Bolovanje kroz sudsku praksu .....

iz muzeja Grada Zagreba, "Sokolašice"
iz muzeja Grada Zagreba, "Sokolašice"


 05.06.2013.

 

Više nećete moći tako lako na izmišljeno bolovanje, evo zašto

 

Hrvatska 4.6.2013. 15:00 Ozren Podnar/VLM
 

 

Postoje bolovanje i 'bolovanje'. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) započeo je dvije velike akcije izvanrednih kontrola bolovanja, koje traju i ove godine.

 

 

Iako se stišala afera s koordiniranim otvaranjem bolovanja za velik broj zaposlenika Croatia Airlinesa u jeku spora sindikata i uprave, javnost je dobila povoda prisjetiti se problema neopravdanih bolovanja i troškova koje zbog te prakse snose  poslodavci i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO).
 

Sudeći po rezultatima kontrola koje HZZO provodi od sredine prošle godine, neutemeljeno je skoro 12 posto bolovanja, iako vlada trend laganog pada broja otvorenih bolovanja, korištenih dana i stope bolovanja.  

 

Prema izvješću HZZO-ove službe za nadzor i kontrolu u prošloj je godini, uz redovite kontrole koje kontinuirano obavlja u svim ordinacijama primarne zdravstvene zaštite, Zavod je započeo i dvije velike akcije izvanrednih kontrola bolovanja, koje traju i ove godine.

 

"Akcije izvanrednih kontrola bolovanja započele su kako bi se izvršila revizija što većeg broj bolovanja i zaključila sva neopravdana bolovanja, bilo na teret HZZO-a, bilo na teret poslodavaca", odgovorio nam je glasnogovornik HZZO-a, dr. Nenad Korkut.

 

Pritom su službenici Zavoda, napominje Korkut, vodili računa da nijedan osiguranik koji ima medicinsku indikaciju za bolovanje ne bude zakinut u svojim pravima ili onemogućen u provođenju učinkovitog liječenja ili medicinske rehabilitacije.

 

Dvadeset tisuća simulanata?

 

Prvi val izvanrednih kontrola počeo je krajem lipnja 2012. zahvativši 2713 osiguranika - većinom korisnika dugotrajnih bolovanja - od kojih je 663 (24,5 posto) proglašeno sposobnim za posao.

 

Druga je akcija krenula u studenom 2012., ciljavši ordinacije liječnika obiteljske medicine, kod kojih je stopa bolovanja prekoračila 2,5 posto. Do kraja godine obavljena je kontrola u 861 ordinaciji, pri čemu je obrađeno 12.917 osiguranika i prekinuto 580 bolovanja (4,5 posto).

 

Povrh dvije spomenute izvanredne akcije HZZO je 2012. proveo kontrolu 4591 bolovanja na zahtjev poslodavca, što je rezultiralo okončanjem 25 posto kontroliranih bolovanja. Poigramo li se sa svim pribavljenim podacima, dolazimo do 2.386 prekinuta bolovanja od 20.221 provjerenih.

 

Iz ovog proizlazi da je Zavod proglasio 11,8 posto kontroliranih bolovanja neopravdanima. Ako se taj postotak primijeni na ukupan broj otvorenih bolovanja, zaključujemo da je oko 20.000 radnika bilo na lažnom bolovanju.

 

Kako se provodi kontrola

 

HZZO provodi kontrole bolovanja pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije, a osim uvida u medicinsku dokumentaciju pacijenta, on može biti pregledan u ordinaciji izabranog doktora. U iznimnim slučajevima, kontrola se može provesti na kućnoj adresi osiguranika. Ako osoba zbog zdravstvenog stanja nije sposobna izaći iz kuće, to nije obvezna učiniti.

 

Trajanje bolovanja ovisi o dijagnozi, no nakon šest mjeseci bolovanja zbog iste dijagnoze izabrani doktor upućuje osiguranu osobu na vještačenje liječničkom povjerenstvu radi utvrđivanja mogućeg statusa invalidnosti. Nakon tri godine neprekidnog bolovanja zbog iste dijagnoze, HZZO više ne isplaćuje naknadu za bolovanja.

 

 "Duljina bolovanja za pojedinu bolest predviđena je Pravilnikom o duljini bolovanja, i tog se pravilnika liječnici drže", poručuje Korkut (više informacija na www.hzzo-net.hr/dload/pravilnici/18_01.pdf).

 

U slučajevima u kojima je kontrola utvrdila da izabrani doktor krši ugovorne obveze, protiv prekršitelja su poduzete odgovarajuće mjere, koje uključuju opomenu, novčanu kaznu i u krajnjoj konsekvenci raskid ugovora s HZZO-om. Prošle su godine protiv liječnika koji su neopravdano otvarali bolovanja izrečene 1063 mjere, no pokrenuta su samo četiri postupka raskida ugovora.

 

Provjere daju rezultata

 

HZZO smatra da su kontrole uvjetovale pad stope bolovanja s 3,23 posto u 2011. na 3,12 posto u 2012. 

 

"Smanjivanjem prosječnog broja slučajeva bolovanja i prosječnog broja dana bolovanja po osiguraniku smanjuju se i neopravdana davanja za naknade za vrijeme trajanja bolovanja, a osiguranici na neopravdanom bolovanju vraćaju se u proces rada, što rezultira i povećanjem uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje u Državni proračun Republike Hrvatske", napominje glasnogovornik Zavoda.

 

HZZO vjeruje da su spomenute kontrolne akcije dovele do promjene stava prema otvaranju neopravdanih bolovanja. Po njihovoj ocijeni, postupno se mijenja dugogodišnja praksa prema kojoj se bolovanja, osim zbog medicinskih indikacija, otvaraju i osnovom socio-ekonomskih i gospodarskih prilika.

 

"Način na koji su provedene ove akcije, rezultirao je i značajnim napretkom u radu ovlaštenih doktora HZZO-a, koji su kroz razmjenu iskustava i međusobnu edukaciju ujednačili kriterije za donošenje ocjene o privremenoj nesposobnosti za rad", zaključuje dr. Korkut.

 

Evidentiranje bolovanja nije pravilo

 

Ako vjerujete da svi poslodavci vode evidenciju o radničkim izostancima s posla, u krivu ste. Naravno, većina europskih kompanija, njih 82 posto, vodi takvu evidenciju. No, samo ih 35 posto bilježi uzrok izostanaka, a 27 posto ih mjeri troškove.

 

To su rezultati istraživanja iz 2011., koje je konzaltinška kompanija Mercer provela u 14 europskih zemalja. Najveći je postotak poslodavaca koji ne vode evidenciju o izostancima pronađen u Francuskoj (29 posto), dok je takvih u UK 25 posto, a u Italiji 23 posto.

 

Španjolci (50 posto) i Irci (48 posto) imaju najviše poslodavaca koji mjere troškove radničkih izostanaka, dok talijanske (56 posto) i portugalske (55 posto) kompanije najpreciznije bilježe uzroke izostanaka. 

 

Bugari prvaci bolovanja

 

Mercer je 2009. objavio dosad najopsežnije istraživanje o raznim aspektima bolovanja u Europi, obradivši blizu 800 poslodavaca u 24 države. Prosjek bolovanja po radniku u sve 24 države iznosio je 7,4 dana godišnje, a Bugarska je vrlo uvjerljivo osvojila prvo mjesto s 22 dana godišnjeg izostanka po radniku.

 

Daleko iza Bugarske na drugo se mjesto uvrstio Portugal s 11,8 dana odsustva na temelju bolovanja, dok je "bronca" pripala Česima s 10,8 dana bolovanja.

 

Na dnu se našla Turska s vrlo skromnih 4,8 dana, što znači da prosječni turski zaposlenik ne izbiva s radnog mjesta zbog bolesti niti jedan tjedan. Poslodavci mogu biti zadovoljni i sa zdravljem (ili požrtvovnošću) radnika u UK, Španjolskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Italiji, koji su izostajali manje od sedam dana godišnje.

 

Većina od 73 posto anketiranih kompanija ustvrdila je da je većina bolovanja kratka i da traje do par dana. Samo kod 27 posto anketiranih bolovanja su pretežno duža od sedam dana,  a velike kompanije imaju viši udio dugih bolovanja od malih organizacija. 

 

Koliko se vara u svijetu?

 

Značajan broj zaposlenika širom svijeta izmišlja bolest, sudeći po istraživanju koje je prošle godine objavio Workforce Institue pri američkoj kompaniji Kronos, specijaliziranoj za računalne programe za upravljanje radnom snagom.

 

Kina je u istraživanju zauzela prvo mjesto za 71 posto radnika koji su priznali da su barem jednom otišli na bolovanje iako nisu bili bolesni. Iza Kine se svrstala Indija sa 62 posto pozitivnih odgovora među anketiranima. Najmanje je zabušanata pronađeno u Francuskoj, samo 16 posto. Između ovih krajnosti svrstale su se Kanada i SAD s po 52 posto, UK s 43 posto i Meksiko s 38 posto simulanata.

 

Upitani kakve bi ih promjene u radnim okolnostima mogle navesti da odustanu od lažnog prijavljivanja bolovanja, većina je zabušanata iz ankete navela fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće i pravo na neplaćeni dopust. Francuzi su pak kao mjeru koja bi ih odvratila od simuliranja bolesti istakli slobodne petke ljetom. Po toj shemi, ne bi radili petkom, ali bi nadoknadili izgubljene sate prekovremenim radom u ostale dane tjedna.

 

 

Broj dana bolovanja po radniku godišnje

 

1. Bugarska – 22 dana

2. Portugal – 11,8

3. Češka – 10,8

4. Norveška – 10,2

5. Poljska – 9,6

6. Švedska – 9

7. Francuska – 8,2

8. Mađarska – 8,1

9. Rusija – 7,3

10. Italija – 6,8

11. Njemačka – 6,7

12. Švicarska – 6

13. Španjolska – 5,8

14. UK – 5,5

15. Turska – 4,8

 

IZVOR: Istraživanje Mercera (2009.)

 

 

Bolovanja kod samostalnih djelatnosti

 

I samostalci imaju pravo na naknadu za bolovanje, a za vrijeme nesposobnosti na rad ne moraju plaćati doprinose. Uvjet za dobivanje naknade za bolovanje je prethodno redovito uplaćivanje doprinosa za zdravstveno osiguranje u ime svoje djelatnosti.

