 godina života. U ovoj godini tako žena koja ima 60 godina i devet mjeseci i najmanje 15 godina mirovinskog staža može otići u starosnu mirovinu.

 

Bez mogućnosti žalbe

 

Zakon kojeg Vlada priprema, i o kojem je izvijestio Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, na snagu bi stupio s prvim danom iduće godine. A u 2014. godini žena u starosnu mirovinu može ići s napunjenom 61 godinom života i najmanje 15 godina mirovinskog staža. 

 

No, hoće li aktivirati mirovinu osobna je odluka radnice, jer ona može ako želi nastaviti raditi do 65 godine života. Prijedlogom zakona o prestanku službe i ugovora o radu u državnoj službi, radnicama u državnim i javnim službama uskratilo bi se pravo izbora, a kako to ističe službenički sindikat, »ustavom zagarantiranu jednakost žena i muškaraca Vlada pretvara u diskrecijsku odluku poslodavca o tome hoće li ženi dopustiti rad do 65 godine života«. 


U vrlo kratkom zakonskom prijedlogu, jasno se navodi kako službeniku i namješteniku prestaje služba onog dana kada ispuni uvjete za odlazak u mirovinu. Na rješenja o umirovljenju službenici se neće moći žaliti, jer se prijedlogom zakona navodi kako protiv rješenja o prestanku državne službe nije dopuštena žalba. Zakon bi trebao stupiti na snagu iduće godine, ali će njime biti obuhvaćeni i svi službenici i namještenici koji su u ovoj ili prethodnoj godini ostvarili uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Naime, zakonom se predviđa da svima onima koji su stekli uvjete za umirovljenje do stupanja Zakona služba, odnosno ugovor o radu prestaje danom stupanja na snagu novog propisa. Koliko će radnika državnih i javnih službi takvim prisilnim umirovljenjem biti obuhvaćeno, nije sasvim pouzdano. U vladinim ekonomskim smjernicama navodi se brojka od 12 tisuća službenika i namještenika kojima slijedi umirovljene. No, u javnosti se baratalo i brojkom od 20-tak tisuća radnika u državnim i javnim službama te ustanovama za koje se sredstva osiguravaju u državnom proračunu, koji bi mogli biti umirovljeni po sili zakona.

 

Prijelazno razdoblje

 

Zakonom se navodi i kako se službenik ili namještenik koji je stekao uvjete za umirovljenje iznimno može zadržati u službi, odnosno radnom odnosu, radi dovršenja poslova od značaja za rad državnog tijela ili javne službe i to najduže do 65 godina života, ali ne duže od godinu dana. Drugim riječima, radnica koja tijekom iduće godine stekne uvjete za umirovljenje, odnosno ispuni 61 godinu života i ima najmanje 15 godina staža, iznimno će moći ostati raditi najdulje do 62. rođendana. Odluku o zadržavanju službenika u službi donosit će Vlada na prijedlog čelnika državnog tijela ili javne službe koji je upućen najkasnije dva mjeseca prije ispunjenja uvjeta za umirovljenje prema zakonskim odredbama. 

 

Zakonom se predviđaju dvije situacije u kojima službenicima i namještenicima u državnim tijelima i javnim službama prestaje služba odnosno ugovor o radu: to je kad navrše 65 godina života, odnosno kada navrše 35 godina mirovinskog staža i uvjet godina života za starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. »Ova druga mogućnost usmjerena je isključivo prema ženama koje u prijelaznom razdoblju do 2030. godine ostvaruju pravo (ne i obvezu) odlaska u starosnu mirovinu prije navršene 65. godine života, a perfidnost zakonskog prijedloga očituje se u tome što se ona opisuje kao iznimka, a zatim ju se narednim stavkom proglašava obvezujućim pravilom«, ističe službenički sindikat. Zakonom se predviđa i da službeniku kojem služba prestaje slijedom umirovljenja pripada i otpremnina u visini tri proračunske osnovice. Kako je u ovoj godini proračunska osnovica 3.326 kuna, to znači da bi otpremnina za umirovljenike službenika i namještenika iznosila 9.978 kuna.

 

 

Prijedlog Zakona o prestanku službe i ugovora o radu u državnoj i javnim službama

 

 



MIROVINSKA REFORMA

Rođeni nakon 1971. radit će do 67 godina

 

Nakon 2038. radit će se do 67., a od 2031. počet će usklađivanje

AUTOR:
Ljubica Gatarić

 

Svi rođeni nakon 1971. u punu će starosnu mirovinu tek sa 67 godina, uz uvjet da imaju 15 godina staža. U prijevremenu će pak moći sa 62 godine i 35 godina staža. Rođene nakon 1966. do 1971. godine kvačit će prijelazno razdoblje od 2031. – 2037. u kojem će se granica povećavati za tri mjeseca godišnje. Ženama se i sada postupno povećava radna dob na 65 godina života. Time se Hrvatska priključuje brojnim članicama EU koje su već donijele odluku o produljenju radnog vijeka do 66. ili 67. godine života, što je jedna od dvadesetak promjena u jučer prihvaćenom Zakonu o mirovinskom osiguranju.

 

Kap u moru

 

Predlagač zakona tvrdi da će promjenama mirovinski sustav dogodine uštedjeti 85 milijuna, a 2015. godine 150 milijuna kuna, što je ipak kap u moru u odnosu na 37 milijardi kuna, koliki je godišnji budžet za mirovine. Ne postoji procjena financijskog učinka zakona na dulji rok, pa ni utjecaj duljeg radnog vijeka na troškove za mirovine. Danijel Nestić, stručnjak za mirovinski sustav, ističe da će značajan broj građana biti na dobitku unatoč povećanju radnog vijeka i dojmu da se promjene provode pod pritiskom štednje.

 

– Godina 2030. isuviše je daleko i sindikati se nepotrebno fokusiraju na dulji radni vijek jer će se dotad mirovinski zakon mijenjati više puta – ističe Nestić. Ako je Vlada i namjeravala usporiti priljev novih umirovljenika i otežati odlazak u mirovinu, to se predloženim mjerama nije postiglo – kaže Nestić. Na najvećem će dobitku biti 8000 radnika koji već imaju 60 godina života i 41 godinu staža jer će moći u prijevremenu mirovinu bez trajnog umanjenja mirovinskih primanja. Pretpostavlja se da većina onih koji su se zaposlili u ranim dvadesetim godinama života ili čak i ranije radi u javnom sektoru pa će ih Vlada bez većih otpora gurnuti u mirovinu i tako srezati zaposlenost u javnom sektoru. No, lakše će do mirovine i radnici iz gospodarstva koji ostanu bez posla nakon stečaja tvrtke. Nakon dvije godine boravka na burzi, država će i njima omogućiti odlazak u prijevremenu mirovinu bez penalizacije budu li imali dovoljno godina života.

 

Treći važan segment u najnovijoj zakonskoj promjeni vezan je uz osiguranike drugog stupa jer će se i njihova osnovna mirovina određivati po povoljnijoj formuli, a promjenu tog zakona trebala bi uskoro pratiti i izmjena zakona o dodatku na mirovine, kojim se 4-27 posto dodatka na mirovinu priznaje i osiguranicima drugog stupa.

 

Sindikalistica u mirovini Jagoda Milidrag-Šmid kaže da je to minimum koji je država morala učiniti prema osiguranicima drugog stupa jer se nije smjelo dogoditi da se trošak reforme prebaci na korisnike. Bez tog dodatka mirovine iz drugog stupa bile bi trajno umanjene u odnosu na prvi stup. Mirovine po posebnim propisima izuzimaju se iz obaveze redovitog usklađenja s cijenama i troškovima života i o tome će se Vlada ubuduće očitovati ovisno o stanju u zemlji i proračunu. Prema najavi ministra Mrsića, usklađenje za 165 tisuća povlaštenih mirovina uslijedilo bi tek nakon što država spusti proračunski deficit ispod 3 posto i BDP poraste tri kvartala zaredom 2 posto. No, i povlaštene će se mirovine razdvajati na dio koji je ostvaren po posebnom propisu i dio mirovine ostvaren po općim propisima koji će ići u redovno usklađivanje, a HZMO je dobio rok od godinu dana da svakom korisniku dostavi rješenje o razmjernom udjelu mirovine po pojedinim propisima. Ministarstvo rada procjenjuje da će izuzimanjem povlaštenih mirovina iz usklađenja iduće godine uštedjeti 100, a 2015. 190 milijuna kuna. Redovito će usklađenje biti nešto povoljnije, s time što bi se iduće godine ono provelo kao i dosad, a tek 2015. isplatila bi se razlika po novoj formuli (70/30). Mirovine će se uz šestomjesečno prijelazno razdoblje isplaćivati isključivo preko računa u banci ili pošti, a tko želi zadržati dostavu u kuću, morat će je platiti iz svog džepa uz približno 2 posto provizije, koliko je država plaćala pošti za 190 tisuća mirovina koje su poštari donosili kući. Na teret države mirovine će se dostavljati samo slijepim osobama, teškim invalidima i sredinama u kojima nema poštanskog ureda.

 

Redovita procedura

 

Zakonom se omogućuje i ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i privremenu invalidsku mirovinu. Država će i nadalje stimulirati rad nakon 65. odnosno 67. godine, a prvi put dosada omogućuje se i korištenje starosne mirovine u punom iznosu uz mogućnost rada do polovice radnog vremena. Zakon se mijenja u redovitoj proceduri, što znači da će proći dvije saborske rasprave u prvom i drugom čitanju, a njegova primjena očekuje se od 1. siječnja 2014.

 

Više od 1100 ljudi nema čak ni u popisu birača!

 

Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić izvijestio je u četvrtak Vladu o rezultatima provjere građana kojima se mirovine ubuduće neće isplaćivati ne dostave li OIB.

 

– Od 5400 građana koji nisu imali ni OIB ni matični broj, do sada nam je matični broj dostavilo njih 2600. Oko 2400 građana nema matični broj, a u nešto više od 1100 slučajeva otkrili smo da ti osiguranici kojima smo isplaćivali mirovine nisu čak ni na popisu birača! Moramo vidjeti gdje su uopće ti ljudi – rekao je ministar Mrsić. (mš/VLM)

 

370.000

radnih mjesta za koja neće biti dovoljno radne snage bit će 2030. godine u Hrvatskoj. Pokazuju to Vladini podaci pa je povećanje radne dobi opravdano.

 

 

 

 

 

NASTAVAK PREGOVORA POSLODAVACA, MINISTARSTVA I SINDIKATA O ZAKONU O RADU

Zastara za novčana potraživanja radnika s tri ide na pet godina

 

Autor: Gabrijela Galić
Objavljeno: 8. studenog 2013. u 7:16

 

 

U zakon se vraća i mogućnost ugovaranja produžene primjene KU-a. Ministarstvo je pristalo na gotovo sve zahtjeve sindikata, a jedini element u kojem nije u cijelosti prihvatilo sindikalne zahtjeve je sudski iznos naknade štete u slučaju neopravdanog razloga za otkaz.

 

 

ZAGREB  Poslodavci, sindikati i predstavnici ministarstva rada i mirovinskog sustava danas nastavljaju razgovore o novom Zakonu o radu (ZOR ), koji će istovremeno biti pušten i u javnu raspravu.

 

Pregovori se nastavljaju nakon što je resorno ministarstvo pristalo na gotovo sve zahtjeve sindikata pa je tako iz zakonskog prijedloga izbačen financijski uvjetovani otkaz, a plaća će se i dalje moći regulirati pravilnikom o radu.

 

Takvo rješenje odgovara i poslodavcima, dok na sindikalnoj strani jedino Hrvatska radnička udruga sindikata i dalje traži da se pravilnici o radu izbace iz ZOR-a. Ograničio bi se rad u tjednu na najviše 48 sati, uz mogućnost i dužeg rada do maksimalno 56 sati. 


 

Otpremnine ostaju

 

Međutim, takva preraspodjela moći će se ugovoriti isključivo kolektivnim ugovorom s tim da u periodu od četiri uzastopna mjeseca prosječna tjedna satnica radnika ne prelazi maksimalnih 48 sati.

 

I dok je prema sadašnjem zakonskom rješenju maksimalan broj prekovremenih sati na godišnjoj razini 180, ubuduće bi trebao biti maksimalno 250 sati, ali bi se to povećanje moglo ugovoriti, također, samo kroz kolektivne ugovore.

 

Poslodavcima bi, dakako, bilo prihvatljivije da se prekovremeni sati ne moraju kolektivno ugovarati. 

 

Otpremnine u slučaju otkaza i dalje ostaju u ZOR-u i za sada se odustaje od formiranja posebnog fonda za otpremnine, odnosno primjene austrijskog modela kapitalizirane štednje. Niti sindikatima, a niti poslodavcima takvo uređenje sustava otpremnina ne odgovara.

 

Sindikatima jer bi radnici izgubili na »vrijednosti« naknade za izgubljeno radno mjesto, a poslodavcima jer bi im novi sustav povećao izdvajanja na plaću. No, u resornom ministarstvu ne odustaje se trajno od novog modela otpremnina. Shvatilo se da takve promjene sada ne mogu proći, ali će se o njima vjerojatno nastaviti razgovarati. 

 

Olakšan rad Agencijama za privremeno zapošljavanje

 

Novim ZOR-om olakšat će se rad Agencijama za privremeno zapošljavanje pa bi se rok za rad preko agencija produžio s jedne na tri godine, a odustat će se i od načela jednakog postupanja – agencijski radnik moći će primati nižu plaću od radnika u poduzeću u kojem je ustupljen, ako na razini Agencije postoji kolektivni ugovor kojim su regulirana materijalna prava ustupljenog radnika.

 

Odmah u štrajk

 

Jedini element zakonskih izmjena u kojem ministarstvo nije u potpunosti prihvatilo sindikalne zahtjeve je sudski iznos naknade štete u slučaju neopravdanog razloga za otkaz.

 

Ministarstvo je prijedlogom izmjena radnog zakonodavstva predložilo ograničavanje sudske naknade na šest plaća radnika, a sindikati su tražili da se odluka o naknadi ostavi sudu na odluku. No, resorno ministarstvo ne odustaje od zakonske regulative te naknade, ali predlaže njeno povećanje na osam plaća radnika. 

 

  Zakonskim izmjenama skratit će se rokovi u proceduri kolektivnog otpuštanja viška radnika, plan je ukinuti i obvezu izrade programa zbrinjavanja viška radnika, otkazni rok tekao bi i za vrijeme bolovanja, odnosno godišnjeg odmora.

 

U zakon se vraća mogućnost ugovaranja produžene primjene kolektivnog ugovora, a produžit će se i rok za zastaru novčanih potraživanja s tri na pet godina. U slučaju neisplate plaće radinici će moći početi pripremati štrajk odmah, a ne tek istekom roka od 30 dana od dospjele i neisplaćene plaće.

 

 

 

VLADA IMA REZERVNI PLAN ZA 2014.

LINIĆ OČEKUJE DA EU ODBIJE PRORAČUN

Vlada onda zove MMF, reže plaće, diže PDV, dijeli otkaze

 

Autor: Jelena Lovrić

Objavljeno: 06.11.2013

 

Izjava Slavka Linića da ni opcija s angažiranjem MMF-a više nije isključena zapravo signalizira scenarij koji se u Vladi ubrzano priprema. Predstavljajući glavne odrednice državnog proračuna za iduću godinu, ministar je financija u intervjuu Globusu otvorio mogućnost da u Bruxellesu, gdje ide po imprimatur, njegov proračunski paket neće dobiti prolaz. “Kad gledam kako su prošle druge zemlje koje su ušle u proceduru prekomjernog deficita, onda nisam potpuno siguran u naše šanse”, rekao je. To je ublažena, ružičasta interpretacija stvarnog stanja stvari.

 

Ministar je Linić zapravo, saznajemo iz dobro obaviještenih izvora, uvjeren da njegov prijedlog proračuna Europa neće prihvatiti. O tome je više puta u Milanovićevu kabinetu otvoreno govorio. U tom kontekstu onda treba gledati i njegovu izjavu da ni mogućnost aranžmana s MMF-om “ne treba odbaciti”. Scenarij je sljedeći: budžetski paket za 2014., što će ga idućeg tjedna braniti u Saboru, a potom i u Bruxellesu, Europska komisija vraća na popravak i od Vlade traži dodatne mjere.

 

Posebni aranžman

 

Uglavnom restrikcije kako bi se smanjila enormna visina deficita. U tom trenutku Vlada u pomoć poziva MMF i ulazi u aranžman koji bi Hrvatskoj mogao osigurati lakši i jeftiniji pristup kreditnim linijama. S dolaskom MMF-a na scenu stupa i alternativni program “bolnih rezova”, koji je ministar Linić jednom prilikom pokušao naznačiti kad je, između ostalog, spomenuo i mogućnost podizanja opće stope PDV-a. Nakon što su ga kolege iz Vlade dezavuirale tvrdnjama da se o takvim mjerama nikad nije razgovaralo, ministar se povukao i o tom setu rigoroznih restrikcija više ne želi javno govoriti. To ne znači da ih ne priprema.

 

Vlada faktički radi na dva scenarija - javnom i tajnom. Prvi je mekši, ali i prilično nerealan. Uključuje budžet s visokom rashodovnom stranom od oko 130 milijardi kuna te desetpostotnim rezanjem privilegiranih mirovina i smanjenjem broja zaposlenih u državnoj upravi za desetak tisuća ljudi. Drugi je scenarij mnogo tvrđi i grđi. Zato o njemu, zasad, svi šute.

 

Odluka u Bruxellesu

 

Krenuo bi u realizaciju ako Europska komisija ne prihvati prijedlog proračuna. A u tom je slučaju sigurno samo jedno: mnogo jače rezanje proračunskih rashoda, kako bi se visina deficita približila europskim zahtjevima. Koji će od ta dva scenarija biti u igri - o tome se više ne odlučuje u Zagrebu, nego u Bruxellesu. Nije teško pogoditi kakva će biti odluka.

 

Hrvatska se prvi put od svog osamostaljenja suočava s pozicijom zemlje ograničenog ekonomskog suvereniteta.

 

Vlada: Nismo ih pitali da ostanu

 

Misija MMF-a, predvođena novim šefom Johannesom Wiegandom, upravo je završila jednotjedni posjet Hrvatskoj. Boravak MMF-ovaca u Hrvatskoj nije iskorišten za razgovore o mogućoj bližoj suradnji.

 

- O tome se nije razgovaralo. - kaže jedan državni dužnosnik. Ako se i kada Vlada odluči za sklapanje stand-by aranžmana, morat će najprije službeno uputiti pismo namjere u Washington, koje odobrava Odbor direktora, a onda počinje izrada programa .

 

To je posao koji zahtijeva vrijeme, što Vladi svakako ne ide u prilog. Pod pretpostavkom da na kraju dođe do aranžmana, što se može očekivati? Oni koji su imali prilike razgovorati s predstavnicima Fonda kažu da u fokusu ostaju fiskalna konsolidacija i strukturne reforme koje mogu potaknuti rast.

 

Još u veljači ove godine misija MMF-a zauzela se ponajprije za promjene u mirovinskom i zdravstvenom sustavu koje bi trajno smanjile trošak proračunu.Veće kazne za prijevremeni odlazak u mirovinu, povećanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina, smanjenje povlaštenih i jaču kontrolu invalidskih mirovina.

 

Za zdravstvo je predložio racionalizaciju bolničke mreže, smanjivanje neefikasnosti i rasipanja, ali i “ograničavanje izuzeća od participacije”. MMF vrlo jasno stoji na pozicijama da treba postići veće uštede na masi plaća, i to otpuštanjem ili smanjenjem, boljim ciljanjem socijalnih izdataka te smanjivanjem subvencija.

 

Uz fiskalnu konsolidaciju, ključno je i stvaranje okruženja poticajnog za rast ekonomije. Sve su to područja na kojima Vlada radi već dvije godine, ali rezultati izostaju. Pretpostavka je, očito, da će uz vanjski pritisak, EU ili MMF-a, lakše slomiti domaće otpore. Iskustvo, međutim, pokazuje da se pravila uvijek daju izigrati. ( M. Klepo)



24.10.2013

Rukovodeće osoblje prema Zakonu o radu i specifičnosti u reguliranju radnog vremena

 

 

Nakon donošenja Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09) osobe koje rukovode poslovima kod poslodavca mogu biti, uz uvjete propisane tim Zakonom, izuzete iz primjene pojedinih njegovih odredbi – onih koje se odnose na stanku, radno vrijeme te dnevni i tjedni odmor. U članku se ukazuje o kojem se krugu osoba radi kada se govori o rukovodećem osoblju i koje se posebnosti javljaju vezano uz njihovo radno vrijeme.

 

Jedna od brojnih novina koju je donio novi Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., jest mogućnost neprimjene pojedinih njegovih odredbi na osobe koje rukovode poslovima kod poslodavca, pod propisanim uvjetima.

 

Naime, odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o radu propisana je mogućnost ugovaranja samostalnosti u određivanju radnog vremena, stanke, te dnevnog i tjednog odmora za rukovodeće osoblje. Obzirom na specifičnosti pojedinih gospodarskih grana i djelatnosti, navedenom odredbom nije unaprijed određen opseg obuhvata pojma rukovodećeg osoblja.

 

Odgovor na to pitanje ne nudi nažalost niti obrazloženje Konačnog prijedloga Zakona o radu iz 2009. godine, jer ono u biti samo parafrazira navedenu odredbu.

 

Mogli bismo reći da navedenim pojmom „rukovodeće osoblje“ ne moraju biti obuhvaćeni samo članovi uprave i izvršni direktori, već to može biti i drugo rukovodeće osoblje, ali samo ako kumulativno ispunjava sljedeće uvjete:

 

1) da je statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca ovlašteno voditi poslove poslodavca;

2) da samostalno donosi odluke o organizaciji rada i poslovanju poslodavca; te

3) da je poslodavac s takvim radnicima ugovorio samostalnost u određivanju radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora.

 

Dakle, poslodavac s rukovodećim osobljem može ugovoriti samostalnost u određivanju radnog vremena, stanke, te dnevnog i tjednog odmora, što znači da se, ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti, na takvog rukovodećeg radnika ne primjenjuju odredbe Zakona o radu koje reguliraju pitanje radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora.

 

Daljnja posljedica činjenice da je neka osoba rukovodeći radnik javlja se kod vođenja evidencije o radnom vremenu. Naime, tada prema članku 11. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ne bi postojala obveza vođenja evidencije o radnom vremenu. U tom slučaju rukovodeće osoblje može samostalno određivati svoje radno vrijeme. U suprotnom, kada samostalnost u određivanju radnog vremena nije ugovorena, postojat će obveza vođenja evidencije o radnom vremenu i za rukovodeće osoblje.

 

Svim ostalim radnicima, sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o radu, raspored radnog vremena mora biti određen kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. Ako raspored nije određen niti jednim od navedenih akata i ugovora poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku o rasporedu radnog vremena. Također, napominjemo kako poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada.

 

Iz navedenoga proizlazi kako raspored radnog vremena ne može biti određen pravilnikom o radu, niti bi radnici koji nisu rukovodeće osoblje mogli samostalno određivati svoje radno vrijeme.

 



22. 10. 2013.

Od prekovremenog rada do raka i infarkta: Mrsićev plan povećat će broj bolovanja i prijevremenih mirovina, a dodatno smanjiti natalitet

 

 

 

Piše: Martina Pauček Šljivak


(Index.hr) HRVATI se moraju pomiriti s tim da vremena više ne dopuštaju radno vrijeme po principu 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati, barem što se tiče ministra rada Miranda Mrsića.



I dok ministar najavljuje produženje radnog vremena smatrajući da će tako napuniti državni budžet, stručnjaci upozoravaju koliko to može biti pogubno upravo za državu, koja će na kraju s tim potezom više izgubiti nego dobiti.

 

Duže radno vrijeme pridonosi znatno većem obolijevanju radnika što završava povećanim brojem bolovanja, prijevremenih mirovina i tako država samo ostvaruje gubitke. Smanjuje radnu snagu i povećava broj umirovljenika, kojih ionako u odnosu na radno sposobno stanovništvo ima previše.

 

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u razgovoru za Index rekao je da Mrsić kroz Zakon o radu želi ozakoniti 48-satno vrijeme na tjedan.

 

 

Radni tjedan od 56 sati

 

"Planira podijeliti godinu na četveromjesečna razdoblja. Tako bi se jedan tjedan radilo do 56 sati, drugi tjedan kraće, a u prosjeku bi se tjedno radilo 48 sati", rekao je Sever.

 

Na taj način se dodaje, radniku neće dati pravo da može sudjelovati u kreiranju svog radnog vremena, a poslodavca nije briga ima li radnik obitelj ili druge obaveze osim posla.

 

Sever tvrdi kako je svim ovim potezima Ministarstva rada (produženjem radnog vremena i radnog vijeka do 67. godine) Vlada pokazala kako se na radnika gleda isključivo kao na predmet kojem je jedina svrha postojanja rad da bi stvarao što veće nove vrijednosti za vlasnike kapitala.

 

"I dok se na mala vrata uvodi 48-satno radno vrijeme, samo je pitanje dana kad će Vlada ukinuti godišnje ograničenje od 180 sati prekovremeno, kao što su poslodavci već i predlagali", rekao je Sever.

 

Hrvatska se ovim potezima približava državama poput SAD-a, Velike Britanije i Japana u kojima se forsira što duži rad. Objašnjava kako u tim zemljama tvrtke organiziraju dječje vrtiće pod krinkom odgovornosti, a zapravo im je jedina svrha osigurati si radnika na što duže vrijeme.

 

 

Tvrtka postaje surogat za obitelj

 

"Kod pretjeranog prekovremenog rada, pogotovo mladi koji tako rade i ne stignu stvarati obitelj, tvrtka im postaje surogat za obitelj. A zbog pohlepe političkih elita Hrvatska gubi svoj potencijal, gubi djecu, gubi budućnost. Budući da je Mrsić liječnik on bi trebao znati koliko je to pogubno za zdravlje ljudi, koliko to utječe na razaranje obitelji i utječe na društvo uopće", zaključio je Sever.

 

Iako Hrvatska zbog nedostatka sredstava nije provodila istraživanja o lošim utjecajima pretjeranog rada na život ljudi, u svijetu su provedena takva istraživanja, a finski stručnjaci toj su tematici posvetili puno vremena otkud je i proizašla brojna literatura.

 

Dr. Nada Turčić iz Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu u razgovoru za Index rekla je kako će produženo radno vrijeme na kraju imati negativan učinak na zemlju, a Hrvatska bi na kraju daleko više materijalno mogla izgubiti nego uprihoditi. Povećani broj bolovanja i prijevremeni odlasci u mirovinu samo će dodatno opteretiti sustav koji je ionako pred kolapsom.

 

Naglašava kako prekovremeni rad utječe na pojavu niza bolesti kod osobe. EU je provela, kaže, mnogobrojne studije nad onima koji su prekovremeno radili i došli su do niza zaključaka.

 

 

Srčane i maligne bolesti, depresija i prijevremena demencija

 

"Prekovremeni rad utječe na pojavu stresa koji kod osobe izaziva niz hormonalnih promjena koje utječu na sve organe. Javlja se nesanica, dolazi do povišenog krvnog tlaka, dijabetesa tipa II (stečeni dijabetes), ubrzanog srčanog ritma, prekomjerne tjelesne težine, porast masnoća u krvi,dolazi do prijevremenog razvoja kardiovaskularnih i malignih oboljenja na koja utječe nedostatak sna", objasnila je dr. Turčić.

 

Osim ovih oboljenja, kaže kako često dolazi i do psihičkih bolesti, pogotovo depresije jer osoba koja radi prekovremeno nema vremena za socijalne kontakte, prijatelje, hobije, tjelesnu aktivnost, obitelj.

 

Prema istraživanju o demenciji kojeg je proveo Finski institut 2009. godine došlo se do spoznaje da prekovremeni rad kod osoba srednje i starije životne dobi može izazvati prijevremenu demenciju.

 

Dr. Turčić ističe kako je nužno kod ljudi srednje životne dobi uravnotežiti vrijeme rada i privatnog života radi očuvanja kognitivnih sposobnosti.

 

Napominje i kako bi se radna mjesta morala prilagoditi rastućoj životnoj dobi, što se posebno odnosi na radnike koji rade fizički zahtjevne poslove, a koje bi pravovremeno trebalo premjestiti na druge odgovarajuće poslove primjerene fiziološkim promjenama starenja.

 

Osim na starije, radno vrijeme ima itekako poguban utjecaj i na mlade te na natalitet koji nam je ionako u padu. Osoba koja radi 10 sati nema vremena za sklapanje poznanstava, za brak, i na kraju za obitelj.

 

"Ekonomska situacija nameće da oba potencijalna roditelja rade. Povećanje sati dnevnog rada onemogućiti će mladim ljudima zasnivanje obitelji i sudjelovanje u odgoju djece", zaključila je dr. Turčić.

 

 

Vladu samo brine kako namaknuti još jedan mandat

 

Sudeći prema svemu navedenom, Vlada pod hitno treba promijeniti svoje planove, iako čisto sumnjamo da i bude. Isto kao što stalni rezovi neće spasiti državu niti povećati potrošnju, već državu dovesti u bankrot, a Hrvate pretvoriti u beskućnike, tako ni povećanje radnog vremena neće imati ikakvog pozitivnog učinka.

 

Kratkoročno će zaposlenici tako samo uprihoditi više sredstava za svoje poslodavce, dok će dugoročno to samo dodatno novčano iscrpiti državu. Povećani broj bolovanja, samim time znatno veća izdvajanja za troškove liječenja, a na kraju prijevremeni odlasci u mirovinu.

 

Umjesto produženja radnog vijeka Vlada će dobiti puno veći broj mlađih umirovljenika koji će zbog pretjeranog rada oboljeti i opet "pasti" na teret državi.

 

O natalitetu se ovdje nema što ni dodati. Statističke brojke dosta govore. U 2012. je u Hrvatskoj bilo 10.000 više umrlih nego rođenih. Nijedna Vlada o tome dosad nije vodila brigu.

 

Zašto i bi, kad gledaju samo na četverogodišnje razdoblje svoje vladavine i eventualno kako si osigurati još jedan mandat. A činjenica da ako nema djece da u budućnosti neće biti ni radnika, samim time niti države, očito je političarima toliko nevažna da o njoj nema smisla voditi računa.

 

 

 

22. 10. 2013.

NA RUBU BIJEDE: Svaki dan gladuje 43 milijuna Europljana

 

ALARM CRVENOG KRIŽA: NAJGORA HUMANITARNA KRIZA U 60 GODINA ZAHVATILA STARI KONTINENT


 


Jedna od pet najugroženijih članica EU je Hrvatska, gdje je svaki treći građanin utonuo u siromaštvo, gotovo polovina mladih nema posla, a srednji sloj se prepolovio i iznosi samo 10 posto stanovništva.



Branko PODGORNIK


(NOVI LIST) ZAGREB » Međunarodna federacija Crvenog križa upalila je alarm zbog masovnog širenja siromaštva i propadanja ljudi u Europi, što je posljedica krize, rezanja državnih izdataka te katastrofalne nezaposlenosti. Broj ljudi koji izravno ovise o hrani Crvenog križa od 2009. do 2012. povećao se za 75 posto. Jedna od pet najugroženijih članica EU je Hrvatska, gdje je svaki treći građanin utonuo u siromaštvo, gotovo polovina mladih nema posla, a srednji sloj se od početka krize prepolovio i iznosi samo 10 posto stanovništva.

 

– Europa se suočava sa najgorom humanitarnom krizom u šest desetljeća, kaže Bekele Geleta, glavni tajnik Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, koja je prije deset dana objavila izvješće o »Humanitarnim učincima ekonomske krize u Europi«.

 

Dramatično izvješće

 

U tom dramatičnom izvješću na 66 stranica, organizacija poziva države neka ublaže štednju, jer će rezanje zdravstvenih i socijalnih izdataka izazvati još veće troškove i nevolje. Europi, kažu, prijeti socijalna i moralna kriza od koje se neće moći oporaviti desetljećima.

 

Više od 18 milijuna ljudi u članicama EU dobiva pomoć u hrani, koju financira Bruxelles. Oko 43 milijuna ljudi nema dovoljno za jelo svaki dan, a gotovo četvrtina građana Unije, njih 120 od ukupno 500 milijuna, postalo je ugroženo siromaštvom. Samo broj onih kojima Crveni križ pomaže hranom popeo se na 3,5 milijuna. Takvih ljudi bilo bi i više, ali Crveni križ kaže da nema dovoljno kapaciteta za pokrivanje rastućih potreba. Mnoge nacionalne organizacije uspijevaju proširiti djelatnost, ali više od polovine njih upozorava da su zbog financijskih razloga morale prekinuti ili suziti postojeće programe pomoći.