 

Prva 42 dana bolovanja fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost moraju dostavljati doznake HZZO-u, koji onda upućuje Poreznoj upravi informaciju o otvorenom bolovanju. Nakon 42 dana naknadu im, kao i zaposlenima, uplaćuje HZZO. Dok su na bolovanju, samostalce se ne zadužuje da plaćaju doprinose. 

 

 



Donesen Pravilnik o kontroli bolovanja

 

 

Člankom 33. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da nadzor nad korištenjem bolovanja, sukladno odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Poslodavac osiguranika od HZZO-a može zahtijevati kontrolu opravdanosti bolovanja za sve vrijeme trajanja bolovanja osiguranika, a pravilnik o kontroli bolovanja donosi ministar nadležan za zdravstvo.

 

 

Upravo na temelju navedene ovlasti iz članka 33. stavka 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ministar zdravstva i socijalne skrbi donio je Pravilnik o kontroli bolovanja, koji je stupio na snagu 10. studenoga 2011.

 

Jedno od prava iz radnog odnosa je i pravo biti privremeno nesposoban za rad, odnosno, kako se to popularnije naziva, na bolovanju. Temeljni propis koji propisuje prava u vezi s privremenom nesposobnošću za rad, pored Zakona o radu svakako je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju.

 

Jedno od temeljnih prava, vezanih uz bolovanje, jest pravo na naknadu plaće. Tako je člankom 25. toga Zakona propisano da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 26. toga Zakona  pripada osiguranicima iz članka 6. stavka 1. točke 1. – 4., točke 6., točke 8., točke 18. i točke 24. toga Zakona, ako posebnim propisom nije utvrđeno drukčije.

 

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju pod pojmom bolovanja za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu toga Zakona smatra odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 26. radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

 

Novodonesenim Pravilnikom o kontroli bolovanja uređuje se postupak i način provođenja kontrole bolovanja osiguranika HZZO-a, vrste kontrole te ovlaštene osobe za provođenje kontrole bolovanja i njihove ovlasti prilikom provođenja kontrole bolovanja.

 

Jedno od javnosti najzanimljivijih pitanja, a koje regulira Pravilnik, jest upravo kontrola bolovanja. Ona se obavlja pri izabranom doktoru primarne zdravstvene zaštite opće/obiteljske medicine koji je nadležan za utvrđivanje prava osiguranika Zavoda na bolovanje prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, propisima donesenim na temelju toga Zakona i općim aktima Zavoda. Kontrola bolovanja može biti redovna i izvanredna.

 

Redovnu kontrolu bolovanjaobavljaju ovlašteni doktori Zavoda u skladu sa Zakonom, propisima donesenim na temelju Zakona i općim aktima Zavoda, a izvanredna seobavlja po nalogu ravnatelja Zavoda, u skladu s općim aktom Zavoda o ovlastima i načinu rada kontrolora Zavoda, kao i u slučaju sumnje na zlouporabu bolovanja.

 

Izvanredna kontrola bolovanja može se obaviti i na temelju pisanog zahtjeva poslodavca osiguranika Zavoda, kojim traži kontrolu opravdanosti bolovanja tog osiguranika, kao i na temelju pisanog zahtjeva samog osiguranika Zavoda, koji u okviru ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja traži kontrolu svojeg bolovanja kod izabranog doktora.

 

Redovna kontrola bolovanja te iznimno i izvanredna, obavlja se uz prethodnu najavu zbog pravodobne pripreme potrebne dokumentacije, kako bi se kontrola mogla obaviti u što kraćem vremenu i bez prekida rada izabranog doktora. Treba napomenuti da su osobe ovlaštene za provedbu kontrole bolovanja osiguranika Zavoda ovlašteni doktori i liječnička povjerenstva Zavoda, koji kontrolu bolovanja osiguranika Zavoda obavljaju pregledom medicinske i druge dokumentacije kod izabranog doktora, a mogu obaviti i pregled osiguranika kada ocijene da je to nužno za utvrđivanje objektivne dijagnoze i zdravstvenog stanja osiguranika.

 

Pod medicinskom dokumentacijom, na osnovi koje ovlaštene osobe Zavoda obavljaju stručno-medicinsko vještačenje bolovanja sukladno Pravilniku, smatra se dokumentacija koja obvezno sadržava podatke o dijagnozi, početku i tijeku bolesti, o provedenim dijagnostičkim i terapijskim postupcima te bolničkom liječenju, o uspješnosti provedenih rehabilitacijskih i drugih terapijskih postupaka, o ocjeni i mišljenju izabranog doktora o potrebi bolovanja, o prethodnim istim ili sličnim zdravstvenim problemima osiguranika, o ocjeni i mišljenju izabranog doktora s nalazom o pregledu osiguranika, te druge podatke o zdravstvenom stanju osiguranika.

 

Bitno je istaknuti da se u kontroli bolovanja utvrđuje postojanje indikacije:

– za korištenje bolovanja,

– za daljnje korištenje bolovanja osiguranika po isteku roka do kojeg je izabrani doktor nadležan utvrđivati pravo na bolovanje i duljinu trajanja bolovanja sukladno Pravilniku o rokovima najduljeg trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti,

– za prestanak korištenja bolovanja i prije isteka roka do kojeg je izabrani doktor ovlašten utvrđivati pravo na bolovanje.

 

Ako se utvrdi da bolovanje nije medicinski opravdano, o tome se obvezno odmah donosi stručno-medicinska ocjena kojom se ujedno utvrđuje datum radne sposobnosti osiguranika na osnovi koje će izabrani doktor prekinuti bolovanje osiguranika (članak 7. Pravilnika).  



Mijenja li se stajalište u vezi prava na bolovanje

za vrijeme otkaznog roka?

 

 

Jedno od spornih pitanja u praksi, na relaciji radnik-poslodavac-HZZO, je ima li radnik pravo na bolovanje, prema propisima o zdravstvenom osiguranju, ako je u otkaznom roku oslobođen obveze rada. Stajališta su različita. U razmatranju navedene problematike naišli smo na jedno novije stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

 

Prema članku 114. stavak 4. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11), ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka.

 

U praksi se dosta raspravlja o dosegu dijela navedene odredbe „i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka“, pogotovo kad je u pitanju pravo radnika na bolovanje. Mišljenja radnika i poslodavaca različita su. Stajalište o tome ima i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO).

 

Prema stajalištu HZZO-a, radnik-osiguranik kojem je privremena nesposobnost za rad utvrđena u tijeku otkaznog roka za vrijeme kojeg je prema odluci poslodavca oslobođen obveze rada, te za koje vrijeme mu poslodavac isplaćuje naknadu plaće u skladu s propisima o radu, nema pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, niti je poslodavac u obvezi osiguraniku isplatiti naknadu plaće prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja.

 

Nastavno na rečeno, izabrani doktor ima obvezu svakoj radno aktivnoj i obvezno zdravstveno osiguranoj osobi s te osnove utvrditi njezinu radnu sposobnost (s medicinske strane), odnosno nesposobnost, pa tako i onoj koja se nalazi pod otkaznim rokom, budući da izabrani doktor o toj činjenici i ne mora imati saznanja.

 

Dakle, prema iznesenom stajalištu HZZO-a radnik, koji za vrijeme otkaznog roka nema obvezu rada, ima pravo na bolovanje, ali bez naknade plaće s te osnove, budući da već prima naknadu plaće kao da radi, s osnove oslobođenja od rada.

 

Dakako, radnici se priklanjaju takvom stajalištu, a poslodavci mu se, logično, protive, no to je još uvijek prevladavajuće stajalište u primjeni propisa iz radnih odnosa.

 

Međutim, u sudskoj praksi, naišli smo na jednu odluku Vrhovnog suda, broj Revr 615/08-2, od 18. veljače 2009.,u kojoj je , čini se, izraženo drukčije stajalište.

 

U tom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu nije prestao radni odnos kod tuženika te ujedno zahtjev kojim se traži poništenje obavijesti – pismena tuženika od 18. travnja 2005.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik odlukom od 30. srpnja 2004. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja uz otkazni rok od dva mjeseca s time da otkazni rok počinje teći od dostave odluke tužitelju,

- da je u odluci o otkazu ugovora o radu navedeno da za vrijeme otkaznog roka tužitelj nije dužan raditi, ali da isti ima pravo na naknadu plaće i na sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka,

- da je odluka o otkazu ugovora o radu uručena tužitelju 31. srpnja 2004., a da je 4. kolovoza 2004. tužitelj započeo koristiti bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad,

- da tužitelj nije osporavao odluku o otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelju 4. svibnja 2005. uručena obavijest direktora tuženika od 18. travnja 2005. u prilogu koje obavijesti su tužitelju dostavljene radna knjižica i odjava na osnovno zdravstveno osiguranje,

- da je tužitelju radni odnos kod tuženika zaključen s danom 30. rujna 2004., odnosno protekom otkaznog roka od dva mjeseca od dana donošenja odluke o otkazu ugovora o radu,

- da su rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, područnog ureda u S. od 25. veljače 2005. poništena izviješća o bolovanju kojima je tužitelju kao osiguraniku i radniku tuženika priznato pravo na bolovanje zbog bolesti od 4. kolovoza 2004., a protiv kojeg je rješenja tužitelj uložio žalbu koja je odbijena rješenjem direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Z.

 

Tužitelj u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iako u pogledu tog revizijskog razloga ne navodi određeno o kojoj bi se konkretno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radilo. Obzirom na navode u reviziji, moglo bi se zaključiti da tužitelj taj revizijski razlog ističe u odnosu na odbacivanje tužbe tužitelja u dijelu gdje je on postavio tužbeni zahtjev za poništenjem obavijesti – pismena tuženika od 18. travnja 2005.

 

Suprotno navodima tužitelja, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a tužba tužitelja pravilno je odbačena u odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu gdje tužitelj traži poništenje obavijesti tuženika od 18. travnja 2005.

 

Naime, pismeno tuženika od 18. travnja 2005. nema značenje odluke kojom bi poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, a u odnosu na koju bi radnik mogao tražiti sudsku zaštitu sukladno odredbi članka 126. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 i 142/03). Radi se o jednostavnoj obavijesti i vraćanju isprava te izdavanju potvrde o zaposlenju na temelju članka 122. Zakona o radu, a koja se obavijest ne može pobijati u sudskom postupku niti se radi o povredi prava iz radnog odnosa.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi u odnosu na odbacivanje tužbe u pogledu takvog zahtjeva pravilno primijenili odredbe članka 16. i 301. Zakona o parničnom postupku. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na odbačaj tužbe tužitelja u tom dijelu.