 

»Nastojimo se prilagoditi novoj situaciji, ali krajnje je teško naći sredstva«, žali se hrvatski Crveni križ, kako ga citira izvješće. Humanitarna kriza u Europi, prema izvješću, najteže razmjere nije poprimila u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji, uz koje se pojam krize najčešće veže, nego u Bugarskoj, Latviji (Letonija), Rumunjskoj, Litvi i Hrvatskoj, sudeći prema broju ljudi ugroženih siromaštvom, a to su oni s prihodima nižim od 60 posto prosječnih prihoda kućanstva.

 

»Siromašni postaju još siromašniji«, a »jaz između bogatih i siromašnih se povećava«, upozorava izvješće tvrdeći da je to osnovni socijalni trend u Europi. Crvenom križu ne obraćaju se samo ljudi bez posla i prihoda. Zabrinut je time što njegovu pomoć sve masovnije traže zaposleni ljudi kojima plaće nisu dovoljne za život.

 

– Ti se ljudi pri kraju mjeseca suočavaju s dvojbom: kupiti hranu, ili platiti račune. Ako ne plate račune, najamninu ili stambene kredite, bit će im isključene komunalije ili će biti deložirani na ulicu, kaže izvješće.

 

 

Nestaje srednji sloj

 

Crveni križ upozorava da već 9 posto zaposlenih u EU živi ispod granice siromaštva. U Njemačkoj je lani u kolovozu 600 tisuća zaposlenih zatražilo neki oblik pomoći Crvenog križa. Broj njegovih korisnika u Francuskoj narastao je za 300 tisuća, svaki četvrti od njih jest radnik ili umirovljenik s premalim prihodima.

 

Crveni križ sugerira da problem nije samo u ekonomiji, nego u rastućim nejednakostima u društvu, zbog čega njegovi aktivisti imaju sve više posla i u najbogatijim državama. Primjerice, u Njemačkoj se tijekom 15 godina srednji sloj suzio sa 65 na 58 posto stanovništva. Oko pola milijuna ljudi iz srednjeg sloja doživjelo je porast dohotka i prešlo u viši sloj, a čak 5,5 milijuna iz srednjeg sloja palo je u niži. »U Rumunjskoj je 20 posto stanovništva 2008. bilo svrstano u srednji sloj. Danas je njihov udio pao na 10 posto, isto kao u Hrvatskoj i Srbiji«, kaže izvješće.

 

U Grčkoj je Crveni križ počeo pružati usluge liječenja, jer je polovina stanovništva ostala bez zdravstvenog osiguranja. Među najpogođenijim državama je Latvija, gdje su plaće službenika srezane za 20 posto, a zdravstveni proračun za 19 posto. Iako je Latvija »službeno« izašla iz ekonomske krize još prije nekoliko godina, upozorava izvješće, broj ljudi kojima Crveni križ dostavlja hranu povećao se 3,5 puta i danas iznosi 150 tisuća, što čini oko 8 posto stanovnika države. Broj korisnika u Španjolskoj povećao se na 2,5 milijuna.

 

Tempirana bomba

 

Tamo gdje Crveni križ za ima uvjete, ugroženim ljudima pruža ne samo hranu, nego i financijsku, obrazovnu i psihološku pomoć. Njegovi aktivisti su zgroženi time da sve više ljudi postaju beskućnici i spavaju na ulici. Sve veći broj mladih ljudi, koji su se osamostalili, vraća se svojim roditeljima, jer ne mogu podmiriti troškove života. U Grčkoj se više generacija iste obitelji vraćaju živjeti pod isti krov, jer imaju samo jednog hranitelja. Sve je češća pojava da sređeni ljudi iz srednjeg sloja, koji žive od dviju plaća, preko noći izgube posao i prihode te padnu u očajnu situaciju o kojoj nikad nisu ni sanjali. Najveći problem za Europu je »katastrofalna nezaposlenost« koju Crveni križ naziva »tempiranom bombom«, jer je u većini članica EU njome obuhvaćeno 30 do 60 posto mladih ljudi.

 

– Vidimo širenje tihog očaja među Europljanima, što ih dovodi u depresiju, rezignaciju u gubitak nade u budućnost, kaže Crveni križ, upozoravajući da zbog toga očekuje porast demonstracija, nasilja, ksenofobije i ekstremnih oblika socijalnih nemira.

 

 

Roditelji se odriču obroka da bi djeca jela

 

Među najvećim žrtvama širenja siromaštva jesu djeca. Prema istraživanju u Velikoj Britaniji, čak 12 posto ispitanih roditelja kaže da im djeca ostaju bez jednog od dnevnih obroka. Svaki četvrti ispitani roditelj priznao je da sam preskače obroke, ili da raspoloživu hranu dijeli na više manjih obroka.

 

Djeca siromašnih manje se druže s vršnjacima, ne dolaze na proslave i školske izlete, nemaju tople kapute, nove cipele i odjeću kad ih prerastu, kaže Crveni križ. Oko sedam tisuća djece u Bugarskoj vratilo se prošle godine u škole, nakon što im je Crveni križ osigurao besplatni topli obrok. No, roditelji koji se obraćaju Crvenim križu očajni su jer svojoj djeci, osobito nadarenoj, neće moći osigurati više stupnjeve školovanja.

 

 



OBJAVA: 15.10.2013 / 10:26                  

 

Niže otpremnine za sve s manje od 20 godina staža!

 

 

 

Otpremnine su jedan od razloga što su se povukli iz pregovora, jer će otpušteni radnici dobivati manje naknade nego sada.

 

Mrsić: Radnik će imati račun i novac će ga pratiti kako bude mijenjao posao.

 

Piše: Ljubica Gatarić

 

 

Hrvatska će svoj sustav otpremnina reformirati po uzoru na Austriju, ali novi model jedna je od spornih točaka zbog kojih su sindikati napustili pregovore i najavljuju prosvjede protiv promjena. Ured Svjetske banke u Hrvatskoj financirao je izradu studije o otpremninama koja će danas biti predstavljena u Zagrebu s prijedlogom novih zakonskih rješenja.

 

 

Uvjet 1,5% u fond

 

Prema najavi ministra rada Miranda Mrsića slijedi osnivanje fonda radničkih otpremnina u koji bi poslodavci svaki mjesec uplaćivali najvjerojatnije 1,5 posto radnikove bruto plaće kao osiguranje za slučaj otkaza. Fondom bi operativno upravljao Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a skupljeni novac ulagali bi u dionice, obveznice i druge financijske instrumente. Obaveže li država poslodavce da za svakog radnika mjesečno izdvajaju 1,5 posto bruto plaće, godišnje bi se u fondu otpremnina skupilo oko 1,5 milijardi kuna! Uplaćena sredstva postaju imovina radnika koju će moći povući nakon prestanka radnog odnosa ili pri odlasku u mirovinu ne dobije li nijednom otkaz. Izdvajanje za otpremnine ne bi trebalo povećati bruto cijenu rada pa poslodavci, tvrdi predlagač, ne bi bili na financijskom gubitku, no sindikati su skeptični.

 

Simulacija Svjetske banke pokazuje da je za sve koji imaju do 20 godina staža sadašnji model otpremnina povoljniji od novog prijedloga. Prema sadašnjem zakonu najniža otpremnina iznosi trećinu plaće pomnoženu s godinama staža, a najviši iznos ograničen je na šest punih plaća. Kolektivnim se ugovorom može dogovoriti i više uz velika porezna oslobođenja.

 

Kod novog modela povoljno je što stvara novi oblik štednje pa tijekom radnog vijeka prosječno plaćeni radnik može skupiti oko 55 tisuća kuna. Ne dobije li nijednom otkaz, ta sredstva postaju lijepa nagrada pri odlasku u mirovinu. No ostane li radnik bez posla, ta će mu ušteđevina biti skromna utjeha, pogotovo ako reformu otpremnina u drugom koraku bude pratila i reforma naknada za nezaposlene. Tko kaže da ova ili neka druga vlada neće ići na smanjenje ili ukidanje naknade za nezaposlene uz objašnjenje da je to riješeno fondom radničkih otpremnina? Ministar usto mora odgovoriti kako će financirati Zavod za zapošljavanje ako postojeći doprinos za zapošljavanje (1,7 posto) zamijeni doprinosom za otpremnine.

 

Prijelazno razdoblje

 

Novi sustav otpremnina odmah bi se primijenio na novozaposlene radnike, a za starije se predviđa prijelazno razdoblje (10 godina?). Ako bi simulacija Svjetske banke bila putokaz, radnicima koji do odlaska u mirovinu moraju raditi manje od dvadeset godina isplativije su otpremnine po starom. Radniku koji mjesečno zarađuje oko 6630 kuna neto otpremnina bi po starome nakon pet godina staža bila oko 16.666 kuna, a po novome oko 10 tisuća. Isti taj radnik za 15 godina staža po starom bi dobio 50.000 kuna otpremnine, a po novom modelu 40.605 kuna.

 

Tek sa 20 godina staža novi bi model bio povoljniji, a otpremnina od 62.267 kuna bila bi 2267 kuna viša nego sada, dok bi sa 30 godina staža radnik po novom dobio 125.199 kuna, čak 65.199 kuna više.

 



VIJESTI

Ministarstvo rada poziva sindikate da se vrate pregovorima

29.10.2013. 9:51Poslovni.hr/Hina

 

 

 

 

 

 

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava priopćenjem je večeras ponovo pozvalo sindikate da nastave razgovore o Zakona o radu.

 

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava priopćenjem je večeras ponovo pozvalo sindikate da nastave razgovore o Zakona o radu jer su, kako kažu, razgovori i pregovori jedina mogućnost da se radnicima zajamči sigurnost, a poslodavcima omogući prilagođavanje koje diktira tržište.

 

Ministarstvo apelira na sindikalne središnjice da isključivanjem iz rada tripartitne radne skupine ne ugroze zajedničke višemjesečne napore na postizanju konsenzusa o ključnim pitanjima kojima je cilj očuvanje radnih mjesta i očuvanje prava na rad.

 

Tvrdi da je prihvatilo inicijative sinidkata o reguliranju plaće u pravilniku o radu te redefiniranju otpremnine, ali nema namjeru dalje predlagati izmjenu spomenuta dva sporna instituta, jer su sindikati, kaži, odustali od navedenih incijativa.

 

Ministarstvo odbacuje bojazan sindikata da će mogućnost rada radnika od 56 sati tjedno utjecati na prekomjeran rad radnika, jer se intenzitet rada radnika, napominju, mjeri ukupnim fondom sati u referentnom razdoblju od četiri mjeseca, a ne dozvoljenim fondom sati u nekom od tjedana unutar tog razdoblja.

 

"Upravo na toj okolnosti se temelji i smisao Direktive 2003/88/EZ o određenim aspektima organizacije radnog vremena" navodi u priopćenju.

 

U skladu s tim, Ministarstvo prihvaća prijedlog sindikata da se kroz kolektivne ugovore omogući organizacija radnog vremena kojom bi se radniku odredio rad dulji od 48 sati tjedno. Također, Ministarstvo predlaže da se u slučaju neopravdanog razloga za otkaz umjesto predloženih šest, naknada štete radniku povisi na osam plaća.

 

"Valja imati na umu da Ministarstvo rada u suradnji s Ministarstvom pravosuđa aktivno radi na ubrzanju rješavanja radnih sporova, te će aktivno raditi na alternativnom rješavanju radnih sporova u kojima će iznos naknade štete biti zanemarivo mjerodavan", stoji u priopćenju.

 

 


Mrsić: Većina samozaposlenih ostaje na tržištu rada

11.10.2013. 13:57Poslovni.hr/Hina

 

 

Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić istaknuo je prigodom današnjeg otvaranja ispostave Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u Novom Zagrebu važnost samozapošljavanja, naglasivši da većina samozaposlenih nakon toga ostaje na tržištu rada.

 

Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić istaknuo je prigodom današnjeg otvaranja ispostave Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u Novom Zagrebu važnost samozapošljavanja, naglasivši da većina samozaposlenih nakon toga ostaje na tržištu rada.

 

Mrsić je izrazio zadovoljstvo time što su za oko 4500 ljudi prihvaćeni planovi i odobrena sredstva za samozapošljavanje, dodavši kako njihov ostanak na tržištu rada znači da imaju dobre ideje i znaju se prilagoditi tržištu.

 

Rekao je da u svim područnim uredima HZZ-a pomažu nezaposlenima davanjem savjeta o uspješnom poslovanju. "Cilj nam je da oni zaposle nove ljude", istaknuo je.

 

Najavio je da će s HABOR-om i HAMAG-om razgovarati oko kreditiranja novih poduzetnika, jer osim poticaja koje dobivaju od HZZ-a, poduzetnicima koji tek kreću u posao treba ponuditi i primjerene kredite.

 

Također je najavio da će poslodavce koji u realnom sektoru zaposle mladu osobu nakon godinu dana volontiranja HZZ sufinancirati u iznosu od 50 posto bruto plaće.

 

Podsjetivši da se od 1. siječnja nezaposleni neće morati svaki mjesec javljati na burzu rada, Mrsić je rekao da se time HZZ odmiče od birokratizirane strukture i ide prema individualnom pristupu svakom nezaposlenom. "Cilj je da 600 nezaposlenih dođe na jednog savjetnika", kazao je.

 

Ministar rada pohvalio se da je mjera volontiranja za 1600 kuna polučila izuzetno dobar rezultat, jer zahvaljujući njoj više od 15.000 ljudi završava prvu godinu radnog iskustva. Prvi rezultati provedbe te mjere pokazuju da je od 4500 osoba koje su završile godinu dana volontiranja, njih više od 60 posto našlo zaposlenje u roku godine dana.

 

Voditeljica ispostave HZZ-a u Novom Zagrebu Željka Badrov rekla je da ispostava obuhvaća područje gradskih četvrti Novi Zagreb (zapad i istok) i Brezovicu, a zapošljava osam djelatnika. U ispostavu su do 30. rujna bile prijavljene 4864 nezaposlene osobe s područja Novog Zagreba.

 

 



Ništa od financijski uvjetovanog otkaza

Radnik (ipak) neće moći dobiti otkaz ako gazda nema za plaću

 

Autor: Gabrijela Galić
Objavljeno: 30. listopada 2013. u 8:37

 

 

Vezano

  • Članci

Sindikati se vraćaju pregovorima o izmjenama ZOR-a

Austrijski i njemački sindikalisti: »Povremeni poslovi« su zamka, a ne rješenje!

kolumnaVrijeme za aktivizam

 

 

Uoči novog kruga pregovora sa sindikatom prihvaćena su tri od četiri sindikalna amandmana, između ostaloga i onaj da se iz ZOR-a izbaci odredba prema kojoj poslodavac može uručiti radniku otkaz ako nije u mogućnosti isplatiti plaću.

 

ZAGREB  Ministarstvo rada i mirovinskog sustava popustilo je sindikatima i prihvatilo gotovo sve njihove zahtjeve vezane uz izmjene Zakona o radu (ZOR), a pregovori o radnom zakonodavstvu trebali bi se nastaviti u četvrtak. Resorno ministarstvo iz kojeg su poručivali da neće pristati na ucjene sindikata, tako je i pismeno povuklo odrebu o financijski uvjetovanom otkazu te »uvažava zahtjeve sindikalnih središnjica« i u daljnim razgovorima o tekstu ZOR-a nema namjeru dalje predlagati izmjenu instituta pravilnika o radu, odnosno reguliranja plaće u tom dokumentu kao što nema namjeru redefinirati insitut otpremnine.

 

Kako su sindikati tražili, preraspodjela radnog vremena i mogući dulji rad od 48 sati tjedno moći će se ubuduće regulirati isključivo kolektivnim ugovorima. Jedini element zakonskih izmjena u kojem ministarstvo nije u potpunosti prihvatilo sindikalne zahtjeve je sudski iznos naknade štete u slučaju neopravdanog razloga za otkaz. Ministarstvo je prijedlogom izmjena radnog zakonodavstva predložilo ograničavanje sudske naknade na šest plaća radnika, a sindikati su tražili da se odluka o naknadi ostavi sudu na odluku. No, resorno ministarstvo ne odustaje od zakonske regulative te naknade, ali predlaže njeno povećanje na osam plaća radnika.