 

Nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo i kada su utvrdili da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu nije prestao radni odnos kod tuženika. Prema članku 111. stavak 5. Zakona o radu, otkazni rok ne teče, među ostalim, za vrijeme trajanja bolovanja. U konkretnom slučaju ne može se primijeniti ta odredba iz razloga što je tužitelju otvoreno bolovanje zbog bolesti za vrijeme otkaznog roka, kada je tužitelj sukladno odluci o otkazu ugovora o radu bio oslobođen obveze dolaska na rad.

 

Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, područni uredu u S. od 25. veljače 2005. koje je potvrđeno rješenjem direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Z. od 20. travnja 2005., utvrđeno je da nije bilo osnova da se tužitelju utvrdi privremena nesposobnost za rad jer da nije postojala uopće njegova obveza dolaska na rad slijedom čega su poništena izdana izviješća o bolovanju.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi ispravno zaključili da kod tužitelja nije bilo pretpostavki iz članka 111. stavak 5. Zakona o radu odnosno da nije bilo privremene nesposobnosti za rad za vrijeme koje ne bi mogao teći otkazni rok.  



Naknada plaće za bolovanje u vrijeme otkaznog roka

 

 

Postoje određene okolnosti zbog kojih radnici u otkaznom roku neće raditi, odnosno neće biti dužni dolaziti na posao. Uvjet za to je odluka poslodavca, koji će za to vrijeme biti dužan radniku isplaćivati naknadu plaće, ali i priznati mu sva druga prava kao da je radio. Upravo dio odredbe članka 114. stavak 4. Zakona o radu – „i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka“ stvorio je određene dvojbe u praksi, a jedna od njih odnosi se na to ima li radnik u navedenoj situaciji pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

 

 

Za vrijeme otkaznog roka ne postoji uvijek nužnost dolaska na posao. Prema članku 114. stavak 4. Zakona o radu (NN 149/09), poslodavac može radnika na otkaznom roku uputiti kući i za to mu vrijeme isplaćivati naknadu plaće.

 

Naime, ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka.

 

Vezano uz dio navedene odredbe „i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka”postavlja se pitanje ima li radnik u tijeku otkaznog roka pravo na bolovanje i naknadu plaće za bolovanje.

 

Pogledajmo što o tome govore propisi o zdravstvenom osiguranju. Prema odredbi članka 25. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje: ZOZO) pod bolovanjem se, u smislu ZOZO-a, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće iz obveznog zdravstvenog osiguranja, smatra odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 26. ZOZO-a, zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

 

U skladu s tim, radnik-osiguranik kojem je privremena nesposobnost za rad utvrđena u tijeku otkaznog roka za vrijeme kojeg je prema odluci poslodavca oslobođen obveze rada, te za koje vrijeme mu poslodavac isplaćuje naknadu plaće u  skladu s propisima o radu, nema pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, niti je poslodavac u obvezi osiguraniku isplatiti naknadu plaće prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja.

 

Naime, prema članku 32. stavak 2. ZOZO-a, naknada plaće pripada osiguraniku za slučaj bolovanja samo za dane, odnosno sate za koje bi osiguranik imao pravo na plaću, odnosno naknadu plaće prema propisima o radu, ako Zakonom nije drugačije propisano. Dok osiguranik-radnik temeljem odluke poslodavca ne radi, on za to vrijeme ne prima plaću, već naknadu plaće, koju mu je poslodavac dužan isplaćivati cijelo vrijeme za koje na temelju odluke poslodavca ne radi. Dakako, radnik istovremeno ne može primati i naknadu plaće zbog poslodavčeve odluke o nedolasku na rad, i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

 

Ako poslodavac, koji za vrijeme odsustva radnika s rada za vrijeme otkaznog roka na temelju svoje odluke radniku isplaćuje naknadu plaće prema propisima o radu kao da radi (jer radnik u skladu s istom odlukom nema obvezu rada za vrijeme trajanja tog otkaznog roka), ipak radniku isplati naknadu plaće s osnove privremene nesposobnosti za rad, mora biti svjestan da neće imati pravo na povrat naknade plaće u smislu članka 28. stavka 3. i 4. ZOZO-a na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da, u skladu sa ZOZO-om,osiguraniku koji za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nema obvezu rada ne pripada pravo na naknadu plaće u smislu propisa obveznog zdravstvenog osiguranja, i to neovisno o tome isplaćuje li se naknada plaće na teret poslodavca, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ili državnog proračuna.  



Ima li radnik pravo na bolovanje u otkaznom roku

u kojem nema obvezu rada?

 

 

Jedno od pitanja na kojem se već godinama „lome koplja“ u praksi, na relaciji radnik –poslodavac - HZZO, je ima li radnik pravo na bolovanje, prema propisima o zdravstvenom osiguranju, ako je u otkaznom roku oslobođen obveze rada? Stajališta su različita.

 

 

Prema članku 114. stavak 4. Zakona o radu (NN 149/09), ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka. U praksi se dosta raspravlja o dosegu dijela navedene odredbe „i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka“, pogotovo kad je u pitanju pravo radnika na bolovanje. Mišljenja radnika i poslodavaca su različita. Stajalište o tome ima i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO).

 

Prema stajalištu HZZO-a, radnik-osiguranik kojem je privremena nesposobnost za rad utvrđena u tijeku otkaznog roka za vrijeme kojeg je prema odluci poslodavca oslobođen obveze rada, te za koje vrijeme mu poslodavac isplaćuje naknadu plaće u skladu s propisima o radu, nema pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, niti je poslodavac u obvezi osiguraniku isplatiti naknadu plaćeprema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja.

 

Nastavno na rečeno, izabrani doktor ima obvezu svakoj radno aktivnoj osobi obvezno zdravstveno osiguranoj s te osnove utvrditi s medicinske strane njezinu radnu sposobnost, odnosno nesposobnost, pa tako i onoj koja se nalazi pod otkaznim rokom, budući da izabrani doktor o toj činjenici i ne mora imati saznanja.

 

Dakle, prema iznesenom stajalištu HZZO-a, radnik koji za vrijeme otkaznog roka nema obvezu rada, ima pravo na bolovanje, ali bez naknade plaće s te osnove, budući da već prima naknadu plaće kao da radi, s osnove oslobođenja od rada.

 

Dakako, radnici se priklanjaju takvom stajalištu.

 

S druge strane, mišljenja poslodavaca su drukčija. Poslodavcima se razmišljanje da radnik, koji za vrijeme otkaznog roka nema obvezu rada, a ima pravo na bolovanje, čini nelogično, budući da radnik i tako nema obvezu rada, pa onda niti ne može biti privremeno nesposoban za rad, koji status bi onda prekinuo otkazni rok pa se radni odnos radnika samo produžava, i to, naravno, na poslodavčev trošak.

 

Neke inicijative sa strane poslodavca za drukčije razmišljanje od HZZO-a i radnika (a to je da radnik za vrijeme otkaznog roka, u kojem nema obvezu rada, nema pravo na bolovanje) temelje se, među ostalim, i na jednom mišljenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Klasa:110-01/05-01/03, Urbroj: 526-08-05-2, od 17. siječnja 2005., u kojem je istaknuto: „U slučaju bolovanja radnika odobrenog tijekom otkaznog roka, u kojem ga je oslobodio obveze rada, poslodavac može pismenim putem obavijestiti izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite da je radniku dao otkaz i oslobodio ga obveze rada tijekom otkaznog roka te da stoga pošteda od rada nije potrebna radniku koji i onako nije obavezan raditi. Ukoliko bi izabrani liječnik ipak nakon takve obavijesti odobrio bolovanje, poslodavac može pismeno zatražiti nadzor opravdanosti bolovanja sukladno Pravilniku o sastavu, ovlastima i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (NN br. 76/02 i 73/03).“

 

Pomnijim iščitavanjem ključnog dijela navedenog mišljenja da se zaključiti samo da se može zatražiti kontrola opravdanosti bolovanja (iako navedeni Pravilnik, koji danas nije na snazi, a i Pravilnik o ovlastima i načinu rada ovlaštenih doktora i liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji je danas na snazi, i koji u biti isto propisuje, pravo traženja kontrole opravdanosti bolovanja, odnosno prava na bolovanje, jamče izričito osiguraniku, dakle radniku, a ne i poslodavcu, no to pravo poslodavcu pripada prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), što bi trebalo značiti samo da se ima utvrditi je li radnikovo zdravstveno stanje indicirano za otvaranje bolovanja ili ne, odnosno odgovara li šifra i trajanje bolovanja zdravstvenom stanju osiguranika.

 

S druge strane, prema članku 114. stavak 5. Zakona o radu, za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog posla. Isto pravo bi, na odgovarajući način, a sukladno stavku 4. istog članka, trebao imati i radnik koji je oslobođen obveze rada, budući da mu se trebaju priznati, do isteka otkaznog roka, sva prava kao da je radio, a pravo na traženje novog posla jedno je od tih prava.

 

Ako se radniku koji za vrijeme otkaznog roka nema obvezu rada ospori pravo na bolovanje, to znači da mu se ne prekida otkazni rok pa bi to izravno značilo da mu se uskraćuje i pravo na traženje posla. Moguće je, naime, da radnik cijeli otkazni rok provede u bolesti, zbog koje ne može tražiti novi posao, a ako nema pravo na bolovanje, koje bi prekidalo otkazni rok, uskraćuje mu se pravo na traženje zaposlenja, čime bi se stvorilo očito pogodovanje u korist radnika koji za vrijeme otkaznog roka radi.

 

Također, i radnik koji koristi godišnji odmor, u slučaju bolesti, ima pravo na bolovanje, koje onda prekida korištenje godišnjeg odmora. Radi se o identičnoj situaciji kao ovoj o kojoj raspravljamo, budući da radnik također ne radi i prima naknadu plaće. Stoga, mišljenja smo, nema razloga da se radniku, koji u otkaznom roku nema obvezu rada, uskrati pravo na bolovanje.

 

Kako vidimo, stajališta različitih strana dijametralno su suprotna. Sadašnja praksa takva je da radnik i u otkaznom roku, u kojem nema obvezu rada, ima pravo na bolovanje. Poslodavci takvu praksu nastoje promijeniti. Vrijeme će pokazati hoće li u tome uspjeti.  



Mijenja li se stajalište u vezi prava na bolovanje

za vrijeme otkaznog roka?

 

 

Jedno od spornih pitanja u praksi, na relaciji radnik-poslodavac-HZZO, je ima li radnik pravo na bolovanje, prema propisima o zdravstvenom osiguranju, ako je u otkaznom roku oslobođen obveze rada. Stajališta su različita. U razmatranju navedene problematike naišli smo na jedno novije stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

 

Prema članku 114. stavak 4. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11), ako radnik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka.