 

Zajednički stavovi

 

Povlačenje resornog ministarstva u dijelu ključnih prijedloga izmjena ZOR-a velika je pobjeda sindikata. Dvije najbrojnije centrale – Savez samostalnih sindikata Hrvatske i  Nezavisni hrvatski sindikati – s pregovora o ZOR-u izišli su prije dva tjedna, a pridružile su im se i ostale sindikalne centrale. SSSH i NHS potom su organizirali prosvjed pred ministarstvom rada i mirovinskog sustava te Hrvatskom udrugom poslodavaca. Traženja dvije sindikalne centrale u potpunosti su podržali Matica hrvatskih sindikata i Hrvatska udruga radničkih sindikata pa su 24. listopada sve sindikalne centrale ministarstvu uputile zajedničke stavove kada ja riječ o četiri sporna insituta radnog zakonodavstva. Izlazak s pregovora, prosvjed, zajednički sindikalni stavovi očito su urodili plodom pa je resorno minsitarstvo popustilo. A da će do popuštanja doći bilo je jasno još prije sindikalnog prosvjeda jer je resorni ministar javno, na skupu o reformi sustava otpremnina, naznačio spremnost da se od novog modela otpremnina odustane, kao i da se odustane od financijski uvjetovanog otkaza.

 

Poziv na pregovore

 

Kada je riječ o raspodjeli radnog vremena, ministarstvo je predlagalo mogućnost rada od 56 sati tjedno pri čemu prosječan rad u razdoblju od četiri mjeseca ne bi smio prelaziti 48 sati (40 sati redovnog tjednog rada i osam prekovremenih sati). Sindikati su ukazivali kako bi takva preraspodjela mogla izazvati prekomjeran rad radnika, odnosno iskorištavanje u praksi. Stoga su tražili da svaka preraspodjela dulja od 48 sati tjedno uređuje kolektivnim ugovorima, kao što se već sada u nekim djelatnostima radi. Primjerice u turizmu, u kojem se u sezoni radi duže nego izvan sezone. »Uvažavajući okolnosti da su sindikati važan segment u sprečavanju zlouporaba u primjeni odredbi o organizaciji radnog vremena, te da u tome smislu mogu preventivno djelovati i u odnosu na sprečavanje prekovremenog rada radnika koji za posljedicu može imati ugrožavanje zdravlja i sigornosti radnika, ministarstvo prihvaća prijedlog sindikata da se kroz kolektivne ugovore omogući organizacija radnog vremena kojom bi se radniku odredio rad dulji od 48 sati tjedno«, među ostalim se navodi u dopisu kojim ministarstvo rada pristaje na sindikalne zahtjeve apelirajući pritom da se sindikati vrate za pregovarački stol.

 

 

 

29. 10. 2013.

Sindikati se vraćaju pregovorima o izmjenama ZOR-a

 


Sindikalci ne prihvaćaju uvođenje financijski uvjetovanog otkaza, niti predložene izmjene instituta otpremnina, te traže pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena i ostavljanje odredbi o sudskom raskidu radnog odnosa kao što su dosad bile uređene



(Novilist.hr) ZAGREB– Sindikalne središnjice objavile su danas da se njihovu predstavnici, na poziv Ministarstva rada i mirovinskog sustava, vraćaju u tripartitnu radnu grupu za izmjene Zakona o radu (ZOR).

 

Sindikalni predstavnici napustili su prije par tjedana pregovore o izmjenama ZOR-a optužujući Ministarstvo rada da pokušava nametnuti neprihvatljivu fleksibilizaciju radnih odnosa. Postavili su četiri zahtjeva kao uvjet za povratak za pregovarački stol.

 

Sindikalci ne prihvaćaju uvođenje financijski uvjetovanog otkaza, niti predložene izmjene instituta otpremnina, te traže pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena i ostavljanje odredbi o sudskom raskidu radnog odnosa kao što su dosad bile uređene.

 

Čelnici četiriju središnjica Krešimir Sever (Nezavisni hrvatski sindikati), Mladen Novosel (Savez samostalnih sindikata Hrvatske), Vilim Ribić (Matica hrvatskih sindikata) i Ozren Matijašević (Hrvatska udruga radničkih sindikata) priopćili su da će se njihovi predstavnici, s obzirom na izrečenu volju Ministarstva rada da uvaži argumente sindikalnih središnjica u vezi spornih instituta, vratiti pregovorima o izmjenama ZOR-a te očekuju da će Ministarstvo pokazati jednaku volju kod prihvaćanja njihovih ostalih konstruktivnih prijedloga.

 

Sindikalne središnjice smatraju da su ciljevi ZOR-a uključivanje radnika u organizirani radni proces i uređenje radnih odnosa za »mirno vrijeme«, a da taj zakon nikako ne može biti odgovor za privremene poremećaje u poslovanju, poput restrukturiranja, niti ga se treba mijenjati zbog krize.

 

Za takve privremene poremećaje treba donijeti druge zakone i mjere kojima će se poslodavcima pomoći da ih prebrode, prebacujući socijalnu sigurnost radnika privremeno na državne institucije, tvrde sindikati.

 

Sindikalcima je financijski uvjetovani otkaz ugovora o radu apsolutno neprihvatljiv, dok o eventualnim izmjenama uređenja plaće pravilnikom o radu, uz iznimku HURS-a, zasad nisu spremni razgovarati.

 

U vezi otpremnina naglašavaju da svi radnici, neovisno jesu li zaposleni na neodređeno ili određeno vrijeme, trebaju imati pravo na otpremninu, posebice s obzirom na izmjene odredbi o ugovoru na određeno vrijeme.

 

U vezi organizacije radnog vremena drže da ključne nesuglasice između Ministarstva i sindikata dolaze zbog različitog poimanja intencije Direktive EU o određenim aspektima organizacije radnog vremena – sindikati svoj prijedlog temelje na dva načela: da rad mora biti prilagođen radniku, a ne obratno, te da pri organizaciji radnog vremena ekonomski interes ne smije biti prevladavajući.

 

U vezi prijedloga za smanjivanje iznosa naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, sindikalci naglašavaju da to pitanje i dalje smatraju otvorenim s obzirom da im je posljednji prijedlog Ministarstva i dalje neprihvatljiv.

 

Sindikati očekuju da uz poziv za slijedeći sastanak, unaprijed i na vrijeme, dobiju i novi tekst Nacrta prijedloga ZOR-a u koji će biti ugrađena nova rješenja tih instituta, kako bi se mogli pripremiti za kvalitetan rad.

 

 

 

Okrugli stol o Zakonu o radu

Austrijski i njemački sindikalisti: »Povremeni poslovi« su zamka, a ne rješenje!

 

Autor: Gabrijela Galić
Objavljeno: 14. listopada 2013. u 17:52

 

 

Vezano

 

  • Članci

Radnik (ipak) neće moći dobiti otkaz ako gazda nema za plaću

Sindikati se vraćaju pregovorima o izmjenama ZOR-a

kolumnaVrijeme za aktivizam

 

Slovenci su pak, 2010. godine referendumom odbili zakon o malim poslovima. A Andrej Zorko, iz Saveza slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS) ističe kako se, kada je čitao teze za naš zakon o povremenim poslovima, prisjetio njihova prijedloga. »Kao da sam čitao naš zakon, ali u još gorem obliku«, kaže Zorko.

 

ZAGREB »Kad se jednom krene krivim putem, to je teško ispraviti. Moj vam je savjet da vrlo dobro proučite sva izuzeća kada je riječ o mini-poslovima i to ukinete. Važno je dovoljno rano o tome razmisliti da ne bude prekasno jer kada takvu grešku napravite na tržištu rada teško ćete je ispraviti«, vrlo jasno je domaćim sindikatima, ali i predstavnici ministarstva rada i mirovinskog sustava te predstavnicima poslodavaca poručio Johanes Jakob, iz Njemačkog saveza sindikata (DGB) govoreći o posljedicama malih poslova (tzv. mini-jobs) odnosno zakonodavnom okviru za povremene poslove koji se priprema u Hrvatskoj.

 

Njemačka je poslove male vrijednosti na tržište rada uvela 2003. godine, kao i u Hrvatskom, s ciljem povećanja zaposlenosti, smanjenja rada na crno. Međutim, nešto što je trebalo biti »most za svijet rada«, prema riječima Jakoba, pokazalo se zamkom koja je pošla po zlu.

 

Manje plaće

 

Gotovo identično iskustvo o poslovima male vrijednosti, odnosno povremenim poslovima, imaju i Austrijanci. Javnu raspravu o zakonu o povremenim poslovima te zakonu o potporama za očuvanje radnih mjesta organizirao je Savez samostalnih sindiakta Hrvatske i Zaklada Friedrich Ebert pozvavši na nju, kako predstavnike ministarstva rada kao predlagača zakonskih izmjena, koji su iznjeli teze za buduće promjene, tako i kolege iz Njemačke, Austrije i Slovenije koji imaju iskustva s takvim ili sličnim projektima.

 

– Taj je model za poslodavce vrlo atraktivan, ali za radnika koji nema nikakvih prava štetan – veli Jakob ističući kako su mini-poslovi narušili tarifni sustav, odnosno smanjili plaće stalo zaposlenim radnicima. Istovremeno, noviji podaci kazuju kako plaće radnika na mini-poslovima sve više padaju te su sada u Njemačkoj niže od neto iznosa plaće radnika koji obavlja isti posao, ali je stalno zaposlen. Problem rada na crno pritom nije rješen. Posebno ne u domaćinstvima koja koriste spremačice, dadilje, vrtlare... Tako se procjenjuje kako u Njemačkoj oko četiri milijuna domaćinstava zapošljava radnike na ispomoći u kućanskim poslovima, a svega ih je 200 tisuća legaliziralo taj posao.

 

– Ta vrsta poslova velika je nesigurnost za radnike. Oni nemaju perspektivu da će zaraditi dovoljno za život. To je veliki društveno politički problem – ističe Franz Heschl, iz Austrijskog saveza sindiakta (OEGB) upozoravajući i predstavnike ministarstva i sindikate da dobro razmisle. Zakon o povremenim poslovima, prema tezama ministarstva, omogućit će zapošljavanje, a Hesch Hrvatske upozorava da razmisle kakve društvene ciljeve žele postići. Austrija u današnjem obliku povremene poslove ima od 1998. godine, iako je ta mogućnost postojala i ranije s drugačijom regulacijom. Fleksibilnije uređenje tog oblika rada dovelo je do toga da seu u poduzećima rredovna radna mejsta često zamjenjuju povremenim, a puno je poslodavaca to iskoristilo za »cjepkanje« klasičnih radnih mjesta.

 

– Umjesto jednog radnog mjesta tako su uveli pet-šet mini poslova, jer su jeftiniji i na njih ne trebaju plaćati socijalna davanja – veli Heschl objašnjavajući kako se od sredine 2006. godine pokušalo doskočiti tom problemu. Granica zarade za povremeni posao na koju se ne plaćaju doprinosi je 386,80 eura, a broj radnih sati pritom nije bitan. Dakle radnik tjedno može raditi 20, 30, 50 sati. No, poslodavcima je s izmjenama zakona uveden »doprinos poslodavca« koji je dužan platiti 16,4 posto doprinosa od poslova koji su 1,5 puta veći od granice dohotka za povremene poslove uz obavezu prijave fondu zdravstvenog osiguranja. Radnik na povremenim poslovima nema osiguranje od nezaposlenosti.

 

Društveni problem

 

Da se poslodavcima povremeno zapošljavanje sviđa u nekoliko je navrata ponovio Heschl, a radnici tako rade jer su pod pritiskom. No, ti su radnici siromašni, a to je veli Heschl, društveni problem. Austrija i Njemačka imaju usporedive modele mini-poslova. Najčešće se koriste u turizmu, ugostiteljstvu, prometu, trgovini i smanjili su broj stalnih radnih mjesta za koje se plaćaju doprinosi. Primjerice, na jednog stalno zaposlenog radnika u ugostiteljstvu dolaze tri na mini-poslovima. Istovremeno, rad na crno je porastao jer, posebice u ugostiteljstvu, radnik formalno radi povremeni posao, a u Njemačkoj mu mjesečni dohodak može biti najviše 450 eura, a zapravo radi puno radno vrijeme, ali je plaćen na crno.

 

Slovenci su pak, 2010. godine referendumom odbili zakon o malim poslovima. A Andrej Zorko, iz Saveza slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS) ističe kako kada je čitao teze za naš zakon o povremenim poslovima da se prisjetio njihova prijedloga. »Kao da sam čitao naš zakon, ali u još gorem obliku«, veli Zorko upozoravajući kako treba ustrajati da se ne krene u krvom smjeru, jer ako takav zakon prođe on neće biti pitanje tržišta rada u Hrvatskoj već u cijeloj regiji. Odnosno, prelit će se na sloveniju, Srbiju, BiH, Makedoniju

 

 

'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna:Vrijeme za aktivizam

 

Autor: Ladislav Tomičić
Objavljeno: 13. listopada 2013. u 8:40

 

Vezano

  • Članci

videoCamover anarhizam u praksi: Njemački aktivisti u pohodu na nadzorne kamere za bodove u kompjutorskoj igrici

Ministarstvo kulture do kraja godine objavljuje nacrt medijske strategije

Goran Dodig se ne događa nekom drugom

 

O aktivizmu razumnih, između ostalog, ovisi kako će Hrvatska sutra izgledati. O njihovom aktivizmu, između ostalog, ovisi hoće li radnik znati što mu se sprema s novim izmjenama Zakona o radu.

 

Kad nekakva budala razbije ploču s dvojezičnim, ćirilično-latiničnim napisom na državnoj instituciji - to je vijest za prve stranice novina.

 

Kad Belgijanci kažu da Luka Modrić nije tako dobar igrač kakvim ga u svijetu nogometa smatraju - i to je vijest za prve stranice dnevnih novina. O takvim stvarima raspravlja se na forumima, na ulicama, po birtijama i kućnim dvorištima. Kad se mijenja Zakon o radu - o tome na ulici ne raspravlja gotovo nitko, iako o izmjenama tog zakona ovisi naša buduća egzistencija, naši uvjeti rada i zapošljavanja. Fascinantna je činjenica da široka javnost u ovoj zemlji za žučne i manje žučne rasprave nepogrešivo bira potpuno banalne i redikulozne teme, dok u isto vrijeme one najvažnije teme propušta kao da i ne postoje.

 

Ovog tjedna bavili smo se pravima agencijskih radnika, odnosno prikupljali njihova iskustva na radnim mjestima. U jednom trenutku radnike smo pitali znaju li išta o predstojećim izmjenama Zakona o radu, o raspravama i pregovorima koje na ovu temu vode poslodavci, sindikati i resorno ministarstvo. Nitko nije znao ništa. Naprosto, ljudi su neinformirani. Ako kupuju novine - kupuju mali format koji uglavnom nudi najbanalnije informacije. Ako gledaju televiziju - ne gledaju sadržaje koji nude teške teme poput izmjena Zakona o radu. Ako slušaju radio - slušaju lošu muziku. Ako surfaju po portalima, uglavnom, da prostite, gledaju sise i guzice. Ako čitaju knjige... Dobro, nećemo pretjerivati.

 

  U takvim okolnostima ne treba nas čuditi ništa što se događa u našoj močvari. Ne treba nas čuditi što šira javnost nije prepoznala da su bukači što razbijaju dvojezične ploče na kršenje zakona potaknuti od strane političkih drugorazrednika u posjedu nezajažljive ambicije da postanu politički prvaci. U takvim okolnostima ne treba nas čuditi da široka javnost stranku Zorana Milanovića još uvijek smatra socijaldemokratskom, iako taj SDP od svog dolaska na vlast nije potegao niti jedan jedini potez koji bi ga mogao uistinu legitimirati kao socijaldemokratsku stranku.

 

  Razgovarajući s radnicima zaposlenim preko agencija za zapošljavanje po glavi nam se neprestano motalo pitanje: Kako informirati ljude o važnosti predstojećih izmjena Zakona o radu? Odgovor nismo dokučili. U razgovoru s agencijskim radnicima učinilo nam se da rasprava o izmjenama prevažnog zakona u široj javnosti zapravo i ne postoji. Učinilo nam se da će taj zakon proći lišo makar milijardu puta u novinama napisali kako sve ukazuje da će ići na štetu radnika, odnosno na štetu većine ljudi u ovoj zemlji. O tom zakonu brinut ćemo sutra, kad bude donesen, kad shvatimo da nas poslodavac može upregnuti i šutnuti kako i kad poželi.