 

U praksi se dosta raspravlja o dosegu dijela navedene odredbe „i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka“, pogotovo kad je u pitanju pravo radnika na bolovanje. Mišljenja radnika i poslodavaca različita su. Stajalište o tome ima i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO).

 

Prema stajalištu HZZO-a, radnik-osiguranik kojem je privremena nesposobnost za rad utvrđena u tijeku otkaznog roka za vrijeme kojeg je prema odluci poslodavca oslobođen obveze rada, te za koje vrijeme mu poslodavac isplaćuje naknadu plaće u skladu s propisima o radu, nema pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, niti je poslodavac u obvezi osiguraniku isplatiti naknadu plaće prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja.

 

Nastavno na rečeno, izabrani doktor ima obvezu svakoj radno aktivnoj i obvezno zdravstveno osiguranoj osobi s te osnove utvrditi njezinu radnu sposobnost (s medicinske strane), odnosno nesposobnost, pa tako i onoj koja se nalazi pod otkaznim rokom, budući da izabrani doktor o toj činjenici i ne mora imati saznanja.

 

Dakle, prema iznesenom stajalištu HZZO-a radnik, koji za vrijeme otkaznog roka nema obvezu rada, ima pravo na bolovanje, ali bez naknade plaće s te osnove, budući da već prima naknadu plaće kao da radi, s osnove oslobođenja od rada.

 

Dakako, radnici se priklanjaju takvom stajalištu, a poslodavci mu se, logično, protive, no to je još uvijek prevladavajuće stajalište u primjeni propisa iz radnih odnosa

 

Međutim, u sudskoj praksi, naišli smo na jednu odluku Vrhovnog suda, broj Revr 615/08-2, od 18. veljače 2009.,u kojoj je , čini se, izraženo drukčije stajalište.

 

U tom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu nije prestao radni odnos kod tuženika te ujedno zahtjev kojim se traži poništenje obavijesti – pismena tuženika od 18. travnja 2005.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik odlukom od 30. srpnja 2004. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja uz otkazni rok od dva mjeseca s time da otkazni rok počinje teći od dostave odluke tužitelju,

- da je u odluci o otkazu ugovora o radu navedeno da za vrijeme otkaznog roka tužitelj nije dužan raditi, ali da isti ima pravo na naknadu plaće i na sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka,

- da je odluka o otkazu ugovora o radu uručena tužitelju 31. srpnja 2004., a da je 4. kolovoza 2004. tužitelj započeo koristiti bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad,

- da tužitelj nije osporavao odluku o otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelju 4. svibnja 2005. uručena obavijest direktora tuženika od 18. travnja 2005. u prilogu koje obavijesti su tužitelju dostavljene radna knjižica i odjava na osnovno zdravstveno osiguranje,

- da je tužitelju radni odnos kod tuženika zaključen s danom 30. rujna 2004., odnosno protekom otkaznog roka od dva mjeseca od dana donošenja odluke o otkazu ugovora o radu,

- da su rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, područnog ureda u S. od 25. veljače 2005. poništena izviješća o bolovanju kojima je tužitelju kao osiguraniku i radniku tuženika priznato pravo na bolovanje zbog bolesti od 4. kolovoza 2004., a protiv kojeg je rješenja tužitelj uložio žalbu koja je odbijena rješenjem direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Z.

 

Tužitelj u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iako u pogledu tog revizijskog razloga ne navodi određeno o kojoj bi se konkretno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radilo. Obzirom na navode u reviziji, moglo bi se zaključiti da tužitelj taj revizijski razlog ističe u odnosu na odbacivanje tužbe tužitelja u dijelu gdje je on postavio tužbeni zahtjev za poništenjem obavijesti – pismena tuženika od 18. travnja 2005.

 

Suprotno navodima tužitelja, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a tužba tužitelja pravilno je odbačena u odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu gdje tužitelj traži poništenje obavijesti tuženika od 18. travnja 2005.

 

Naime, pismeno tuženika od 18. travnja 2005. nema značenje odluke kojom bi poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, a u odnosu na koju bi radnik mogao tražiti sudsku zaštitu sukladno odredbi članka 126. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 i 142/03). Radi se o jednostavnoj obavijesti i vraćanju isprava te izdavanju potvrde o zaposlenju na temelju članka 122. Zakona o radu, a koja se obavijest ne može pobijati u sudskom postupku niti se radi o povredi prava iz radnog odnosa.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi u odnosu na odbacivanje tužbe u pogledu takvog zahtjeva pravilno primijenili odredbe članka 16. i 301. Zakona o parničnom postupku. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na odbačaj tužbe tužitelja u tom dijelu.

 

Nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo i kada su utvrdili da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu nije prestao radni odnos kod tuženika. Prema članku 111. stavak 5. Zakona o radu, otkazni rok ne teče, među ostalim, za vrijeme trajanja bolovanja. U konkretnom slučaju ne može se primijeniti ta odredba iz razloga što je tužitelju otvoreno bolovanje zbog bolesti za vrijeme otkaznog roka, kada je tužitelj sukladno odluci o otkazu ugovora o radu bio oslobođen obveze dolaska na rad.

 

Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, područni uredu u S. od 25. veljače 2005. koje je potvrđeno rješenjem direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Z. od 20. travnja 2005., utvrđeno je da nije bilo osnova da se tužitelju utvrdi privremena nesposobnost za rad jer da nije postojala uopće njegova obveza dolaska na rad slijedom čega su poništena izdana izviješća o bolovanju.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi ispravno zaključili da kod tužitelja nije bilo pretpostavki iz članka 111. stavak 5. Zakona o radu odnosno da nije bilo privremene nesposobnosti za rad za vrijeme koje ne bi mogao teći otkazni rok 



5.2.2013

Ostvarivanje prava na naknadu plaće nakon isteka tri godine neprekidnog bolovanja po istoj dijagnozi

 

Jedan od uočenih problema u praksi u području zdravstvenog osiguranja i radnih odnosa je svakako nedorečenost članka 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a glede ostvarivanja prava na naknadu plaće nakon isteka tri godine neprekidnog bolovanja po istoj dijagnozi.

 

Članak 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da osiguranik ima pravo na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje(u nastavku: HZZO) ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, po istoj dijagnozi bolesti, u maksimalnom trajanju tri godine bez prekida. Dakle, nakon tri godine osiguranik gubi pravo na naknadu od HZZO-a. Međutim, ta činjenica, prema tumačenju HZZO-a ne znači automatski da će izabrani doktor opće medicine zaključiti bolovanje i proglasiti osiguranika radno sposobnim.

 

Postavlja se pitanje što nakon 3 godine? Je li radnik samim time što nije propisana izričita obveza isplate naknade za bolovanje i nakon 3 godine, postaje radno sposoban ili ne? Ima li i dalje pravo na naknadu za bolovanje i ako da, od koga?

 

Na početku treba reći da nigdje u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju nije propisana obveza da poslodavac mora plaćati naknadu osiguraniku nakon proteka roka od tri godine, a to je jedini Zakon koji to pitanje može i mora rješavati. S druge strane, člankom 87. Zakona o radu propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće, a ako Zakonom o radu, drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Prema toj odredbi proizlazi da radnik ipak ne bi smio ostati bez naknade plaće za vrijeme dok ne radi i preko 3 godine.

 

Takvo stajalište zastupa Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, što pokazuje i sljedeće mišljenje od 4. rujna 2012.:

 

Zakonom o radu kao općim propisom kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj nije propisan iznos naknade plaće za vrijeme trajanja bolovanja, već je navedeno pitanje regulirano Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navedenim Zakonom je ujedno i riješeno pitanje načina isplate naknade plaće.

 

Međutim, ukoliko se radnik nalazi na bolovanju duže od tri godine, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je prestao s isplatom naknade plaće, mišljenja smo da u tom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 87. Zakona o radu prema kojoj radnik za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom ima pravo na naknadu plaće. Ako Zakonom o radu ili nekim drugim zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. U slučaju da radnik u tom tromjesečnom razdoblju nije ostvarivao pravo na plaću, mišljenja smo da mu se iznos naknade plaće određuje u odnosu na plaću koju bi radnik ostvario da je u tom razdoblju radio.“

 

Dakle, stajališta o ovom pitanju su oprečna, međutim, možemo konstatirati da u pogledu razdoblja u kojima radnik iz opravdanih razloga ne radi, a za koje se naknada isplaćuje na teret poslodavca, Zakon o radu upućuje na primjenu posebnog zakona, propisa, kolektivnog ugovora ili ugovora o radu, a kako to u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao posebnom Zakonu nije definirano, očito postoji pravna praznina, i to na štetu radnika.

 

Na ovaj problem posebno su ukazivali predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca. Prema najnovijim saznanjima, zajedničkom suradnjom Ministarstva rada i mirovinskog sustava te Ministarstva zdravlja pokrenuta je inicijativa za dopunu te pravne praznine, pa je za nadati se da će uskoro biti donesena odgovarajuća odredba u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju.

 

Postojanje te inicijative dokazuje i mišljenje Ministarstva zdravlja, KLASA: 053-02/12-01/1102, URBROJ: 534-10-12-2, Zagreb, 3. listopada 2012.:

 

„Povodom Vašeg dopisa kojim pozivajući se na odredbe članka 27. i 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te članka 87. stavka 2. Zakona o radu postavljate upit na koji je način regulirano pitanje ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, a nakon proteka roka od tri godine neprekidnog bolovanja zbog iste dijagnoze bolesti, izvješćujemo Vas sljedeće.

 

Prema odredbi članka 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao što ste i sami konstatirali u svom dopisu, nakon navršenih tri godine neprekidnog bolovanja zbog iste dijagnoze bolesti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje više nema obvezu isplaćivati naknadu plaće osiguraniku. Isto tako Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, a niti Zakonom o radu nije utvrđena obveza poslodavca da nakon toga roka isplaćuje naknadu plaće radniku na teret svojih sredstava.