 

  Mediji očito ne uspijevaju ispuniti svoj zadatak. Dijelom su tome krivi brojni i brojne čitatelji(ce), slušatelji(ce) i gledatelji(ce) koji/e nepogrešivo biraju banalnosti. Većim dijelom odgovornost leži na medijima, koji banalnosti nude kao udarni sadržaj, zbog čega su izgubili kredibilitet, a zatim i interes čitatelja/ica, slušatelja/ica i gledatelja/ica. Dio posla na informiranju radnika trebali su napraviti sindikati, ali i sindikate radnici tretiraju kao mjesto uhljebljenja. Za to su prvenstveno zaslužne sindikalne središnjice, čiji čelnici u strahu za zauzete pozicije guše dobre inicijative s dna sindikalne piramide. I u sindikalnim središnjicama i u medijima postoje časne iznimke, ali te iznimke za ispravljanje krivih drina nemaju dovoljno snage.

 

  Ipak, u svakom tunelu nazire se poneko svjetlo. Nama se ukazalo u vidu platforme koju su napravili mali sindikati i nevladine udruge što se zalažu protiv monetizacije hrvatskih autocesta. Njihov prvi potez bio je zahtjev da se objavi studija koja o govori o detaljima predmetne monetizaciji. Ne ulazeći u (ne)opravdanost Vladinih namjera s autocestama, valja nam primijetiti da je iznimno vrijedno i nužno da se društvene snage koje predstavljaju iznimke od pravila močvare udruže i pokušaju nešto napraviti. Vladi Zorana Milanovića ovakve inicijative nisu drage, ali što ima loše u činjenici da spomenuta platforma udruga i aktivnih sindikata zahtijeva potpunu transparentnost posla u koji država želi ući s koncesionarima?

 

Takve platforme više su nego dobro došle i one bi mogle biti dio rješenja za problem neinformiranosti. Država bi ih morala uzeti za saveznike, a ne doživljavati ih kao protivnike, baš kao što bi za saveznike morala uzeti i ozbiljne, kritički nastrojene medije. Na žalost, u Milanovićevoj Vladi očito nema kapaciteta da se takva stvar uzme u mozak. Međutim, kapaciteta bi moralo biti kod razumnih ljudi koji ne ovise o volji ljudi na vlasti. O aktivizmu razumnih, između ostalog, ovisi kako će Hrvatska sutra izgledati. O njihovom aktivizmu, između ostalog, ovisi hoće li radnik znati što mu se sprema s novim izmjenama Zakona o radu. Zato, budite aktivni.

 



24. 10. 2013.

Je li "robovski rad" uvjet konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva?

 


(Deutsche Welle) Reformom zakonodavstva o radu hrvatska vlada nastoji udobrovoljiti poduzetnike i potaknuti ih na investicije i zapošljavanje. Ali, s obzirom da se radi o osjetnom smanjivanju radničkih prava, otpor javnosti je snažan.



Uslijed burnih previranja u području radnog zakonodavstva u Hrvatskoj, tu i tamo u javnost iskoči poneki delikatan, a specifičan aspekt iz te materije. U posljednje vrijeme, mogli bismo izbor svesti na dva indikativna momenta. Prvo, ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić izjavio je da ne smijemo više gajiti iluzije o održivosti tradicionalnog modela, poznatog kao „Tri osmice“. Nije, doduše, rekao što bi točno trebalo uslijediti namjesto prava za koja su radnici ginuli još u Chicagu, koncem pretprošlog stoljeća.

 

Nekako istodobno, u sindikalnim krugovima poveo se razgovor o nacrtu Zakona o povremenim i privremenim poslovima, osmišljenom radi agencijskog fleksibiliziranja rada. I ne samo hrvatskim sindikalnim krugovima, budući da su se u raspravu o tom aktu, koji se upućuje u redovnu legislativnu proceduru, uključili i poneki ugledni strani sindikalci. Primjerice, Johannes Jakob iz Njemačkog saveza sindikata (DGB), Franz Heschl iz Austrijskog saveza sindikata (OEGB) i Andrej Zorko iz Saveza slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS).

 

Upozoravajuće međunarodno iskustvo

 

Posrijedi je inače akt kojim se iz Zakona o radu izdvajaju odnosi vezani uz manje, jeftinije i kraće poslove. Radnici na takvim zaposlenjima izgubili bi mnoga prava koja ostali još uspijevaju zadržati, no problem je i širi od toga. Sudeći po međunarodnom iskustvu, takvo zakonodavstvo u praksi biva zloupotrijebljeno od mnogih poslodavaca, pa se među privremene i povremene poslove skriju razni poslovi koji ni po čemu ne bi trebali spadati u predviđeni krug.

 

Johannes Jakob, DGB

 

Trojica spomenutih sindkikalista, na jednom nedavnom okruglom stolu u Zagrebu, upozorili su hrvatske kolege i općenito hrvatske radnike da pripaze što im sporni nacrt zakona nosi, prije negoli bude izglasan u saboru. Jer, riječima Johannesa Jakoba, kasnije će biti puno teže unositi ispravke u akt koji tako rigidno uređuje tzv. izuzete poslove i radne odnose. On je to istaknuo polazeći od lošeg iskustva koje Njemačka i Austrija imaju s uvođenjem zasebne regulacije za poslove manje vrijednosti i kraćeg trajanja.

 

Legislativna zaobilaznica

 

S druge strane, Slovenija je takav zakon odbila 2010. na referendumu, a Zorko je u Zagrebu rekao da hrvatski zakonski prijedlog izgleda još gore od slovenskog. Osim toga, dodao je da se problemi koje Hrvatska može očekivati tim povodom, sigurno neće zadržati u Hrvatskoj, nego će se u obliku kriznog vala preliti i na Sloveniju, te dalje na teritorij EU-a. No hrvatska bi vlada ipak dobila priliku uzmahivati varljivim statistikama o boljem stanju zaposlenosti.

 

„Taj zakon bio bi samo nova zaobilaznica radnih prava koja sadržava Zakon o radu“, izjavila je za DW Katarina Perković iz Novog sindikata. Ujedno, podsjetila nas je da je Zakon o radu – koji vlada ne uspijeva srušiti, jer se sindikati protive – već nekoliko puta zaobiđen ili čak derogiran pomoću drugih akata. Tako je bilo sa zaštitom majčinstva, s uznemiravanjem na radu, s produžavanjem kolektivnog ugovora itd. S druge strane, sistem reguliranja tržišta rada je slab, i nitko ne vjeruje da se i manja prava ne bi kršila.

 

Štoviše, krše se i u Njemačkoj, koja radno zakonodavstvo za mini-poslove ima već 10 godina, a koriste se najviše u ugostiteljstvu, trgovini, prometu, uslugama poput čišćenja, itd. No, radnicima u tom sektoru dohodak kontinuirano pada, a količina rada „na crno“ raste, što znači da se profit izvlači mimo državne regulative. Tako se procjenjuje da u Njemačkoj danas oko četiri milijuna domaćinstava upošljava kućansku ispomoć, dok ih je prijavljeno samo oko 200 tisuća.

 

 

Rast sive ekonomije

 

Još je u Hrvatskoj svježe sjećanje na veći broj radnika zaposlenih u Čistoći na određeno vrijeme, no koji su dugo radili tako „nevidljivi“, i javno progovorili tek kad im je zaprijetila mogućnost otkaza. Naravno, što je socijalna nesigurnost veća, to i radnici trpe više, prije negoli dignu glas. Ali, država ne čini ništa – odnosno, ništa efikasno – da stane ne kraj takvom ugrožavanju ljudske egzistencije i sivoj ekonomiji koju generiraju najpohlepniji poslodavci.

 

Pokazuje to i činjenica da uopće ne znamo koliko ima takvih poslova i radnika u ovom trenutku, niti bismo lako saznali. „Ovaj zakon, uči nas međunarodno iskustvo, ne bi smanjio sivu ekonomiju, nego bi je dodatno potaknuo“, nastavlja Katarina Perković, koja u načelu nema ništa protiv mini-poslova kao zasebne kategorije. Ali, samo u postojećem Zakonu u radu, koji ima dovoljno regulative na snazi da pokrije i to područje radnog odnosa i prava.

 

Robovsko zapošljavanje

 

Domagoj Mihaljević upozorava na opasnost "robovskih odnosa"

 

Domagoj Mihaljević, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i demokraciju (BRID), slaže se da vlasnici poduzeća podržavaju formu mini-poslova jer mogu maksimalno uvjetovati visinu nadnice. Pogotovo u uvjetima krize, a često ne plaćaju poreze ni doprinose, pa radikalno smanjuju trošak rada. „Ovaj zakon značio bi novu snažnu afirmaciju i nametanje moći kapitala“, rekao nam je on, „dok je radnik prisiljen posve se prilagoditi zahtjevima fleksibilnosti u pogledu vremena, prostora i radničkih normativa“.

 

Radničko vrijeme na poslu tako postaje amorfno i nedefinirano, a radnici gube mogućnost da si normalno planiraju život. „Posao im postaje nalik zatvoru, pa zbog svega toga treba spriječiti donošenje ovakvih mjera po kojima se ljudi zapošljavaju, ali kao robovi“, zaključuje Domagoj Mihaljević. Optimizam mu pritom bar donekle daje visoka razina društvenog konsenzusa oko ove važne teme, iz čega se izdvajaju tek politička vlast i ekonomska elita.

 

DW.DE



27. 10. 2013.

Zajednički europski minimalac samo utopija?

 

 

HOĆE LI SE USKLADITI MINIMALNE PLAĆE U EUROPSKOJ UNIJI

Autor: Gabrijela Galić



Minimalac se u zemljama članicama EU kreće u rasponu od 159 eura u Bugarskoj do iznad 1.800 eura u Luksemburgu. Hrvatska se sa svojih 400-tinjak eura svrstava u grupu 11 zemalja s najnižim iznosom minimalne plaće u Europi.



(Novilist.hr) Minimalna plaća u Hrvatskoj od iduće godine trebala bi, prema sadašnjim izračunima, preskočiti prag od tri tisuće kuna, no na kojoj će razini točno biti definirana još nije poznato.

 

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava nedavno je započelo konzultacije sa socijalnim partnerima, odnosno sindikatima i poslodavcima, a temeljem tih konzultacija ministar će vladi predložiti iznos mininimalne plaće koja će se primjenjivati u idućoj godini.

 

Zakon o minimalnoj plaći je jasan pa se zna da ona u 2014. godini ne može biti niža od sadašnjih 2.984,87 kuna u bruto iznosu. Sindikalna strana traži da se minimalac za narednu godinu odredi korigiranjem sadašnjeg minimalca za prosječni indeks rasta potrošačkih cijena prehrane i bezalkoholnih pića u prvih osam mjeseci ove godine.

 

Tako bi minimalac porastao za 152 kune, odnosno iznosio bi 3.137 kuna. S druge strane, poslodavci se protive bilo kakvom povećanju minimalne plaće. Resorno ministarstvo trebalo bi izbalansirati dvije strane, a prema sadašnjim informacijama zakonski regulirano minimalno primanje rasti će preko tri tisuće kuna.

 

I dok se u Hrvatskoj ministar rada o minimalnoj plaći konzultira sa socijalnim partnerima, u Njemačkoj je zakonski regulirani minimalac jedan od segmenata puno važnijih postizbornih pregovora. Utvrđivanje minimalne cijene rada od 8,5 eura po satu jedan je od deset zahtjeva Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) za pregovore o stvaranju koalicijske vlade s demokršćanskom Unijom CDU/CSU Angele Merkel. Minimalna plaća odnosila bi se na sve gospodarske grane.

 

Minimalna plaća u Njemačkoj sada se regulira kolektivnim ugovorima, a to znači da dio radnika na tržištu minimalcem nije obuhvaćen. Kada bi on bio propisan na nacionalnoj razini obuhvatio bi jednog od četiri radnika na njemačkom tržištu. Zakonsko reguliranje minimalca podupiru sindikati, odnosno oni se za njegovo uvođenje godinama zalažu.

 

 

Zajednički prag

 

Savez njemačkih sindikata (DGB) tako predlaže uvođenje minimalca od 850 eura mjesečno s tim da već od prvog zarađenog eura postoji obveza plaćanja socijalnih doprinosa. Pritom bi se radnike zaštitilo na način da im se postupno povećava udio doprinosa koje plaćaju, odnosno veći teret na nižim zaradama bio bi na poslodavcima.

 

Takav model sindikati su testirali među radnicima s niskim nadnicama i oni ga prihvaćaju. Naime, radnici s niskim primanjima u Njemačkoj danas uglavnom zarađuju 450 eura, što je gornja granica za neoporezivanje kada je riječ o takozvanim mini-poslovima, odnosno povremenim poslovima. No, za 450 eura mjesečno nerijetko se radi i puna satnica.

 

Sve zemlje Europske unije imaju reguliranu minimalnu plaću, ali se način njena uvođenja na tržište razlikuje kao što se razlikuje i obuhvat radnika. U većini zemalja propisana je zakonom, odnosno bipartitnim ili tripartitnim ugovorima i odnosi se na kompletno tržište rada.

 

Zakonska regulacija tako je prisutna, među ostalim, u Francuskoj, Irskoj , Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Portugalu, Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj. Belgija, Estonija, Grčka, Bugarska, Poljska i Slovačka su zemlje u kojima se minimalac regulira bipartitnim ili tripartitnim ugovorima.

 

Oni koji »iskaču« iz modela nacionalno reguliranog minimalnog dohotka su Danska, Finska, Švedska, Austrija, Italija i Njemačka u kojima se minimalna plaća ugovara kolektivnim ugovorima pa se tim ugovorenim minimumom nije obuhvaćeno kompletno tržište rada.

 

No, iako se iznos minimalne plaće utvrđuje na nacionalnim razinama i EU u tom pitanju nema ovlasti, već se duže vrijeme razgovara o mogućnosti usklađivanja minimalne plaće u zemljama članicama. Naime, plaće su isključene iz nadležnosti europskih insitucija za razliku od drugih područja rada i zapošljavanja, poput radnog vremena ili zaštite zdravlja.

 

Upravo su česte rasprave o zajedničkoj politici kada je riječ o minimalnoj plaći potaknule istraživače Eurofounda da se pozabave pitanjem koordinirane politike EU u segmentu minimalne plaće. Primjerice, postavljanjem zajedničkog praga od 60 posto medijana plaća na nacionalnoj razini.

 

U prilog raspravama o »zajedničkom minimalcu« tako Eurofoud propituje mogući utjecaj takve politike te procjenjuje kako bi se ona odrazila na tržište rada.

 

Odnosno, koliko bi radnika na tržištima svake pojedine zemlje članice bilo obuhvaćeno i bi zajednička EU politika radnicima s najnižim nadnicama povećala ili smanjila mjesečna primanja. Naravno, i autori studije govore o hipotetskoj zajedničkoj politici plaća svjesni da takav model nema široku podršku jer i stručni i politički krugovi, posebno u zemljama članicama, smatraju kako to pitanje treba ostati u nadležnosti nacionalnih vlada, odnosno regulirati se prema nacionalnim tradicijama.

 

 

Hipotetski model

 

Zbog čega se zajednička politika plaća za sada čini utopijom jasno je i iz podatka da se minimalac po zemljama članicama kreće u rasponu od 159 eura u Bugarskoj do iznad 1.800 eura u Luksemburgu. Hrvatska se sa svojih 400-tinjak eura svrstava se u grupu 11 zemalja s najnižim iznosom minimalne plaće u Europi. Radni materijal Eurofounda, među ostalim, navodi i kako bi se gotovo sve zemlje u kojima je minimalac zakonski uređen suočile s potrebom njegova povećanja.

 

Što bi hipotetski model minimalca u iznosu od 60 posto medijana plaća na nacionalnoj razini značio za radnike u Hrvatskoj, dokument ne donosi što je dijelom posljedica nedostatka statističkih podataka kod nas. Ta praznina mogla bi se donekle ispraviti od iduće godine uvođenjem novog obrasca - jedinstvenog izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja. On bi trebao dati bolji uvid i u distribuciju plaća.

 

Gotovo sve zemlje Unije u kojima je mimimalna plaća regulirana zakonom, u slučaju da se ideja o europskom minimumu ostvari, suočile bi se s potrebom rasta minimalne plaće. Naime, ona je u svim zemljama ispod hipotetskog scenarija od 60 posto medijana nacionalne plaće.

 

Utjecaj zajedničke politike minimalne plaće, pritom bi bio najvidljiviji u Njemačkoj u kojoj bi najveći postotak radne snage osjetio poboljšanje svojih mjesečnih primanja. Odnosno, hipotetski jedinstveni minimalac zahvatio bi jednog od četiri radnika na njemačkom tržištu, s obzirom na to da je udio slabo plaćenih radnika u toj zemlji među najvišima u Europi.

 

Svakako, razlog tome je i činjenica da se u zemljama u kojima se minimalac propisuje na nacionalnoj razini, bilo zakonom ili dogovorom na bipartitnoj ili tripartitnoj razini, uglavnom ugovara tako da je povezan s distibucijom plaća slabije plaćenih radnika, što u Njemačkoj nije slučaj.

 

 

Utjecaj na polovicu europskih radnika

 

Kakav je profil radne snage koja je bila pogođena hipotetskim europskim pragom minimalne plaće? Većina ih radi u malim poduzećima, odnosno oko 40 posto u tvrtkama s manje od 10 zaposlenih, a 70 posto u poduzećima koja zapošljavaju do 50 radnika. Prema djelatnosti, uglavom je riječ o osobnim uslugama. Odnosno, zajednička politika minimalne plaće obuhvatila bi 20 posto radnika u trgovini, 13 posto u zdravstvu, 10 posto u ostalim servisima i osam posto zaposlenih u hotelima i restoranima. I premda je učestalost povremenog i privremenog rada u uslužnim djelatnostima velika, većina radnika koji su potencijalno obuhvaćeni hipotetskim europskim minimalcem ima stalne ugovore i puno radno vrijeme. Gotovo dvije trećine radnika na minimalcu su žene. Osim njih, snažno su pogođeni mladi. Gledajući godine života, 56 posto radnika na koje bi se odrazila jedinstvena politika minimalne plaće mlađi su od 40 godina života, dok ih je 35 posto u dobi do 29 godina života.

 

Očekivano, najveći utjecaj potencijalne zajedničke politike plaća osjetili bi niskokvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, uslugama i prodaji. Generalno, riječ je o gotovo polovici europskih radnika na koje bi se odrazila zajednička politika plaća.



30. 10. 2013.

GSV: načelna suglasnost o novom Zakonu o mirovinskom osiguranju

 

(SLOBODNA DALMACIJA) Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić nakon današnje sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) ocijenio je da vlada ima načelnu potporu socijalnih partnera za prijedlog novog Zakona o mirovinskom osiguranju.



Sustav sređujemo i izmjenama zakona omogućujemo mu dugoročnu stabilnost, pa mi je drago da su i socijalni partneri osim Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) podržali zakon uz izdvojena mišljenja o nekim institutima, rekao je Mrsić na konferenciji za novinare.

 

Prema Vladinom novom prijedlogu Zakon o mirovinskom osiguranju omogućit će se radnicima koji imaju 41 godinu staža i navršenih 60 godina života odlazak u punu starosnu mirovinu bez penalizacije. Radnici koji zbog stečaja poduzeća završe na Zavodu za zapošljavanje, ako im se u roku od dvije godine ne nađe posao, a imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, mogu u nju otići bez penalizacije, pojasnio je Mrsić.

 

Predložili smo produženje dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina s početkom 2030. godine, kada završi usklađivanje odlaska u mirovinu za žene dinamikom od tri mjeseca godišnje, tako da bi se 2038. odlazilo u mirovinu sa 67 godina starosti.

 

Razlozi za taj prijedlog su što Hrvatska ima relativno staru dobnu strukturu, životna dob se produžuje i vrlo brzo će nedostajati radnika za slobodna radna mjesta. U interesu nam je da se što više aktivira dobna skupina od 50 godina i više, da ostanu u radnom procesu poštujući specifičnosti pojedinih zanimanja kao što su vatrogasci, policajci, vojnici, ribari i drugi, rekao je Mrsić.

 

Podsjetio je da se od iduće godine mirovine usklađuju s rotirajućom, povoljnijom formulom (70 posto povoljnijeg faktora i 30 posto nepovoljnijeg u kojoj je jedan faktor porast plaća, a drugi porast troškova života), s ciljem da udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći ne padne ispod 40 posto. Time smo trasirali put mirovinskog sustava u slijedećih 30 godina i smatramo da treba ostati na prvom i drugom stupu, ali i promijeniti način isplate mirovina iz njih, rekao je.

 

Uvođenjem dodatka od 27 posto za korisnike mirovina iz prvog stupa napravili smo neravnotežu prema onima iz drugog mirovinskog stupa, pa se predviđa da će se taj dodatak uključiti u mirovine iz drugog stupa. Prema izračunima, odnos plaće i mirovine iz prvog i drugog stupa bit će oko 60 do 70 posto za one koji u mirovinu budu išli 2027. Bez predloženih promjena ta mirovina bi bila između 20 i 30 posto plaće, upozorio je.

 

Mrsić je istaknuo da se u mirovinskom sustavu žele ujednačiti tipovi mirovine kako bi postojala samo jedna, pa bi tako minimalna zamijenila pojam najniže i bit će u visini 100 posto od aktualne vrijednosti mirovine za svaku godinu radnog staža, a do sada je bila 97 posto. Time želimo pojačati socijalno-zaštitni karakter mirovina u sustavu generacijske solidarnosti, naglasio je Mrsić.

 

Izmjenama zakona radi smanjenja troškova, isplata mirovina odvijat će se putem tekućih računa osim za korisnike teške invalidnine ili ako u njihovom boravištu nema pošte. Tako će se uštedjeti, a već je lani smanjen trošak sustava za 150 milijuna kuna, rekao je Mrsić.

 

U proteklih mjesec dana smanjen je broj od oko 5400 hrvatskih građana koji nisu imali OIB u HZMO-u za više od polovice, na otprilike 2200 korisnika, izvijestio je Mrsić.

 

Najavio je kako idući tjedan očekuje sastanak radne skupine i nastavak o izmjenama Zakonu o radu koje bi trebale pridonijeti rastu zaposlenosti i smanjenu nezaposlenosti.

 

Predstavnik poslodavaca Damir Kuštrak ocijenio je kako se radi o vrlo dobrom zakonu koji je strateški dobro postavljen, kako bi napravio razliku između mirovina koje su posljedica rada od onih koje su rezultat političkih odluka u raznim vremenima.

 

Nadam se da ćemo za tjedan dana raspraviti drugi i treći mirovinski stup čime bi se vrlo važan segment društva, sadašnji i budući umirovljenici, odveli na dobar put, rekao je Kuštrak.

 

U ime sindikata Damir Jakuš je rekao da je većina sindikalnih središnjica podržala zakon, uz izdvojeno mišljenje u vezi produženja radnog vijeka i dostave mirovina putem pošte, jer smatraju da bi trebalo u obzir uzeti više elemenata.

 

NHS nije podržao zakon upravo iz tih razloga bez obzira što misle, kao i mi, da zakon donosi dosta dobroga, kazao je Jakuš. Smatra da Zakon o mirovinskom osiguranju ne može riješiti lošu demografsku sliku i problem starenja stanovništva produljenjem radnog vijeka, nego otvaranjem novih radnih mjesta.

 

Domagoj Mihaljević upozorava na opasnost "robovskih odnosa"

 

Domagoj Mihaljević, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i demokraciju (BRID), slaže se da vlasnici poduzeća podržavaju formu mini-poslova jer mogu maksimalno uvjetovati visinu nadnice. Pogotovo u uvjetima krize, a često ne plaćaju poreze ni doprinose, pa radikalno smanjuju trošak rada. „Ovaj zakon značio bi novu snažnu afirmaciju i nametanje moći kapitala“, rekao nam je on, „dok je radnik prisiljen posve se prilagoditi zahtjevima fleksibilnosti u pogledu vremena, prostora i radničkih normativa“.

 

Radničko vrijeme na poslu tako postaje amorfno i nedefinirano, a radnici gube mogućnost da si normalno planiraju život. „Posao im postaje nalik zatvoru, pa zbog svega toga treba spriječiti donošenje ovakvih mjera po kojima se ljudi zapošljavaju, ali kao robovi“, zaključuje Domagoj Mihaljević. Optimizam mu pritom bar donekle daje visoka razina društvenog konsenzusa oko ove važne teme, iz čega se izdvajaju tek politička vlast i ekonomska elita.

 

DW.DE



21. 11. 2013.

Radno vrijeme isključivo će raspoređivati gazda

 

EKSTRA FLEKSIBILIZACIJA: MRSIĆ IZIGIRAO SINDIKATE U PRIJEDLOGU ZOR-a



Resorno ministarstvo prvo je pristalo, a potom zanemarilo sindikalni zahtjev da se preraspodjela radnog vremena isključivo može ugovarati kolektivnim ugovorom.



(NOVI LIST) ZAGREB»Ministarstvo rada i mirovinskog sustava izigralo je sindikate i u zadnjoj verziji izmjena Zakona o radu uvelo još fleksibilniju regulaciju preraspodjele radnog vremena. Tako iz zakonskih odredbi proizlazi da će radnik, bez ikakve kontrole sindikata, dakle odlukom poslodavca, moći raditi do 56 sati tjedno. Kolektivni ugovor, pak, u priču ulazi ako se radi 60 sati tjedno.

 

Pritom, u četveromjesečnom razdoblju, prosječna tjedna satnica radnika ne smije prelaziti 48 sati tjedno (40 redovnih i osam prekovremenih). No, nejednak raspored radnog vremena, kolektivnim ugovorom može biti ugovoren i na razdoblje duže od četiri mjeseca, odnosno za najduže šest mjeseci. Takvo uređenje potpuno je u suprotnosti s onim na što je resorno ministarstvo koncem listopada pristalo, a nakon što su Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisni hrvatski sindikati izašli s pregovora o ZOR-u i održali prosvjed. Potom je resorno ministarstvo pristalo na njihov zahtjev da se preraspodjela radnog vremena isključivo može ugovarati kolektivnim ugovorom. Nova odredba različita je i od odredbe zakona koja se do nedjelje nalazi u javnoj raspravi i iz koje je jasno da se preraspodjela rada duža od 48 sati tjedno ne može regulirati odlukama poslodavca, već isključivo kolektivnim ugovorom.

 

Platforma za razgovor

 

U resornom ministarstvu tvrde kako nije točno da su pristali na sindikalni zahtjev, već da je sindikatima rečeno da se njihov prijedlog »prihvaća kao platforma za razgovor«. Međutim, da to baš i nije tako svjedoči činjenica da su sindikati imali četiri zahtjeva, tri su prihvaćena, a jedan kompromisno reguliran. Od tri prihvaćena, dva su ugrađena u zakon – izbrisan je financijski uvjetovani otkaz, a pravilnici o radu se ne ukidaju. Kompromisna odšteta u slučaju sudskog raskida ugovora također je unesena u zakon. Da nije riječ o »mamljenju« sindikata za pregovarački stol svjedoči i opežan dopis kojeg je resorno ministarstvo 28. listopada uputilo sindikatima i u kojem ministarstvo rada objašnjava potrebu fleksibilizacije radnog vremena kako bi se poslodavcima omogućila odgovarajuća fleksibilnost u organizaciji radnog vremena radi njihove kvalitetnije prilagodbe dinamičnom tržištu. Nakon detaljnog objašnjenja zbog čega se ne slaže sa sindikalnom bojazni da će takva preraspodjela dovesti do prekomjernog rada, resorno ministarstvo navodi: »Međutim, uvažavajući okolnosti da su sindikati važan segment u sprečavanju zlouporaba u primjeni odredbi o organizaciji radnog vremena, te da u tom smislu mogu preventivno djelovati i u odnosu na sprečavanje prekomjernog rada radnika koji za posljedicu može imati ugrožavanje zdravlja i sigurnosti radnika, Ministarstvo prihvaća prijedlog sindikata da se kroz kolektivne ugovore omogući organizacija radnog vremena kojom bi se radniku odredio rad dulji od 48 sati tjedno«. Tom rečenicom, resorno ministarstvo prihvatilo je jedan od sindikalnih zahtjeva, a upravo činjenica da su njihovi zahtjevi prihvaćeni vratila ih je ponovo za pregovarački stol.

 

Zakon nije izbrušen

 

Desetak dana kasnije, odnosno 7. studenog uoči upućivanja ZOR-a u javnu raspravu, novinarima je u resornom ministarstvu još jednom potvrđeno da je u dijelu preraspodjele radnog vremena prihvaćen sindikalni zahtjev te da će rad duži od 48 sati tjedno, ali ne više od 56 sati tjedno biti moguć »samo ako je tako predviđeno kolektivnim ugovorom«. Naravno i u tom slučaju prosječan broj sati u razdoblju od četiri mjeseca ne bi smio biti veći od fonda sati kao da je radnik radio 48 sati (40 sati redovnog rada i osam prekovremenih).

 

Javna rasprava o ZOR-u okončava se u nedjelju, a plan je da se zakon početkom prosinca nađe na Vladi kako bi u saborsku proceduru ušao prije zimske stanke. Premda, Vlada nema nikakvih rokova za donošenje tog zakona koji nije izbrušen s poslodavcima i sindikatima, a oba socijalna partnera više su nego nezadovoljna odnosom resornog minsitarstva prema njima. Shvatili su, naime, da su razgovori s njima vođeni radi forme, a da je resornom ministarstvu jedini cilj bio sniziti indeks zaštićenosti radnika. No, i javnost je u zabludi, jer je u javnoj raspravi na koju se mogu javiti svi građani dokument koji sadržajno ne odgovara onom što su poslodavci i sindikati dobili prije dva dana i na što se trebaju očitovati do kraja tjedna.

 

Olakšan postupak redovitog otkaza

 

Novim zakonskim prijedlogom, dodatno se olakšava postupak redovitog otkaza ugovora o radu. Naime, kod poslovno uvjetovanog otkaza poslodavac će trebati voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. No, izbačena je odredba po kojoj se poslovno uvjetovani otkaz ne može dati radniku ako ga poslodavac može zaposliti na drugim poslovima. I dok se sada kolektivnim ugovorom (ako posebnim propisom nije drugačije uređeno) mogu urediti iznimke od primjene odredbi o dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor, novost o kojoj u dosadašnjem tijeku pregovora nije bilo riječi kazuje da će se te iznimke moći određivati i bez kolektivnog ugovora.

 

Gabrijela GALIĆ

 



 

 

 

20. 11. 2013.

 

Pismo NHS-a i SSSH klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru o Zakonu o mirovinskom osiguranju

 

 

Poštovane zastupnice i zastupnici,


Uoči saborske rasprave o Prijedlogu zakona o mirovinskom osiguranju, želimo vas izvijestiti kako tijekom javne rasprave kao i rasprave na Gospodarsko-socijalnom vijeću, predloženo podizanje dobi za umirovljenje na 67 godina, kao i nekoliko drugih odredbi na koje vam ovom prilikom želimo skrenuti pozornost, Savez samostalnih sindikata Hrvatske nije podržao (podržavajući ostali dio ZOMO-a), a Nezavisni hrvatski sindikati nisu podržali ZOMO u cjelini.

 

Podizanje životne dobi za ostvarenje prava na mirovinu


Vezano uz predloženo podizanje uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu (članci 33. i 35.) na 67, odnosno 62 godine, ističemo da se u najvećem broju članica EU u mirovinu odlazi sa 65 godina, te da je samo nekoliko država povisilo tu granicu. Istovremeno,  u nizu zemalja ta je granica i dalje niža od 65 godina (npr. Francuska, Češka, Slovenija, Bugarska...). Budući da niti očekivano trajanje života u RH (koje je još uvijek značajno niže nego u starim članicama), niti trendovi na tržištu rada (visoka nezaposlenost, široko prisutna diskriminacija pri zapošljavanju starijih radnika) ne opravdavaju podizanje dobi za umirovljenje, smatramo da se u ovom trenutku radi o nepotrebnom potezu bez učinka na održivost mirovinskog sustava (osim skupljanja „pozitivnih bodova“ kod Svjetske banke, MMF-a…) – čiji temeljni problem nije starenje stanovništva, nego niska stopa zaposlenosti! 