 

Slijedom navedenoga, budući da nijednim važećim zakonskim propisom nije utvrđen obveznik obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme bolovanja nakon isteka roka utvrđenog člankom 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao niti na teret čijih bi se sredstava ta naknada plaće isplaćivala, Ministarstvo zdravlja je kod nadležnih tijela iniciralo pokretanje postupka za žurno usklađivanje važećih zakonskih propisa iz područja radnih odnosa, mirovinskog osiguranja te zdravstvenog osiguranja, a sve u cilju zbrinjavanja osiguranika koji prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja više ne ostvaruju pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“ 



4.6.2013

Neopravdano bolovanje kao razlog za otkaz

 

Poslodavac uvijek može tražiti kontrolu bolovanja svojih radnika i na temelju njezinog nepovoljnog ishoda sankcionirati radnike čak i otkazom, no često na kraju sud odlučuje predstavlja li pojedino ponašanje radnika za vrijeme bolovanja zloupotrebu toga prava i time opravdani razlog za otkaz.

 

 

Nedavno su objavljeni podaci da je u 2012. godini HZZO proveo oko 4.600 kontrola bolovanja na zahtjev poslodavca, te dvije akcije izvanrednih kontrola dugotrajnih bolovanja i bolovanja za koje je postojala sumnja u medicinsku opravdanost, pri čemu je od strane liječnika kontrolora HZZO-a zaključeno 25% svih kontroliranih bolovanja.

 

Prema nekim procjenama oko 13% zaposlenika odlazi na lažna bolovanja, iako poslodavci smatraju da je ta brojka veća (oko 25%). Iako su bolovanja većinom ipak otvorena na osnovi stvarnih medicinskih indikacija, kraća bolovanja (1-3 dana) zbog razloga poput viroze, glavobolje, mučnine, povišene temperature i sl., ponekad poslodavce mogu navesti da posumnjaju u njihovu istinitost. S druge strane, razlozi izostanka s posla pod izlikom bolovanja uglavnom su iscrpljenost poslom, stres, obiteljske obaveze, razgovor za drugi posao, produženi vikend, putovanje, bolest člana obitelji, a u trenutnoj gospodarskoj situaciji ne treba zanemariti niti razloge poput dodatne zarade te loših uvjeta rada kod poslodavca (npr. neisplata plaće). Poznato je da, ovisno o županiji, broj bolovanja naglo raste kada se počnu obavljati poljoprivredni radovi. Budući da za vrijeme bolovanja ne teče otkazni rok, radnici ponekad otvaraju neopravdana bolovanja kako bi produljili otkazni rok, a time i ostala prava iz radnog odnosa.

 

Problem neopravdanih bolovanja izraženiji je u tvrtkama s većim brojem radnika kao i u državnim tvrtkama. Poslodavci koji posumnjaju u opravdanost bolovanja svojih radnika, od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje mogu zatražiti njihovu kontrolu. Prema Pravilniku o kontroli bolovanja, kontrola se može obaviti na temelju pisanog zahtjeva poslodavca osiguranika Zavoda, kojim traži kontrolu opravdanosti bolovanja tog osiguranika (i sam osiguranik u okviru ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja može tražiti kontrolu svojeg bolovanja kod izabranog doktora). Poslodavac može zahtijevati kontrolu opravdanosti bolovanja za sve vrijeme njegovog trajanja neovisno o dijagnozi i trajanju (poslodavac nema pravo uvida u liječnički karton osigurane osobe i HZZO mu ga nije dužan dati). Kontrolu bolovanja provode ovlašteni doktori i liječnička povjerenstva Zavoda pregledom medicinske i druge dokumentacije kod izabranog doktora, a mogu obaviti i pregled osiguranika kada ocijene da je to nužno za utvrđivanje objektivne dijagnoze i zdravstvenog stanja osiguranika. Poslodavci ne traže kontrolu samo kad sumnjaju na lažna bolovanja, već ponekad traže kontrolu svih bolovanja koja su u tijeku u određenom trenutku.

 

Ako se utvrdi da bolovanje nije medicinski opravdano, o tome se donosi stručno-medicinska ocjena kojom se ujedno utvrđuje datum radne sposobnosti osiguranika na osnovi koje će izabrani doktor prekinuti bolovanje osiguranika (članak 7. Pravilnika).

 

Osim kontrole od strane HZZO-a, poslodavcima u borbi protiv lažnih bolovanja ostaje još nekoliko mogućnosti. Tako neki poslodavci unajmljuju detektivske tvrtke za provjeru svojih radnika, drugi pošalju radnike iz tvrtke da obiđu kolege koji su na bolovanju, a ima i poslodavaca koji provode program destimuliranja bolovanja novčanim nagrađivanjem radnika koji određeni vremenski period nisu izostali s posla zbog bolovanja, što je zapravo diskriminacija prema radnicima na opravdanom bolovanju koja je zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije (vidi članak Utjecaj korištenja bolovanja na sustav „pokude i pohvale“ u radnim odnosima). S druge strane, ponekad je dovoljno da poslodavac samo najavi kontrolu bolovanja svojih radnika putem HZZO-a ili detektiva pa da se neki radnici ipak sami vrate na posao.

 

Prema podacima HZZO-a, učestalost odlazaka na bolovanje u Hrvatskoj posljednjih je godina znatno smanjena i to zbog, kako oni smatraju, pooštrenog nadzora kojeg provode. U vrijeme recesije, smanjenom broju bolovanja razlog može biti i nesigurnost radnika za svoje radno mjesto pa tako gotovo četvrtina zaposlenih u Hrvatskoj nikada niti ne koristi bolovanje. No, iako je zbog pada broja bolovanja općenito, u padu i broj neopravdanih bolovanja, ipak ih još uvijek ima.

 

U većini slučajeva, kada poslodavac otkrije da mu je radnik lagao o razlogu izostanka s posla zbog bolovanja, ovisno o situaciji, radnik će dobiti samo opomenu, no poslodavac takvom radniku može smanjiti plaću u vrijednosti trajanja izostanka, a postoji i mogućnost otkaza ugovora o radu. Dakle, treba naglasiti da prema Zakonu o radu privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz, ali zloupotreba bolovanja, ako se dokaže, može biti razlog za redoviti (zbog skrivljenog ponašanja) ili za izvanredni otkaz.

 

Budući da ovu zloupotrebu nije uvijek moguće i jednostavno dokazati, a i sami dokazi se mogu prilično različito tumačiti, u nastavku donosimo primjere iz sudske prakse u kojima je sud ocjenjivao smatra li se pojedino ponašanje radnika za vrijeme trajanja bolovanja njegovom zloupotrebom te time opravdanim odnosno neopravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu:

 

- „Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da radnik koji ne postupa po nalogu liječnika za vrijeme bolovanja, pa čak i suprotno izričitom liječničkom upozorenju, ponaša se krajnje neodgovorno i to ne samo prema sebi već također i prema poslodavcu. Naime, bolovanje tj. pošteda od rada ima svrhu da se zaposlenom omogući izlječenje i prestanak privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljica koja je svjesno kršila naloge liječnika koje je morala poštivati za vrijeme bolovanja čini zloupotrebu bolovanja, a u konkretnom slučaju ona je takva da u smislu čl. 107. st. 1. ZR-a predstavlja opravdan razlog da poslodavac izvanredno otkaže ugovor o radu. Prigovor tužiteljice da je putovala u Švedsku radi poduzimanja liječenja u suprotnosti su sa činjeničnim utvrđenjima suda, jer tužiteljica nije pružila nikakav dokaz da je u Švedskoj vršila bilo kakve medicinske pretrage, niti provodila liječenje što potvrđuje i isprava neurologa dr. J. G.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 516/2006-2 od 18. listopada 2006.

 

- „ ... nižestupanjski sudovi pravilno su utvrdili da zloupotreba bolovanja od jednog dana bez izostanka većeg poremećaja u procesu rada ili nastanka veće štete sama po sebine predstavlja tako osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu bez obzira što je Pravilnikom o radu tuženika kao povreda radne obveze koje opravdava izvanredni otkaz predviđena zloupotreba bolovanja.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 71/2002-2 od 25. travnja 2002.

 

- „Suprotno revizijskim prigovorima, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o osobito teškoj povredi radne obveze, zloupotrebi korištenja bolovanja. Naime, i po ocjeni ovoga suda, činjenica da je tužitelj za vrijeme teške financijske situacije kod tuženika gdje bi mu pomoć tužitelja dobro došla, koristio bolovanje, te za to vrijeme obavljao zahtjevne i odgovorne poslove stečajnog upravitelja tvrtke S. d.d. sudjelujući na ročištima i sastavljajući razna pismena u stečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u B. ..., predstavlja okolnost zbog koje je tuženik osnovano smatrao da nastavak radnog odnosa tužitelja više nije moguć.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 770/2002-2 od 22. siječnja 2003.

 

- „... pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da sama okolnost što je tužitelj za vrijeme bolovanja odigrao dvije nogometne utakmice i to dana ... za NK S. koji klub se nalazi u L. veterana Z. županije i koji nije natjecateljskog karaktera, da u okolnostima konkretnog slučaja nema značenje takve osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koje bi opravdavale izvanredni otkaz Ugovora o radu, temeljem čl. 107. Zakona o radu. Ovo sve, kada se ima na umu narav bolesti tužitelja koja nije bila takve prirode da bi tužitelj bio vezan boraviti u kući. Dapače, liječnik je tužitelju i preporučio aktivni odmor. Upravo navedena aktivnost tužitelja u odigravanju utakmica ima karakter takvog aktivnog odmora kakvog je tužitelju preporučio liječnik, pogotovo kada se ima na umu da se na strani tužitelja radilo o osobi, koja se i inače bavila sportom.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 542/2003-2 od 18. svibnja 2004.

 

- „ ... da je prilikom drugog bolovanja zbog istog uzroka, bolova u kralježnici, tužitelj zatečen od strane kontrole koju je organizirao tuženik kako obavlja fizičke radove u svojoj kući u obnovi svog stambenog prostora, ličenjem stolarije i preuređenjem istog. Ovakvo utvrđenje sudova revizijski navodi ne mogu dovesti u sumnju, pa zaključak nižestupanjskih sudova koji se temelji na tim utvrđenjima o zloupotrebi bolovanja kao osobito teške povrede prihvaća i ovaj sud.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 216/2007-2 od 3. svibnja 2007.

 

 - „Također nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 107. st. 1. ZR na utvrđene odlučne činjenice, te kada su zaključili da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju zakonit. Naime, i ovaj sud prihvaća da se u konkretnom slučaju radi o pretpostavkama iz čl. 107. st. 1. ZR odnosno o zloupotrebi bolovanja jer je utvrđeno da je tužitelj nakon otvorenog bolovanja otišao na put u Njemačku u trajanju od tri dana i gdje je bio izložen većim naporima nego da je radio. Kod toga je neosnovan navod u reviziji koji ističe tužitelj da je tuženik trebao dokazati stupanj krivnje tužitelja kao i postojanje štete zbog postupka tužitelja. Takve činjenice također nisu odlučne za procjenu dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, kao niti činjenica da se radničko vijeće nije suglasilo s izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 178/2009-2 od 2. rujna 2009.