Iako je moguće da će se navedeni uvjeti promijeniti do 2031. godine i opravdati podizanje dobi za umirovljenje, jednako je tako moguće i da se to neće dogoditi (npr. uslijed globalnog trenda rasta nezaposlenosti u posljednjih 30-ak godina, te negativnih posljedica povećanja socijalnih nejednakosti i egzistencijalne nesigurnosti kao i utjecaja klimatskih promjena na trajanje života). Pritom poseban problem predstavlja činjenica da ovakva reforma, bez istovremenih mjera koje će omogućiti starijim radnicima da zaista ostanu na tržištu rada (prilagodba radnih mjesta, promocija cjeloživotnog učenja, borba protiv diskriminacije na osnovi dobi i spola), osuđuje velik broj građana na nezaposlenost i siromaštvo u posljednjoj fazi radnog vijeka. Stoga će podizanje dobi za umirovljenje biti primjereno razmatrati tek kada i ako se promjene navedeni trendovi, ali i tada samo uz široku javnu raspravu (koja je ovoga puta izostala!). Ponavljamo kako je za ovako dugoročne ključne reforme nužno postići društveni konsenzus, pa i  politički u smislu postizanja suglasnosti pozicije i opozicije, a ne svojom odlukom obvezati četiri ili pet budućih vlada na provedbu!. No pri tom ne smije biti zaboravljeno da se ovdje ne radi ni o kakvom „tehničkom“ pitanju, s odgovorom koji bi automatski proizlazio iz financijskog stanja mirovinskog sustava, već o suštinski političkom pitanju. Dob odlaska u mirovinu predstavlja društveni odgovor na pitanje koliko dugo želimo raditi i kakve mirovine želimo primati, i stoga na njega nema jednoznačnog i univerzalno primjenjivog odgovora.



Institut starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja


Iako podržavamo uvođenje novog instituta starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja (članak 34.), upozoravamo da predloženo rješenje diskriminira žene, budući da propisuje isti uvjet za stjecanje prava (41 godina staža i 60 godina starosti), a nije isteklo prijelazno razdoblje ujednačavanja uvjeta za umirovljenje za muškarce i žene. Kako bi se izbjegla diskriminacija jednakim postupanjem prema nejednakim kategorijama osiguranika za vrijeme trajanja prijelaznog razdoblja, uvjet za žene bi do tada morao biti proporcionalan uvjetu za starosnu mirovinu za žene, odnosno postepeno se povećavati sukladno prijelaznom razdoblju ujednačavanja. Također, podsjećamo na zahtjeve sindikata višekratno isticane tijekom proteklih godina, kojima smo tražili priznanje prava na starosnu mirovinu samo temeljem staža osiguranja, a sve kako bi se dugogodišnjem radu i uplatama u mirovinski sustav dalo mjesto koje zaslužuje.



Bez penalizacije u slučaju stečaja


Iako podržavamo prijedlog odredbe kojom se priznaje pravo na prijevremenu starosnu mirovinu bez „penalizacije“ onim osiguranicima koji su bez posla ostali zbog stečaja te u razdoblju od 2 godine nisu bili u mogućnosti pronaći posao (članak 36.), mišljenja smo da je razdoblje od 2 godine predugo te da je trebalo propisati kako svaki rad u ukupnom trajanju do 6 mjeseci ne predstavlja prekid razdoblja od 2 godine. U protivnom smatramo kako će ostvarenje predloženog prava biti onemogućeno ili znatno otežano. Dodatno, mišljenja smo kako je navedeno pravo trebalo na jednaki način priznati i onim osiguranicima koji su bez posla ostali bez svoje volje u postupku kolektivnog viška ili pojedinačno. 


Zasnivanje radnog odnosa za umirovljenike


Vezano uz odredbe kojima se određenim kategorijama umirovljenika dopušta zasnivanje radnog odnosa bez obustave isplate mirovine (članak 99.), ističemo kako takav rad može biti prihvatljiv, samo uz uvjet da na tržištu rada oni nisu konkurencija mladim ljudima u smislu uvjeta rada (zapošljavanje umirovljenika putem ugovora o djelu za poslove koji imaju karakter radnog odnosa) te da takav rad ne znači umanjivanje odgovornosti države za osiguranje dostojnog života u starosti (odnosno primjerene razine mirovina), te prebacivanja odgovornosti na pojedinca (kojem se „omogućuje“ da radom u starosti osigura egzistenciju), upravo u vremenima kada bi se odgovornost države na ovom području trebala povećavati (uslijed globalne ekonomske nestabilnosti, sve dužih razdoblja nezaposlenosti i povećanja atipičnih oblika rada).


Ukidanje prava na dostavu mirovine putem pošte


Vezano uz ukidanje prava na dostavu mirovine putem pošte na teret državnog proračuna (članak 96.), smatramo da bi pritom uz ekonomske razloge (ušteda za javne financije) u većoj mjeri trebalo u obzir uzeti i one socijalne, odnosno prepreke koje starija životna dob nosi kako u smislu pokretljivosti, tako i u smislu vladanja bankarskim uslugama. Stoga smatramo da bi se novo rješenje trebalo odnositi samo na nove umirovljenike, a svim postojećim trebalo bi omogućiti da i dalje primaju mirovinu putem pošte na teret državnog proračuna, budući da nije primjereno prisiljavati umirovljenike u dobi od 80 ili više godina da po prvi puta u životu otvaraju bankovni račun.


Zaključno


Zaključno, neprihvatljivim smatramo što se (još jednom!) nije pristupilo nužnoj sveobuhvatnoj i sustavnoj reformi mirovinskog sustava, temeljenoj na ozbiljnim analizama, podacima i izrađenim simulacijama, kao i široj javnoj i stručnoj raspravi u cilju postizanja društvenog konsenzusa. Iako Prijedlog Zakona o mirovinskom osiguranju sadrži i niz poboljšanja (kako za umirovljenike i osiguranike, tako i sam sustav), „mirovinska reforma“ i dalje se nastavlja parcijalnim i postepenim zahvatima u sustav, čije je posljedice teško sagledati, a koji pritom ne pružaju jamstvo rješavanja njegovih temeljnih problema (jamčenje socijalne sigurnosti u starosti - adekvatna razina mirovina, socijalna pravednost sustava, održivost). 


Uz potrebu da se sustavno riješi problem aktualne vrijednosti mirovine koja je 1998. postavljena prenisko (što je uzrokovalo potrebu za dodatkom od 27 posto za nove umirovljenike), vrijeme je da se počne ozbiljnije razmišljati i o posljedicama postojećeg modela mirovinskog osiguranja za današnje generacije mladih radnika. Naime, uz prevladavajuće trendove na tržištu rada (porast atipičnih oblika rada koji su u manjoj mjeri pokriveni doprinosima, sve češća i duža razdoblja nezaposlenosti i dr.), današnjim mladim radnicima bit će sve teže ostvariti primjerenu razinu mirovine (uslijed niskih i neredovitih uplata). Stoga će u budućnosti biti sve teže vezati mirovine uz staž i doprinose, odnosno bit će potrebno razmišljati o uvođenju novih redistributivnih elemenata u mirovinski sustav (unatoč svim tezama o problemima održivosti mirovinskih sustava, tvrditi da današnja europska društva, koja se nalaze na većoj razini društvenog blagostanja nego ikada ranije u povijesti, nisu u stanju osigurati svojim građanima primjerene prihode u starosti - naprosto je cinično). Nažalost, uslijed nedostatka šire rasprave i sustavnog pristupa reformi te analitičkih podloga, odgovori na ova, kao i na niz drugih pitanja, ponovo su izostali. 

 

                       S poštovanjem,



Krešimir Sever, NHS, predsjednik
Mladen Novosel, SSSH, predsjednik

 



21.11.2013.

 

EKSKLUZIVNO: NOVI ZAKON O RADU Radit će se do 60 sati tjedno, a moguć otkaz i trudnici

                         

Radno vrijeme ipak bi se trebalo fleksibilizirati na način da se u određenom razdoblju može raditi i do 56 sati tjedno, ali ukupan broj radnih sati u razdoblju od četiri mjeseca mora svesti na prosječnih 40 sati tjedno odnosno 48 sati s prekovremenim satima. Iznimno, ako je tako uređeno kolektivnim ugovorom, moguće je raditi i do 60 sati tjedno. Stoji to u najnovijem prijedlogu novog Zakona o radu Ministarstva rada i mirovinskog sustavao kojem bi Vlada, sindikati i poslodavci trebali nastaviti pregovarati početkom idućeg tjedna.

 

Ministarstvo rada dostavilo je najnoviji zakonski prijedlog sindikatima i poslodavcima uz dogovor da dok traju pregovori niti jedna strana ne izlazi u javnost. Ipak, kako je taj dokument proslijeđen između brojnih pregovarača i analitičara u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i sindikata, donosimo najnoviji prijedlog. Sindikati i poslodavci do petka moraju dostaviti svoje očitovanje na zakon, međutim, već sada je jasno da se ni ovaj put neće uspjeti dogovoriti.

 

Bijes na fleksibilizaciju

 

Naime, Ministarstvo je u konačni prijedlog uvelo neke sasvim nove izmjene o kojima se do sada nije uopće pregovaralo, a neke odredbe koje su praktički već bile dogovorene ponovo promijenilo. Sindikati su tako doslovno bijesni na fleksibilizaciju radnog tjedna i do 56 odnosno 60 sati tjedno jer je ranije već bilo dogovoreno da radni tjedan može trajati najdulje do 48 sati tjedno. Poslodavci su zadovoljni tom odredbom, ali su putem izgubili neke druge ustupke.

 

- Ministarstvo je prihvatilo naš zahtjev za fleksibilizacijom radnog vremena, ne u obimu u kojem smo tražili, ali ipak dovoljno da poslodavcima olakša poslovanje i smanji troškove plaćanja prekovremenih sati.

 

Srednje rješenje Vlade

 

No, zbog prihvaćanja našeg zahtjeva oko radnog vremena, vratili su na staro odredbe koje su nam ranije već uvažili kao što je način određivanja naknade plaće, izvanredni otkaz trudnica te bolovanje, dopust i godišnji odmori koji nisu trebali prekidati otkazni rok - stoji u analizi HUP-a koju su pripremili za svoje članove. Tako su sindikati, čini se, izgubili bitku za nešto blaže uvođenje fleksibilizacije radnog tjedna, a poslodavci odredbu prema kojoj bolovanje ili godišnji odmor ne bi mogli prekidati otkazni rok.

 

Ministarstvo se odlučilo za srednje rješenje prema kojem ugovor o radu prestaje maksimalno šest mjeseci nakon uručenja otkaza, bez obzira na bolovanje. U zadnji prijedlog Ministarstva uvrštena i sasvim nova odredba o kojoj se do sada nije pregovaralo, a to je obveza radnika da obavijesti poslodavca o bolesti ili drugim okolnostima koje ga onemogućuju u radu i tijekom trajanja radnog odnosa, a ne samo prilikom sklapanja ugovora o radu.

 

Austrijski model uplata

 

U konačnom prijedlogu Ministarstvo rada odustalo je i od uvođenja sasvim novog sustava otpremnina po uzoru na austrijski model uplate doprinosa za sve radnike. Otpremnine tako ostaju iste kao i do sada, premda su poslodavci očekivali smanjenje troškova otkazivanja.

 

- Nisu prihvaćeni prijedlozi HUP-a koji su se odnosili na jednostavnije otkazivanje ugovora o radu, uključujući i otvaranje mogućnosti otkazivanja zaštićenim skupinama u slučaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Ponovo je vraćeno i staro pravilo o naknadi plaće na način da se ta naknada određuje kao prosječna plaća u prethodna tri mjeseca - stoji u analizi HUP-a.

 

Smanjiti indeks zaštite

 

Najveći set izmjena predviđen je u odredbama o otkazivanju ugovora o radu čime, procjenjuju pregovarači, Vlada želi pod svaku cijenu smanjiti indeks takozvane zakonske zaštite zaposlenja koji se prati u svim relevantnim analizama o konkurentnosti i prema kojem Hrvatska uvijek zaostaje.

 

- Nama je najnoviji prijedlog Ministarstva potpuno neprihvatljiv jer smo izigrani oko odredbi kao što je fleksibilizacija radnog tjedna do 48 sati kojima su nas vratiti u pregovore, a sada ih vraća na početak - ističe Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

 

Novim ZOR-om omogućuje se otkaz trudnicama i drugim zaštićenim kategorijama radnika ako poslodavac ide u likvidaciju, kod poslovno i osobno uvjetovanog otkaza brisana je obveza traženja drugog posla za radnika, a nema više ni obveze izrade programa zbrinjavanja viška. Poslodavcu ipak ostaje obveza savjetovanja s radničkim vijećem ili sindikatom o zbrinjavanju viška radnika.

 

Privremeno zapošljavanje ograničeno na tri godine

 

Olakšano je i zapošljavanje preko Agencija za privremeno zapošljavanje jer je ograničenje takvog zapošljavanja pomaknuto s jedne na najviše tri godine.

 

U slučaju sudskog raskida ugovora o radu gornja granica naknade štete smanjena je sa 18 na 8 plaća. Rok zastare prava iz radnih odnosa produljuje se s tri na pet godina.

 

Javna rasprava o Zakonu o radu traje do nedjelje, a u Ministarstvu rada planiraju zakon uvrstiti na Gospodarsko-socijalno vijeće 29. studenoga. Zakon bi trebao ići na Vladu 5. prosinca, a u primjenu od početka 2014.

 

fleksibilno uređenje radnog vremena

 

Vlada: radno vrijeme fleksibilizira se na način da se u određenom razdoblju može raditi i do 56 sati tjedno, ali ukupan broj radnih sati u razdoblju od četiri mjeseca mora se svesti na prosječnih 40 sati tjedno odnosno 48 sati s prekovremenim satima. Kolektivnim ugovorom moguće je ugovoriti i do 60 sati tjedno.

 

HUP: relativno zadovoljni jer je gornja granica osam sati više nego sada, tražili do 60 sati bez obzira na kolektivni ugovor

sindikati: potpuno im je neprihvatljivo, traže ograničenje od najviše 48 sati tjedno

 

štrajk zbog neisplate plaća

 

Vlada: štrajk se može pokrenuti i za jedan dan kašnjenja plaće

HUP: nezadovoljni jer je štrajk moguć čim je plaća dospjela, a nije isplaćena

sindikati: zadovoljni

 

uvjeti za otpremnine

 

Vlada: odustala od svog prijedloga novog modela sustava otpremnina uplatom posebnog doprinosa za sve radnike, sve ostaje kao i do sada

HUP: nezadovoljni, tražili smanjenje troškova otpremnina

sindikati: zadovoljni

 

bolovanje tijekom otkaznog roka

 

Vlada: bolovanje prekida otkazni rok, ali ograničeno do šest mjeseci od uručenja otkaza

HUP: nezadovoljni, tražili da se bolovanjem ne prekida otkazni rok

sindikati: nezadovoljni, traže opciju kao do sada da bolovanje prekida trajanje otkaznog roka

 

uvjeti za otkaz ugovora o radu

 

Vlada: omogućen otkaz trudnicama i drugim zaštićenim kategorijama radnika ako poslodavac ide u likvidaciju, kod poslovno i osobno uvjetovanog otkaza brisana je obveza traženja drugog posla za radnika, nema više obveze izrade programa zbrinjavanja viška

HUP: relativno zadovoljni, tražili još jednostavnije otkazivanje ugovora o radu, uključujući i otvaranje mogućnosti otkazivanja zaštićenim skupinama u slučaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa

sindikati: neprihvatljive su im nove odredbe

 

zapošljavanje preko agencija

 

Vlada: ograničenje zapošljavanja preko agencija za privremeno zapošljavanje podignuto je s godine dana na tri godine

HUP: relativno zadovoljni jer su ostale ostale restrikcije

sindikati: nezadovoljni rješenjem

 

 



 


Generalni štrajk - tko tu kome laže?

 

Piše: Mate Kapović
Objavljeno prije sat vremena

27.01.2014.

 

DOSTA se govori o generalnom štrajku, no hoće li ga biti i koji će biti rezultat tek treba vidjeti. Našim se sindikatima, a još više sindikalnim vođama, sasvim sigurno mogu uputiti vrlo opravdane kritike, ali ne može se reći da nisu u medijima vrlo zorno objasnili kakve promjene novi Zakon o radu (ZOR) nosi za radnike.