 

- „Suprotno revizijskim navodima tužitelja nižestupanjski su sudovi po shvaćanju ovog Vrhovnog suda na temelju činjenica koje su utvrdili pravilno ocijenili da je tužitelj zloupotrebio pravo korištenja bolovanja te da je to dovelo do bitnog poremećaja međuljudskih odnosa i procesa rada kod tuženika. Tužitelj je koristio bolovanje radi liječenja (fizikalne terapije) za koje vrijeme je prema utvrđenju sudova trebao biti pošteđen svih radnih aktivnosti, a to se nije odnosilo samo na njegov rad kod tuženika već i na aktivnosti vezane uz teniski teren. Tužitelj se za vrijeme bolovanja bavio podučavanjem djece tenisu na igralištu koje se nalazi u blizini tuženikovog sjedišta. Sve se to događalo u vrijeme kad je kod tuženika bio povećan opseg poslova.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 798/2001-2 od 17. svibnja 2001.

 

- „Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kod tuženika bio na radnom mjestu poslovođe prodavaonice, da mu je liječnik otvorio bolovanje, da je on bio nesposoban za rad kod tuženika zbog psihičkih smetnji, te da mu je liječnička komisija bolovanje produživala, da je u vrijeme trajanja bolovanja nabavljao i prevozio robu za vlastitu prodavaonicu, te da je time pridonosio svojem ozdravljenju. Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno zaključili da tužitelj nije na opisani način zloupotrebio pravo korištenja bolovanja, a pogotovo ne tako da bi time otežao ozdravljenje i osposobljavanje za rad, kao što predviđa prije navedena odredba tuženikova Pravilnika, kada se takvo ponašanje radnika smatra težom povredom radne obveze, za koju se može izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 816/1996-2 od 30. listopada 1996.

 

- „Uz obvezu osobnog obavljanja preuzetih poslova zaposlenik se je dužan pridržavati i odredaba zakona, kolektivnog ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosima (čl. 3. st. 1. i čl. 5. st. 1. Zakona o radu), i ako zaposlenik za vrijeme bolovanja, bolovanje ne koristi u svrhu liječenja, može se govoriti o kršenju obveza iz radnog odnosa i takovo ponašanje može biti razlog za redovni otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika (čl. 106. st. 1. toč. 3. Zakona o radu). Međutim, sama činjenica, što komisija tuženika kao poslodavca nije zatekla tužitelja kao zaposlenika kod kuće za vrijeme bolovanja, ne znači i da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, ovo tim više, što bolest zbog koje se je tužitelj nalazio na bolovanju, nije takove prirode da bi bio vezan za kuću.“– Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, br. Gž 1253/2000-2 od 14. travnja 2000.

 

- „Ocjenjujući zakonitost pobijane odluke tuženika nižestupanjski sudovi su zaključili da je time što je za vrijeme bolovanja prodavala robu na tržnici tužiteljica zloupotrijebila bolovanje, ali da se u smislu čl. 107. ZR ne radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa radi koje bi, uz uvažavanje svih okolnosti, a osobito činjenice da je tužiteljica dugogodišnji i savjesni zaposlenik tuženika, te interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužiteljice bio nemoguć.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 658/1997-2 od 21. svibnja 1997.

 

- „Makar iz nalaza liječnika vještaka proizlazi da s obzirom na prirodu oboljenja zbog kojih se tužiteljica nalazila na bolovanju, poslovi koje je tužiteljica obavljala za vrijeme dok se nalazila na bolovanju, nisu bili na štetu njenog zdravlja, jer da je bilo potrebno da tužiteljica komunicira i kontaktira s okolinom, te šeta po svježem zraku, treba istaći da je tužiteljica kao vlasnica prodavaonice mesa, makar nije posluživala kupce, obavljala dio poslova vezanih za poslovanje radnji – rješavala „papire“ i kontrolirala robu i rad osoblja, koji poslovi imaju određenu težinu glede odgovornosti za uspješno poslovanje prodavaonice, a ne mogu se smatrati kao način opuštanja koji bi povoljno djelovalo na njeno psihičko stanje, a iz izloženih utvrđenja proizlazi da priroda posla kojeg je obavljala u vlastitoj prodavaonici mesa nije lakši niti je manje odgovoran od posla kojeg je tužiteljica obavljala na radnom mjestu administratora.“– Odluka Vrhovnog suda RH, br. Revr 779/2005-2 od 16. studenoga 2005.

 

Ljiljana Drakulić, mag. iur. 



31.7.2013

Razriješena pravna praznina vezana uz naknadu plaće za bolovanje dulje od tri godine

 

U Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je prestao važiti stupanjem na snagu novog Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, 1. srpnja 2013., problem je bila primjena članka 39. toga Zakona prema kojem je osiguranik imao pravo na teret sredstava HZZO-a ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, po istoj dijagnozi bolesti, u maksimalnom trajanju tri godine bez prekida.

 

Dakle, nakon tri godine osiguranik je gubio pravo na naknadu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Međutim, ta činjenica, prema tumačenju HZZO-a ne znači automatski da će izabrani doktor opće medicine zaključiti bolovanje i proglasiti osiguranika radno sposobnim.

 

Postavljalo se pitanje što nakon 3 godine? Je li radnik samim time što nije propisana izričita obveza isplate naknade za bolovanje i nakon 3 godine, postajao radno sposoban ili ne? Je li imao i dalje pravo na naknadu za bolovanje i ako da, od koga?

 

Naime, nigdje nije bila propisana obveza države (HZZO-a) da i nakon tri godine neprekidnog bolovanja isplaćuje na svoj teret osiguraniku naknadu plaće, a s druge strane na to nije bio izričito obvezan niti poslodavac.

 

Međutim, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, u svom mišljenju od 24. kolovoza 2012. o ovom problemu izjasnilo se na sljedeći način:

 

Zakonom o radu kao općim propisom kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj nije propisan iznos naknade plaće za vrijeme trajanja bolovanja, već je navedeno pitanje regulirano Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navedenim Zakonom je ujedno i riješeno pitanje načina isplate naknade plaće.

 

Međutim, ukoliko se radnik nalazi na bolovanju duže od tri godine, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je prestao s isplatom naknade plaće, mišljenja smo da u tom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 87. Zakona o radu prema kojoj radnik za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom ima pravo na naknadu plaće. Ako Zakonom o radu ili nekim drugim zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. U slučaju da radnik u tom tromjesečnom razdoblju nije ostvarivao pravo na plaću, mišljenja smo da mu se iznos naknade plaće određuje u odnosu na plaću koju bi radnik ostvario da je u tom razdoblju radio.“

 

Sada je donošenjem novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13) taj prijepor, odnosno pravna praznina riješena. Naime, člankom 52.novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9. i 10.ovoga Zakona u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda.

 

Nakon isteka roka od 18 mjeseci osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.Ovo potonje se ne odnosi na osiguranika kojem je utvrđena privremena nesposobnost zbog liječenja zloćudnih bolesti, osiguranika kojem je odobrena njega člana obitelji - djeteta oboljelog od zloćudne bolesti, osiguranika čija je privremena nesposobnost u vezi s provođenjem hemodijalize ili peritonejske dijalize te čija je privremena nesposobnost u vezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela.

 

Člankom 94. novog Zakona također je, u vezi s primjenom članka 52. Zakona, propisana moguća kontrola liječnika primarne zdravstvene zaštite, pa ako kontrolori HZZO-a utvrde da ugovorni subjekt HZZO-a (izabrani doktor medicine) mijenjanjem dijagnoza bolesti osiguranika te neopravdanim zaključivanjem privremene nesposobnosti postupa protivno odredbama članka 52. Zakona radi izbjegavanja primjene stavka 2. istog članka, HZZO može pokrenuti postupak raskida ugovora s tim ugovornim subjektom.

 

Također, prema članku 145. novog Zakona, HZZO je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od doktora primarne zdravstvene zaštite ako je osiguraniku neopravdano prekidao privremenu nesposobnost, odnosno neopravdano mijenjao dijagnozu bolesti kako ne bi došlo do primjene članka 52. stavka 2. Zakona, a čime je osiguraniku omogućio ostvarivanje naknade plaće na koju nije imao pravo ili na naknadu plaće u višem iznosu suprotno odredbama Zakona.

 

Ako se utvrdi takav slučaj, izabrani doktor medicine bit će kažnjen za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. 

 




8.11.2013

Novine u kontroli privremene nesposobnosti za rad

 

Novi Pravilnik o kontroli privremene nesposobnosti za rad stupio je na snagu 5. studenoga 2013. Njime se uređuje postupak i način provođenja kontrole privremene nesposobnosti za rad osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, vrste kontrole i ovlaštene osobe za njezino provođenje te ovlasti ovlaštenih osoba tijekom provođenja kontrole privremene nesposobnosti. Njegovim stupanjem snagu prestao je važiti Pravilnik o kontroli bolovanja.

 

Može se reći da su odredbe novog Pravilnika sadržajno prilično jednake odredbama ranije važećeg Pravilnika o kontroli bolovanja, međutim, može se primijetiti da novi Pravilnik donosi neke novine i detaljniju razrađenost odredbi o kontroli bolovanja.

 

Kontrola privremene nesposobnosti prema novom Pravilniku obavlja se, kao i ranije, u ordinaciji izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite (u nastavku: izabrani doktor) koji je nadležan za utvrđivanje privremene nesposobnosti osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u nastavku: Zavod) prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (u nastavku: Zakon), propisima donesenim na temelju Zakona i općim aktima Zavoda. No, novost predstavlja odredba prema kojoj se kontrola privremene nesposobnosti za rad može obavljati i izvan ordinacije izabranog doktora osiguranika, uključujući i kontrolu u stanu/kući osiguranika ako cjelovitu kontrolu nije moguće obaviti u ordinaciji izabranog doktora ili postoji sumnja na zlouporabu privremene nesposobnosti od strane osiguranika.