S druge strane, potpuno je pravu i Marinko Čulić kada za sindikate kaže u Novostima: "Oni ovaj generalni štrajk zamišljaju kao rat protiv sadašnje Vlade, što djelomično jeste dobro odabrana tema, jer je ona formalno kreator novog radnog zakonodavstva. Ali kada bi bacili pogled u istočno susjedstvo, vidjeli bi da praktički u dlaku isto takvo zakonodavstvo pripremaju i u Srbiji. A to znači da je ovdje Milanovićeva vlada samo u epizodnoj ulozi, a glavnu ulogu igra sadašnji politekonomski sustav koji ona samo opslužuje, kao što će ga sutra vjerno opsluživati i Karamarkova ili bilo koja druga vlada."



Ima li koristi od štrajkanja?



Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) kaže da nema nikakvog razloga za štrajk, a s njima se slaže i Vlada. No od kapitalistâ i vlasti se ni ne može očekivati drugo mišljenje, skoro da ih je izlišno uopće i pitati što o tome misle. Naravno da ni jedan kapitalist ne želi da mu radnici prestanu raditi, kao što nijedna vlast ne želi nikakve štrajkove, prosvjede i slično talasanje. S druge strane, radnici i sindikati svakako imaju pravo na štrajk. Pitanje koje se ovih dana postavlja je hoće li od štrajka biti ikakve koristi i može li se štrajkanjem uopće išta postići?



Odgovor je vrlo jasan. Da u povijesti nije bilo štrajkova (naravno, ne samo štrajkova, nego i drugih vidova političke borbe ‒ protestâ, javnih kampanja, stranačkog organiziranja, pobunâ, pa i revolucijâ...), danas ne bismo imali vjerojatno nijedno od pravâ u kojima uživamo. Počevši od samog prava na štrajk, osmosatnog radnog vremena, prava na slobodan vikend, prava na plaćeni godišnji odmor, prava na sigurnost na poslu, prava na bolovanje, prava na plaćenu mirovinu, zabrane rada djece itd. Ova i druga prava, postignuta dugotrajnim radničkim borbama kroz povijest, ni danas ne vrijede svugdje niti ima ikakve garancije da će vrijediti zauvijek.



Radnička prava (kao ni druga prava ‒ npr. opće pravo glasa) nisu pala s nebesa i do njih nije došlo pukom milošću kapitalistâ ili neke vlasti. Ona nisu poklonjena ‒ ona su izborena. A kako su i izborena, isto tako mogu biti opet i oduzeta. To je i trend koji vidimo u čitavom svijetu od 1980. naovamo (tzv. neoliberalni period) ‒ radnička prava se smanjuju, moć sindikatâ sustavno ruši, a u razvijenim zemljama realne radničke plaće stagniraju. O oduzimanju se mnogih od stečenih prava stalno govori (tako je ministar Mrsić nedavno naglasio da se moramo pomiriti s činjenicom da vremena više ne dopuštaju radno vrijeme po principu osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna), a neka se pokušavaju ukinuti upravo ovim novim zakonom. Borba za radnička prava se ne odvija samo kod nas ‒ recimo, u SAD-u su upravo u toku borbe za povećanje minimalca, koje su u nekim gradovima i saveznim državama već uspjele, dok drugdje još traju.



Čak i ako se odustane od ZOR-a, kao što je to bilo 2010. pod prijetnjom referenduma, razlogâ za štrajkanje ima napretek. Od potpuno besperspektivne ekonomske politike do realno već pola milijuna nezaposlenih. S obzirom da u Hrvatskoj nema stranke poput grčke SYRIZA-e, koja Grčkoj nudi bar slabašnu nadu da bi nakon idućih izbora moglo doći do radikalnijeg i potrebnog zaokreta u ekonomskoj politici, osim pritiskanja odozdo zasad i nema drugog izbora. Jedini način da radnici i sindikati pokušaju zaustaviti bar dio negativnih trendova koji idu protiv njihovih interesa i da se eventualno pokrenu neki pozitivniji trendovi jest da se vlast na to jednostavno prisili ‒ štrajkovima, prosvjedima, javnim kampanjama.



Borba radnikâ u javnom za radnike u privatnom sektoru



Uočljiva je tendencija među dobrim dijelom medijskih aktera da se napravi razdor između radnikâ u javnom i privatnom sektoru. No na stranu to što bez radnikâ u javnom sektoru (učiteljâ, liječnikâ, smetlarâ itd.) ne bi bio moguć ni posao radnikâ u privatnom sektoru, njihove su sudbine izravno povezane i na druge načine. Što su plaće i prava slabija u javnom sektoru, to će biti lošija situacija i u privatnom sektoru. To je, uostalom, i jedan od razlogâ zašto se HUP tako žestoko zalaže za mjere štednje i novi ZOR.



Novi ZOR će utjecati na sve radnike (u oba sektora), kao i na one koji će u budućnosti ili raditi ili imaju nekoga tko radi ‒ nezaposlene (radnike bez posla), učenike i studente (buduće radnike i djecu radnikâ), penzionere (bivše radnike i roditelje sadašnjih radnika). No nema sumnje da će njegove posljedice ipak više pogoditi radnike u privatnom sektoru, gdje je razina pravâ i poštovanja zakonâ puno niža i gdje su radnici u puno nepovoljnijem položaju.



Poznata je stvar da su radnici u privatnom sektoru puno slabije sindikalno organizirani (2010. ih je u sindikatu bilo samo 17%), da je mnogima sindikalno organiziranje praktički i zabranjeno, da je mnogima neslužbeno zabranjeno i štrajkanje te da se mnogi boje otkaza ako bi se usudili štrajkati. Tako sindikalist Siniša Miličić za radnike u tekstilnoj, kožarskoj i obućarskoj industriji, čiji je položaj među najtežima, u Novostima ističe da su u malom broju sindikalno organizirani i da neće sudjelovati u mogućem štrajku: "Boje se da ne ostanu bez plaće, a kako su mnogi zaposleni kod privatnikâ na određeno vrijeme, strahuju da bi im se nakon sudjelovanja u štrajku raskinuo ugovor."



Radnici u javnom sektoru su puno bolje sindikalno organizirani (2010. ih je u sindikatu bilo 70%) i, za razliku od radnikâ u privatnom sektoru, u pravilu ne moraju bojati otkazâ ako štrajkaju. Stoga nije čudno da će u eventualnom generalnom štrajku puno više sudjelovati radnici iz javnog sektora. Kako će pak novi ZOR puno teže pogoditi radnike u privatnom sektoru (iako i u javnom sektoru ima sve više nesigurnog rada na neodređeno, na studentske ugovore i gdje to ne bi trebalo itd.), iz toga se može zaključiti da će se tu na neki način zapravo radnici u javnom sektoru boriti (i) za prava svojih kolega u privatnom sektoru. Iako je na verbalnoj razini solidarnosti među radnicima manje nego što bi se moglo očekivati, solidarnost će se tu u stvarnosti ipak realizirati. 



Može se pojednostavljeno, dakle, reći da će se radnici iz javnoga sektora u velikoj mjeri boriti za prava svojih kolega (svojih rođaka, prijatelja, susjeda, sugrađana...) u privatnom sektoru, znajući da će tako povratno pomoći i samima sebi. Isto tako, sindikati iz javnog sektora će tako iskazati solidarnost prema onima iz privatnog sektora. Otegotna će okolnost pri tome biti, kako napominje Jovica Lončar, aktivist koji prati sindikalna zbivanja, što "unatoč višestruko većem članstvu, akcijska spremnost unutar sindikatâ javnog sektora također nije na posebno zavidnoj razini".



Tko govori istinu, a tko je prikriva?



Kakvi god bili naši sindikalisti (a ima ih svakakvih), jedno ih ipak razlikuje od suprotne strane (HUP-a). Sindikalisti će uvijek otvoreno priznati da se bore za interese svojih članova (i ostalih radnika) ‒ za to radnici mogu raditi kao ljudi u normalnim uvjetima. Tek će tu i tamo posegnuti i za ekonomističkim opravdanjima tipa "ako smanjite plaće, past će potrošnja" i sl. S druge strane, iz Hrvatske udruge kapitalistâ (HUP-a) nećete ama baš nikad čuti da se boje za svoje profite i da se bore za svoje materijalne interese. O ne, njima su uvijek zapravo na pameti interesi hrvatske ekonomije, briga da se Hrvatskoj ne nanese šteta, da radnici ne bi ostali bez posla, briga za nezaposlene i slične divne stvari. Dapače, oni će vrlo brižno i sa strpljenjem napomenuti da sindikati ne razumiju koliko je teška gospodarska situacija i da će blokiranje promjene ZOR-a utjecati na pogoršanje te situacije, na rast nezaposlenosti itd. Zanimljivo je da se pritom javlja očito proturječje jer ispada da će, u uvrnutoj neoliberalnoj logici, novi zakon po kojem će radnike biti još lakše otpustiti (kao da je to do sada bilo teško) navodno pridonijeti smanjenju (?) broja nezaposlenih.



Pa ipak, interesi naših kapitalista su tu jasni. Posve je bjelodano zašto se oni bore da novi Zakon o radu prođe i, dapače, zašto im je i ovakav prijedlog novog ZOR-a premalo radikalan. Što radnik više radi za iste ili manje novce (npr. putem agencijskog rada), to je veći profit vlasnika poduzeća. Što je radnika lakše otpustiti (po mogućnosti sa što manjom ili bez ikakve odštete), to bolje za poslovanje kapitalista. Uostalom, to će i političari i kapitalisti i sami priznati mantrajući o "konkurentnosti". Naime, oljuštimo li s tog pojma njegove ideološke naslage, "konkurentnost" ne znači ništa drugo doli snižavanje radničkih plaća, smanjenje radničkih prava i svega ostaloga što smeta zgrtanju profita naših "jednopostotnika" (1%). 



Poznata je maksima ekonomskog sustava u kojem živimo da je to sistem u kojem će briga svakoga pojedinca za svoje vlastite interese u konačnici proizvesti zajedničko dobro za čitavo društvo. Dakle, što više svatko bude gledao svoje interese, to će navodno svima biti bolje. Ako radnici i njihove organizacije (sindikati) otvoreno priznaju da se bore za svoje interese ‒ za nepogoršavanje uvjetâ u kojima rade i za plaće koje će im omogućiti normalan život ‒ zašto onda svoje interese (brigu za svoj privatni profit) ne priznaju jednako tako otvoreno i kapitalisti i njihova udruga (HUP)?

 




 


Novi ZOR: 90.000 radnika moći će dobiti otkaz bez obrazloženja!

Zagreb, 13.06.2014., 08:38

 

Autor:N.C.

Mali poslodavci, koji zapošljavaju do pet radnika, moći će tim radnicima uručiti otkaz bez ikakvog obrazloženja.

 

 

 

Mali poslodavci, koji zapošljavaju do pet radnika, moći će tim radnicima uručiti otkaz bez ikakvog obrazloženja. To znači da će preko 90 tisuća radnika, koliko ih trenutno radi kod mikro poslodavaca, vrlo realno bez posla moći ostati kada to poslodavac odluči, a svoj otkaz neće moći sudski osporavati, piše Novi list.

 

Takva odredba stoji u prijedlogu Zakona o radu (ZOR), što ga je resorno ministarstvo rada izradilo nakon provedenih razgovora i 'saslušanja' socijalnih partnera u prethodnim mjesecima. O tom dokumentu sada bi trebali započeti i pregovori.

 

Tri strane već će se danas susresti. No, čini se kako bi ZOR u drugo čitanje mogao biti upućen vrlo brzo te da prevelikog prostora za 'ispravljanje' njegovih odredbi neće biti.

 

Između dva saborska čitanja donekle je ublažena zakonska odredba o preraspodjeli radnog vremena. Naime, raniji prijedlog vlade prema kojem bi se odlukom poslodavca tjedno moglo raditi do 56 sati donekle je ublaženo. Sada se predlaže da tjedna satnica, s uključenim prekovremenim radom, odlukom poslodavca ne može iznositi više od 50 sati. Dulji rad u preraspodjeli, ali najviše do 60 sati tjedno s uključenim prekovremenim satima, može se ugovoriti kolektivnim ugovorom. Raniji prijedlog pretpostavljao je da se kolektivnim ugovorom dogovara rad od 56 do 60 sati tjedno.

 

 

 

U cilju fleksibilizacije radnih odnosa, poticanjem rada kod više poslodavaca, uvodi se mogućnost i da radnik radi kod dva, tri, četiri ili više poslodavaca. Izmjenama ZOR-a i dalje se utvrđuje da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno. No, radnik koji je zaposlen u punom radnom vremenu, »može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno 180 sati godišnje«. Takav ugovor o radu radnik može sklopiti ako mu poslodavac, ili poslodavci s kojima 'prethodno ima sklopljen ugovor o radu, daju pisanu suglasnost'.

 




KULTURA

KULTURA

KULTURA


Umjetnički paviljon

IZLOŽBA traje do 13.05.2018.

 

"Emanuel Vidović -pasatist i modernist"

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518


ŠETNJE Gradom Zagrebom

ŠETNJE Gradom Zagrebom

Klovićevi dvori

IZLOŽBA

 

"Katarina Velika- Carica svih Rusa"

12.04.-29.07.2018.

uto-ned - 11:00 - 19:00 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434

KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

GK_Komedija

"OPET ON"

22.05.2018. u 19:30 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.


više na :

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434


PUTOVANJA

PUTOVANJA

MILANO i jezera Italije

izlet - 3 dana

28.travanj - 30. travnja 2018.

NOVA PONUDA !!!


PRIJAVE i UPLATE

najkasnije do 12.04.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/putovanja-39517


UMAG 2018._sportske igre

UMAG 2018._sportske igre

SPORTSKE IGRE

 

UMAG

06.-10. lipnja 2018.

 


PRIJAVE U TIJEKU !!!

najkasnije do 01.05.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/sportske%20igre-39519


kultura

kultura

KULTURA


GK Komedija

"JALTA- JALTA"

22.02.2018., četvrtak


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518
 


DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

 

DOMAĆI MED

vrhunske kvalitete

50 kn

 


više na linku: 

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/domaci%20med-53342


ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

 

UPISI u ljetni semestar 2018.

U TIJEKU !


 

CIJENA, članovi SSZSSH KBC Zagreb 

i članovi njihove uže obitelji: 1.290,00 kn

 


 

više na linku:


"KRAPINSKE TOPLICE"

"KRAPINSKE TOPLICE"
 
"KRAPINSKE TOPLICE
Hotel KRAS
"AQUAE VIVAE"
 
 
PONUDA za 2018.
 
više na linku:
 

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "Prima Pharme"

Rebro

 

15 % popusta

na dio asortimana ljekarne

osim ljekova na recept

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/ljekarna%20rebro-39510


BOLNIČAR i NJGOVATELJ

BOLNIČAR i NJGOVATELJ

 

BOLNIČAR i NJEGOVATELJ

osposobljavanje

 

 


 


OSIGURANJE

OSIGURANJE
 
BO ili OTKAZ
 
OSIGURANJE
 

 
više na:

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE

 

NOVO U PONUDI !


 

Frizerski salon "LONDON"

u sklopu "Hotela Rebro"


  • USLUGE I PROIZVODI
  • 20% za članove SSZSSH KBC Zagreb

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/frizerski%20salon%20london-53517


Registracija auta

Registracija auta

 

 

REGISTRACIJA AUTOMOBILA

I

TEHNIČKI PREGLED

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/registracija%20auta-39505

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BESPLATNO BANKARSKO SAVJETOVANJE

 

više na:


STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

  • VIJESTI ....

 

više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/komore%20vijesti-49568

 


SINDIKAT_obavijesti

SINDIKAT_obavijesti

OBAVIJESTI

  • SREDIŠNJICE SINDIKATA
  •  
  • PODRUŽNICE KBC Zg

 


 


ZG VIJESTI

ZG VIJESTI

ZAGREBAČKE VIJESTI

 

više na:

 

KNJIGA DOJMOVA

KNJIGA DOJMOVA
KNJIGA DOJMOVA:
 
 
više na:
 

KONTAKT

KONTAKT

 Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca. 

 

 


Ministarstvo zdravlja

Sindikalna košarica

Dinamika rasta plaća