 

Kontrola privremene nesposobnosti je i nadalje redovna i izvanredna, a njih regulira članak 3. novog Pravilnika. Pritom treba istaknuti da se prema novim odredbama izvanredna kontrola obavlja na temelju pisanog zahtjeva:

 

1. poslodavca osiguranika Zavoda, kojim traži kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti osiguranika,

2. ovlaštenog radnika Zavoda (pomoćnika ravnatelja, rukovoditelja ustrojstvenih jedinica Direkcije Zavoda, odnosno voditelja ustrojstvenih jedinica regionalnog ureda Zavoda, odnosno područne službe Zavoda) koji, u okviru poslova za koje je nadležan, ima pravo zatražiti kontrolu privremene nesposobnosti kada je ona potrebna za rješenje pojedinačnog zadatka za koji je zadužen.

 

Vezano uz način obavljanja redovne i izvanredne kontrole, novina je da se izvanredna kontrola privremene nesposobnosti koja se provodi zbog sumnje na ili saznanja za moguću zlouporabu privremene nesposobnosti od strane izabranog doktora, odnosno osiguranika obvezno obavlja bez prethodne najave.

 

Ovlaštene osobe za provedbu kontrole privremene nesposobnosti osiguranika Zavoda, u skladu sa Zakonom, propisima donesenim na temelju Zakona i općim aktima Zavoda, su kontrolori Zavoda utvrđeni općim aktom Zavoda o ovlasti i načinu rada kontrolora Zavoda, a za potrebe provođenja izvanrednih kontrola privremene nesposobnosti, ravnatelj Zavoda može imenovati posebno povjerenstvo u čiji sastav mogu biti imenovani kontrolori Zavoda, ali i drugi radnici Zavoda ovisno o prirodi svakog pojedinačnog slučaja obuhvaćenog izvanrednom kontrolom.

 

U načinu obavljanja kontrole privremene nesposobnosti novina je da se, osim pregleda medicinske i druge dokumentacije (propisane člankom 6. novog Pravilnika), sada i obvezno provodi pregled osiguranika radi utvrđivanja objektivne dijagnoze i zdravstvenog stanja osiguranika (ranije je to bila mogućnost, ali ne i obveza). Ako pregled osiguranika nije moguće obaviti iz opravdanih razloga, uvjetovanih zdravstvenim stanjem osiguranika, u ordinaciji izabranog doktora, odnosno odgovarajućem prostoru Zavoda, pregled će se obaviti u domu osiguranika, uz prethodnu najavu.

 

U provođenju utvrđuje se:

 

1. je li postojala medicinska indikacija za korištenje privremene nesposobnosti,

2. postoji li medicinska indikacija za daljnje korištenje privremene nesposobnosti osiguranika u odnosu na dan provedene kontrole privremene nesposobnosti,

3. jesu li ispunjeni uvjeti za prestanak korištenja privremene nesposobnosti osiguranika,

4.(i kao novina) je li ispravno utvrđena promjena šifre dijagnoze bolesti za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti osiguranika.

 

Ako se pri kontroli privremene nesposobnosti za rad utvrdi da ona nije bila medicinski opravdana ili da to više nije, o tome se donosi stručno-medicinska ocjena kojom se ujedno utvrđuje datum radne sposobnosti osiguranika osnovom koje će izabrani doktor utvrditi prestanak privremene nesposobnosti osiguranika, s time da je najraniji datum koji ovlaštene osobe za kontrolu privremene nesposobnosti za rad mogu utvrditi kao datum radne sposobnosti osiguranika prvi sljedeći dan od dana provedene kontrole neovisno radi li se za osiguranika o radnom ili neradnom danu.

 

Na kraju treba navesti prijelaznu odredbu Pravilnika prema kojoj će se kontrole koje su započete, a nisu dovršene do dana stupanja na snagu tog Pravilnika (5. studenoga 2013.), dovršiti prema njegovim odredbama.

 





14.1.2014

Novine u ocjeni radne (ne)sposobnosti

 

Novi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. donio je u sustav mirovinskog osiguranja mnoge novosti. Jedna od njih odnosi se i na nove kategorije, odnosno nove definicije u području ocjene radne sposobnosti.

 

Dio legislative mirovinskog osiguranja koji regulira pitanja vezana uz ocjenu radne sposobnosti, doživio je značajnije izmjene donošenjem i stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 157/13). Od 1. siječnja 2014. napuštene su stare kategorije, odnosno stare definicije „profesionalna nesposobnost za rad“ i „opća nesposobnost za rad“.

 

U području ocjene radne sposobnosti sada postoji:

1) smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost na temelju koje se stječe pravo na profesionalnu rehabilitaciju,

2) djelomični gubitak radne sposobnosti, te

3) potpuni gubitak radne sposobnosti.

 

Sve tri navedene kategorije predstavljaju rizike koji se osiguravaju mirovinskim osiguranjem na temelju trajnih promjena u zdravstvenom stanju, a koje utječu na promjenu radne sposobnosti osiguranika.

 

Prema članku 39. navedenog Zakona, smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Dakle, smanjenje radne sposobnosti postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju nije više sposoban raditi na poslovima svojeg zanimanja niti 3,5 sata dnevno. U slučaju utvrđivanja smanjene radne sposobnosti ocjenjuje se postoji li kod osiguranika preostala radna sposobnost, odnosno može li se s obzirom na starosnu dob, zdravstveno stanje te naobrazbu i sposobnost, profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za druge poslove s punim radnim vremenom.

 

Nadalje, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji već navedeno smanjenje radne sposobnosti, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na "prilagođenim poslovima", u odnosu na poslove koje je radio prije smanjenja radne sposobnosti.

 

Ono što se prije zvalo „opća nesposobnost za rad“ sada se naziva potpuni gubitak radne sposobnosti. On postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

 

Kao mogući uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, te djelomičnog i trajnog gubitka radne sposobnosti određeni su, kao i prema ranije važećim propisima: bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

 


22.1.2014

Opća i posebna zdravstvena sposobnost

 

 

Svaki poslodavac prije nego što zasnuje radni odnos s budućim radnikom, ali i tijekom trajanja radnog odnosa s radnikom, ima pravo dobiti uvid u njegovu zdravstvenu sposobnost.

 

Zakon o radu, kao lex generalis koji uređuje radne odnose u Republici Hrvatskoj, sadrži nekoliko odredbi koje se odnose na zdravstvenu sposobnost radnika. Tako je, primjerice, propisano da bez prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti maloljetnika, poslodavac ne smije zaposliti maloljetnika na onim poslovima na kojima maloljetni radnik smije raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti. Ti poslovi određeni suPravilnikom o poslovima na kojima maloljetnik može raditi i o aktivnostima u kojima smije sudjelovati.

 

Također, kad je riječ o posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s onim radnikom koji udovoljava tim posebnim uvjetima propisanim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Zakon o radu propisuje da poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova (a koji nisu obuhvaćeni Pravilnikom o poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti).

 

Bez obzira kakva se zdravstvena sposobnost traži za određeni posao, na njezino utvrđivanje (prethodno, periodično i izvanredno) upućuje poslodavac (putem obrasca RA-1) i on snosi troškove tog utvrđivanja. Međutim, poslodavac nije u obvezi osiguravati niti plaćati neke druge preventivne preglede koji nisu propisani odgovarajućim zakonom odnosno podzakonskim aktom.

 

Zakonom o zaštiti na radu zakonodavac je zabranio poslodavcu da rasporedi radnika na poslove s posebnim uvjetima rada ako prije rasporeda nije na propisan način utvrdio ispunjava li radnik tražene i potrebne uvjete, odnosno da osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjava i posebne uvjete glede godina života, spola, stručne sposobnosti, zatim zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja (zdravstveno stanje) te psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (psihička sposobnost). Je li radnik ispunio tražene uvjete glede stručne sposobnosti, psihičke sposobnosti i zdravstvenog stanja, poslodavac dokazuje odgovarajućom ispravom. Zakonodavac je propisao novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 do 40.000,00 kuna poslodavcu koji počini prekršaj i rasporedi radnika na poslove s posebnim uvjetima rada bez da je prethodno i na propisan način utvrdio da radnik ispunjava tražene i potrebne uvjete. Također će se za isti prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kazniti odgovorna osoba pravne osobe. Čak je predviđeno strože kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako se prekršaj ponovi.

 

Iako nema zakonske definicije pojma „opća zdravstvena sposobnost“ i „posebna zdravstvena sposobnost“, prema zakonskim i podzakonskim odredbama koje se odnose na utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika može se reći da je opća zdravstvena sposobnost ona (osnovna) zdravstvena sposobnost koja je potrebna za obavljanje svih poslova.

 

Sukladno tome, posebna zdravstvena sposobnost bila bi ona zdravstvena sposobnost koju mora imati radnik koji obavlja poslove koji su utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada odnosno poslove koji su povezani s većim odnosno velikim rizikom zbog izloženosti radnika različitim štetnostima s negativnim učincima po zdravlje ili život radnika ili s mogućnošću ozljeđivanja radnika. Tu spadaju i poslovi koji zahtijevaju veću fizičku i psihičku spremnost radnika, poslovi na kojima se staž (mirovinskog) osiguranja računa s povećanim trajanjem, ali i poslovi za koje su propisani posebni uvjeti, ne radi zaštite života i zdravlja radnika nego trećih osoba koje mogu biti izravno ugrožene ako radnik ne udovoljava posebnoj zdravstvenoj sposobnosti, primjerice, potrošač prehrambenih proizvoda.

 

Utvrđivanje zdravstvene sposobnosti kod određenih zanimanja nije samo preduvjet sklapanja ugovora o radu (prethodno ili inicijalno utvrđivanje zdravstvene sposobnosti), nego je i uvjet održivosti ugovora o radu. Neka zanimanja zahtijevaju da poslodavac redovito, u pravilnim vremenskim razmacima utvrđuje (provjerava) zdravstvenu sposobnost radnika dok traje ugovor o radu ili je čak ovlašten na izvanredno i iznenadno utvrđivanje zdravstvene sposobnosti, pa u slučaju da radnik bude proglašen zdravstveno nesposobnim za zanimanje koje obavlja, tada, ako poslodavac radniku ne može osigurati rad na nekim drugim poslovima, tom radniku prestaje radni odnos. Također, ako radnik odbije pristupiti utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za zanimanje koje obavlja, to će predstavljati težu povredu radne obveze koja može rezultirati otkazom ugovora o radu.

 

Utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti nije opće važeće, odnosno ne postoji generalna posebna zdravstvena sposobnost koja se utvrđuje na način da uvjerenje ili certifikat o takvoj zdravstvenoj sposobnosti vrijedi za sva zanimanja koja zahtijevaju utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti. Stoga, ako se utvrdi da je radnik zdravstveno nesposoban za jedno zanimanje, primjerice zanimanje vatrogasca, to ne znači da je zdravstveno nesposoban za zanimanje pirotehničara ili vozača kojem je to osnovno zanimanje.

 

Nije lako nabrojati sva zanimanja za koja se mora utvrđivati posebna zdravstvena sposobnost. Stoga, kao referentna lista svih tih zanimanja može poslužiti Plan i program mjera specifične zdravstvene zaštite radnika u kojem su obuhvaćena zanimanja radnika koja zahtijevaju prethodne, periodične i izvanredne preglede radnika te su utvrđeni subjekti (dakle izvršitelji i sudionici) koji su obvezni osigurati i provoditi mjere zdravstvene zaštite radnika. Spomenuti Plan i program donosi ministar nadležan za zdravstvo na temeljuZakona o zdravstvenoj zaštiti. Potrebno je naglasiti da je sukladno navedenom Planu i programu za svako od zanimanja donesen zaseban pravilnik kojim su, među ostalim, pojedini poslovi određeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada te su određeni zdravstveni pregledi kojima se moraju podvrgnuti (budući) radnici kao i vremenski period unutar kojega se pregledi moraju ponavljati. Plan i program u potpunosti je usklađen s globalnom strategijom Europske unije i Svjetske zdravstvene organizacije.

 

Ne smije se zaboraviti niti Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) koji je još uvijek važeći i kojim su definirani poslovi s posebnim uvjetima rada (članak 3.) kao i Pravilnik o utvrđivanju opće i posebne zdravstvene sposobnosti radnika i sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada (NN 3/84) kojim je određen sadržaj i način obavljanja zdravstvenog pregleda za utvrđivanje opće i posebne zdravstvene sposobnosti radnika.

 

Vezano za poslove na kojima se staž (mirovinskog) osiguranja računa s povećanim trajanjem, ti poslovi navedeni su u Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, s time da popis radnih mjesta policijskih službenika kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, kao i popis radnih mjesta ovlaštenih carinskih službenika u Carinskoj upravi kojima se staž osiguranja računa u povećanom trajanju te popis dužnosti djelatnih vojnih osoba na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem donosi Vlada Republike Hrvatske uredbom.

 

Konkretno, zanimanje za koje se radnik mora podvrći utvrđivanju posebnih zdravstvenih uvjeta i zdravstvene sposobnosti je, primjerice, posao konduktera u željezničkom prometu, a što je uređeno Pravilnikom o posebnim zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljavati željeznički radnici koji neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa (NN 38/1979). Naime, zavisno od stupnja sudjelovanja u obavljanju poslova značajnih za sigurnost željezničkog prometa, poslovi na kojima željeznički radnici neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa razvrstavaju se u tri kategorije. U treću kategoriju poslova spada posao konduktera i od njega se očekuje da zadovolji posebne zdravstvene uvjete u pogledu općeg zdravstvenog stanja, zatim stanja čula sluha, čula vida i raspoznavanja boja.

 

Andrea Radoš Petrlik, mag. iur.

 




 


14.3.2014

Boravak u pritvoru i zatvoru za vrijeme bolovanja

 

 

Iako se u vezi boravka radnika u pritvoru ili zatvoru u pravilu raspravlja je li to opravdani razlog za otkaz, postoje situacije vezane uz boravak u pritvoru ili zatvoru, a koje se tiču radnih odnosa, gdje se postavlja pitanje ima li i kakvog utjecaja na prava za vrijeme bolovanja činjenica što je radnik lišen slobode.

 

Kada se govori o utjecaju boravka u pritvoru ili zatvoru na pitanja iz radnog odnosa, u pravilu rasprave idu u smjeru je li boravak u pritvoru ili zatvoru opravdani razlog za otkaz li ne.

 

Kod toga treba reći da važeći Zakon o radu kao opći propis kojim su regulirani radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ne uređuje pitanje pritvora radnika i njegov utjecaj na postojeći radni odnos, pa se iz njegovih odredbi ne može sa sigurnošću i nedvojbeno zaključiti kako ispravno postupiti u slučaju kad radnik izbiva s posla zbog boravka u pritvoru ili zatvoru.

 

Niti u drugim propisima ne nalazi se odgovor na to pitanje, pa kako se niti prema jednom propisu boravak u pritvoru ne smatra opravdanim odsustvovanjem s rada, opravdano je raspravljati kako regulirati radnikov radnopravni status za vrijeme provedeno u pritvoru.

 

Međutim, postoje i neka druga pitanja vezana uz boravak u pritvoru ili zatvoru, a koja se tiču radnih odnosa. Jedno od njih je što se događa u smislu radno-socijalnog prava ako radnik završi u pritvoru i zatvoru dok se nalazi na bolovanju, odnosno dok ne radi zbog privremene nesposobnosti za rad (za koje vrijeme prima naknadu plaće, sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), odnosno ima li i kakvog utjecaja na prava za vrijeme bolovanja činjenica što je radnik lišen slobode?

 

Odgovor na ta pitanja neće dati navedeni Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, već odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u nastavku: Pravilnik).

 

Pravilnik normira da osiguraniku kojem je u vrijeme bolovanja određen pritvor, pripada pravo na naknadu plaće u visini jedne trećine naknade plaće (članak 60.Pravilnika). Osiguranik kojem je određen pritvor, a koji uzdržava obitelj, ima pravo na naknadu plaće u visini jedne polovice pripadajuće naknade.

 

Tako određena naknada plaće pripada osiguraniku za vrijeme trajanja pritvora.

 

Osiguraniku nakon otpuštanja iz pritvora u slučaju obustavljanja postupka pravomoćnom presudom ili oslobađajućom presudom, odnosno ako je optužba odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda, pripada pravo na obustavljeni dio naknade plaće. Naknada plaće za vrijeme pritvora ostvaruje se na temelju bolovanja koje određuje izabrani doktor osiguranika pritvorenika na prijedlog doktora ustanove u kojoj se osiguranik nalazi u pritvoru.

 

S druge strane, za vrijeme dok se radnik nalazi na izdržavanju kazne zatvora ili je smješten u ustanovi zbog provođenja mjera obveznog čuvanja i liječenja, osiguraniku ne pripada naknada plaće (članak 61. Pravilnika).

 

Napominjemo i da je istim člankom Pravilnika propisano da osiguraniku koji je privremeno udaljen s rada u skladu s odredbama Zakona o radu (misli se na privremeno udaljenje na temelju članka 149. stavak 10. Zakona o radu), ne pripada pravo na naknadu plaće ako je za vrijeme dok je udaljen s rada stupio na bolovanje.

 




KULTURA

KULTURA

KULTURA


"ŠETNJA s Marijom Jurić Zagorkom"

17. lipanj 2018. , nedjelja u 10 i 12 sati

 


 

prijave i uplate najkasnije do 04.06.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518


KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

 

GK Komedija

"AIDA"

 

12. lipanj 2018. u 19,30 sati

 


više na :

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434


ŠETNJE Gradom Zagrebom

ŠETNJE Gradom Zagrebom

Klovićevi dvori

IZLOŽBA

 

"Katarina Velika- Carica svih Rusa"

12.04.-29.07.2018.

uto-ned - 11:00 - 19:00 sati

 


PRIJAVE U TIJEKU !

najkasnije do 26.02.2018.

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/setnje%20gradom%20zagrebom-54434

PUTOVANJA

PUTOVANJA

MILANO i jezera Italije

izlet - 3 dana

28.travanj - 30. travnja 2018.

NOVA PONUDA !!!


PRIJAVE i UPLATE

najkasnije do 12.04.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/putovanja-39517


UMAG 2018._sportske igre

UMAG 2018._sportske igre

SPORTSKE IGRE

 

UMAG

06.-10. lipnja 2018.

 


PRIJAVE U TIJEKU !!!

najkasnije do 01.05.2018.

 


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/sportske%20igre-39519


kultura

kultura

KULTURA


GK Komedija

"JALTA- JALTA"

22.02.2018., četvrtak


više na linku:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/kultura-39518
 


DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

DOMAĆI MED

 

DOMAĆI MED

vrhunske kvalitete

50 kn

 


više na linku: 

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/domaci%20med-53342


ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

ŠKOLA STRANIH JEZIKA

 

UPISI u ljetni semestar 2018.

U TIJEKU !


 

CIJENA, članovi SSZSSH KBC Zagreb 

i članovi njihove uže obitelji: 1.290,00 kn

 


 

više na linku:


"KRAPINSKE TOPLICE"

"KRAPINSKE TOPLICE"
 
"KRAPINSKE TOPLICE
Hotel KRAS
"AQUAE VIVAE"
 
 
PONUDA za 2018.
 
više na linku:
 

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "PRIMA PHARME"

LJEKARNA "Prima Pharme"

Rebro

 

15 % popusta

na dio asortimana ljekarne

osim ljekova na recept

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/ljekarna%20rebro-39510


BOLNIČAR i NJGOVATELJ

BOLNIČAR i NJGOVATELJ

 

BOLNIČAR i NJEGOVATELJ

osposobljavanje

 

 


 


OSIGURANJE

OSIGURANJE
 
BO ili OTKAZ
 
OSIGURANJE
 

 
više na:

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE ....

FRIZURE, MANIKURE

 

NOVO U PONUDI !


 

Frizerski salon "LONDON"

u sklopu "Hotela Rebro"


  • USLUGE I PROIZVODI
  • 20% za članove SSZSSH KBC Zagreb

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/frizerski%20salon%20london-53517


Registracija auta

Registracija auta

 

 

REGISTRACIJA AUTOMOBILA

I

TEHNIČKI PREGLED

 


više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/registracija%20auta-39505

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BANKARSKO SAVJETOVANJE

BESPLATNO BANKARSKO SAVJETOVANJE

 

više na:


STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

STRUKOVNE KOMORE

  • VIJESTI ....

 

više na:

http://www.sszssh-kbc-zagreb.com/komore%20vijesti-49568

 


SINDIKAT_obavijesti

SINDIKAT_obavijesti

OBAVIJESTI

  • SREDIŠNJICE SINDIKATA
  •  
  • PODRUŽNICE KBC Zg

 


 


ZG VIJESTI

ZG VIJESTI

ZAGREBAČKE VIJESTI

 

više na:

 

KNJIGA DOJMOVA

KNJIGA DOJMOVA
KNJIGA DOJMOVA:
 
 
više na:
 

KONTAKT

KONTAKT

 Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca. 

 

 


Ministarstvo zdravlja

Sindikalna košarica

Dinamika rasta plaća